Pripremamo sadržaj…
Rođen u Čazmi, diplomirani politolog, u Školskim novinama proveo cijeli radni vijek od 1983. do 2026. godine kao novinar i glavni urednik.
Desetljećima naše osnovne i srednje škole promiču toleranciju, nenasilno rješavanje sukoba, mir, ljubav, suživot. I gotovo da nema škole koja na pročelju zgrade nema mjedenu pločicu s ugraviranim natpisom OVO JE MJESTO NULTE TOLERANCIJE NA NASILJE.
Kad sam bio mali odgajali su nas i uvjeravali kako je važno završiti školu ili fakultet, imati svoj kruh u rukama, svjedodžbu ili diplomu, jer to je ona pločica kojom je popločan put u bolji život, u prosperitet, u napredak. Bilo je to prije više od pola stoljeća. Tada je znanje ipak bilo na cijeni, iako je i tada bilo uhljeba koji čak nisu imali niti lažirali diplome kao ovi današnji koji se diplomama i doktoratima opskrbljuju na seoskim sveučilištima, preuzimaju tuljce na benzinskim postajama ili im ih dostavlja DHL. A nekada davno, još u vrijeme našeg Ivana Filipovića učitelj je uz liječnika i svećenika bio prva faca u svim jedinicama lokalne samouprave – od sela do velegrada. Svi su ga cijenili i poštovali, klanjali mu se na ulici, učitelj je imao kadrovski stan, dobio je komad zemlje, drva za ogrjev, bio je orguljaš u crkvi, notar u općini, agronomski stručnjak i još mnogo toga.
Kraj kolovoza i prva polovina rujna idealno je vrijeme za maturalna putovanja. Nakon razdoblja onog nesretnog koronavirusa, koji je na svjetskoj razini onemogućio ili znatno ograničio masovna putovanja, pa i maturalce, došlo je opet doba za „raspašoj”, za ludovanja, za izlete očišćene od svega osim od danonoćne zabave. Ta, tko je vidio maturalac pretvoriti u školu u prirodi?
Ljeto nam je počelo velikom aferom u zadarskoj Medicinskoj školi Ante Kuzmanića u kojoj je razred palo čak 15 prvašića te još četiri učenika iz ostalih generacija. Diglo je to veliku buru. Roditelji su poludjeli zbog nepravdi koje su nanesene njihovoj djeci, čak su dvaput protupravno, nasilno ušli u školu prekršivši sve protokole, pa je ravnateljica zvala i policiju.
„Dignitet nastavnika gradi se u učionicama, a ne kupuje se novcem. Plaće su porasle od 2019. godine pa do danas za 100 posto, a samo u prošloj godini za 36 ili 39 posto. Prema tome, svi imaju znatno veće plaće nego što su imali.”
U više od 42 godine svoga rada kao novinar koji se onako rekreativno, gotovo usput, bavi obrazovanjem u „Školskim novinama”, doživio sam, nagledao se i naslušao svakakvih epohalnih misli, reformskih i polureformskih zahvata, desetke pravilnika o svemu i svačemu... Ispratio sam i dvadesetak najprije predsjednika republičkog komiteta za obrazovanje, znanost, tehničku i fizičku kulturu, a otkad nam je naše samostalne, suverene i cjelovite „erha” i ministara prosvjete, obrazovanja, športa, znanosti pa i mladih. Redom i čašću, kako to govornici na veličanstvenim skupovima vole istaknuti pozdravljajući one u prvom redu tapeciranih stolaca.
Pamtit će građani i građanke Republike Hrvatske 1. svibnja ljeta gospodnjega 2025. Jer to nije bio običan dan. Umjesto orkestara limene glazbe u brojnim malim mjestima i gradovima koji su godinama u ritmu marširali prašnjavim ulicama i svirali prvomajske budnice, sada nas bude bajkeri. Ipak je 21. stoljeće.
Prije točno dvije i pol godine, 22. listopada 2022. godine, na zagrebačkom Trgu bana Jelačića bio je veliki prosvjed na kojemu su se okupile odgojiteljice, stručne suradnice i ravnateljice dječjih vrtića iz svih krajeva Hrvatske. Ključni je zahtjev prosvjednika bio da se Vlada odnosno država uključi u financiranje sustava predškolskog odgoja i obrazovanja.
Proljeće će, čini se, biti obilježeno štrajkovima u obrazovanju i znanosti. Krenulo je sredinom ožujka, a nastavilo se takozvanim cirkularnim štrajkovima u travnju. Po regijama. Prvo Dalmacija pa zatim Slavonija, Istra, Primorje... Tri sindikata koja su pokrenula grudu ustraju u svojim zahtjevima i ne priznaju nikakvu argumentaciju Vlade, premijera i „svoga” ministra koji se iz petnih žila u javnost trudi odaslati poruke pune optimizma, meda i mlijeka, jer nikada nitko u povijesti ove mlade i krhke države, koja je jedva prebacila trideset i koju, nije učinio toliko za plaće svih zaposlenih u državnim i javnim službama. Pa i za zaposlenike u sustavima obrazovanja, znanosti i visokog obrazovanja. Stalno se operira s porastom plaća od 'ciglih' 60 posto od 2019. godine do danas. Pa što bi sad štrajkaši i njihovi sindikalni vođe htjeli? Kruha preko pogače? Sve je to nepotrebno i neprimjereno trenutku u kojemu se nalazimo ‒ tako tvrdi prosvjetna i svekolika vlast.
Prije dva tjedna žrtvovao sam cijelo drugo poluvrijeme sjajne utakmice Lige prvaka ne bih li pogledao što na državnoj dalekovidnici u udarnom terminu o štrajku imaju reći državni tajnik u MZOM-u, čelnik jednog sindikata, sveučilišni profesor i ravnateljica jedne osnovne škole. I požalio sam. Državni tajnik, majstor za financije u resornom ministarstvu, vidno iznerviran, bahat, na granici nepristojnog ponašanja, uvjeravao je i one u studiju i svekoliki puk pred TV ekranima kako su zahtjevi za povećanjem plaća prosvjetara te za korekciju njihovih koeficijenata neopravdani i megalomanski, jer im je u posljednjih šest ili osam godina milošću najdugovječnijeg premijera i aktualne vlasti plaća u kumulativu narasla za oko 60 posto. I požalio se kako njemu kao državnom tajniku deset godina plaća nije išla ni za lipu, a bogme ni za cent gore. I kako je on kao državni tajnik zakinut. Rastužilo me to. Strašno. Suze mi potekoše. Rekao bi moj prijatelj „suza suzu sustiže!”.
Svašta se dogodilo u protekla dva tjedna. Revolverašu Dabri pao je imunitet pa ga zatvorilo na nekoliko dana, tek toliko da povrati snagu i na izlasku iz istražnog zatvora ispali onako veselo da se osjeća „k'o metak”! Nekome tko je zaljubljen u lik i djelo tog kineziologa, koji još nije stopostotno siguran je li u Travniku studirao tri ili pet godina odnosno je li uopće studirao u tom poznatom bosanskom sveučilišnom epicentru, ta njegova rečenica i bude jako vickasta i onako šeretska, ali svakom pojedincu koji iole misli svojom glavom takva se vrsta humora nimalo ne dopada. Premijer se o njegovim eskapadama ne izjašnjava, iako mu je Dabrova ručica baš 76., dakle ona koja donosi natpolovičnu većinu u Saboru, a Dabro još nije eksplicite rekao hoće li je uopće dizati i za koga. Sabor i država tako su nam u pat-poziciji, odgađa se glasanje o bilo kojem prevažnom zakonu dok se ne skuca stabilna većina od 75,5 ruku. Plus robotska šaka.
Zgrada u kojoj stanujem ima 162 stana i u njoj živi četiristotinjak građana hrvatske metropole. Po svojoj veličini nije ni među stotinu najvećih u Zagrebu. Imamo predstavnika stanara koji volontira za stotinjak eura da bi u naše ime zivkao toplanu, gradski vodovod, servis za liftove. Mi svi uredno plaćamo svoje račune, kako to već i priliči, i funkcioniramo prilično dobro. Reklo bi se, zgrada nam je samoodrživa, financijski samostalna i u zelenoj tranziciji, rečeno modernim rječnikom. Zašto to spominjem?
Bojkot je izgleda postao način i stil života hrvatskih državljana. Ovih dana sve u šesnaest bojkotiramo trgovine i trgovačke lance nezadovoljni divljanjem cijena ama baš svega neophodnog za normalan život. Prije četiri godine roditelji su se bunili zbog obveznih maski koje njihova djeca moraju nositi u školi, pa su zatim bojkotirali školu zbog želje da se uključi u eksperiment zvan „Cjelodnevna škola”. Lani su bojkotirali i blokirali zagrebačke škole zbog devetogodišnjeg „nestašnog” dječačića. A kako su roditelji uzori svojoj djeci, što je posve prirodno i normalno, krenuli su u drugom polugodištu i lagani bojkoti nastave koje provode njihova malodobna djeca, njihovi srednjoškolci. I sve zbog tog ne sretnog „Protokola o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama”.
Tragedija u Prečkom koja se dogodila zadnjeg dana nastave u prvom polugodištu, u kojoj je smrtno stradao sedmogodišnji učenik, a teško ranjena učiteljica i još nekoliko učenika, pokrenuo je lavinu negodovanja, nezadovoljstva ne samo među prosvjetarima nego i u najširoj javnosti. I naravno, inzistiranja na tome da se škole učine sigurnim mjestima, ustanovama u kojima se nikada više ne će dogoditi ništa slično prosinačkoj tragediji. Organizirani su tihi mimohodi diljem Hrvatske, pokrenulo se i resorno ministarstvo, oformljena je i radna skupina koja je iznjedrila „Protokol o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama”, na brzinu su promijenjene brave na svim školama, organizirana zaštitarska služba, određeno je da se škole zaključavaju, da se postroži kontrola i evidencija osoba koje ulaze u školsku zgradu.
Četrnaestog dana siječnja davne 1950. godine bila je subota, tada radni dan kada je izašao prvi broj Školskih novina, polumjesečnika za učitelje, nastavnike i profesore. Prošlo je od tada točno 75 godina i ovaj broj koji držite u rukama, poštovani čitatelji, također je polumjesečnik odnosno dvotjednik koji je igrom slučaja tiskan s identičnim datumom: 14. siječnja. Tričetvrt stoljeća pristojan je ljudski vijek, ali isto tako i respektabilan broj godina u kojima kontinuirano, bez prekida izlaze jedne specijalizirane novine, ne novine opće prakse, već štivo namijenjeno najškolovanijoj populaciji u svakome društvu ‒ učiteljima, nastavnicima, profesorima, stručnim suradnicima i svima onima koji se objektivno, ozbiljno i smireno žele informirati o obrazovanju, ali i kritički i argumentirano raspravljati o bilo kojoj temi ili problemu koji dotiču obrazovni sustav.
I kako je u glasovitoj sceni iz Maratonaca Laki nad rakom pokojnog Pantelije rekao „umro si pred sam kraj života”, otprilike tako je i ova nesretna 2024. godina došla svome kraju, na laganom je izdisaju, „spušilo joj se ispod nosa” što bi rekli naši stari. I vrijeme je da se na neki način podvuče crtu pa da vidimo kako nam je bilo. Teško je pobrojiti sve događaje, ali prisjetit ćemo se onih nekih, lirski rečeno, magistralnih koji su obasjali ovo naše prosvjetarsko nebo.
Liječnici opće prakse u našoj suverenoj, samostalnoj i demokratskoj državi stalno dobivaju i bitke i ratove protiv učitelja. Prijeteći štrajkom dobiju i više nego što su tražili za razliku od prosvjetara koji i nakon šest tjedan štrajka pognu glave i pokupe se doma s veličanstvena dva posto povećanja „s odgodom”, a prije osam godina „potukli” su prosvjetare i kad su odbili pisati ispričnice školarcima, jer to im je bilo preteško pa je tadašnji ministar kompilator donio pravilnik kojim ih je neizravno oslobodio tog mukotrpnog posla i prebacio sve na vrlo odgovorne, savjesne i za vlastito dijete zabrinute roditelje, dopustivši im da izostanke svoga mladunca s nastave mogu u e-Dnevniku opravdavati do tri dana i bez ispričnice, na temelju vlastite procjene o zdravstvenom stanju vlastitog djeteta. I tako po tri dana do vječnosti!
Vauuuu! (Ljudi s engleskog govornog područja rekli bi WOW). Roditelji klinaca iz novozagrebačke osnovne škole (zbog GDPR propisa ne smijemo imenovati ni školu, ni naselje, ni dijete kojemu se ne smije znati ni rod ni spol a bogme ni njegove moćne roditelje potkožene ne samo lovurdom nego vjerojatno i jedinom ispravnom partijskom knjižicom), dakle konačno su odahnuli, pretpostavljam da su obustavili sve protestne aktivnosti i pustili svoje mališane da nakon dva ili tri tjedna ponovno sjednu u školske klupe. Naime, ono neimenovano dijete, kako otkrivaju kolege iz bolje obaviještenih medija, sa svojim roditeljima odustalo je od prave, objektivne opservacije u državnoj ustanovi te napustilo voljenu majčicu Hrvatsku i skrasilo se u Italiji. I problem koji je kao kamen u cipeli posljednje tri godine mučio nekoliko zagrebačkih škola uključujući pripadajuće djelatnike, roditelje, gradski ured za obrazovanje, prosvjetnu inspekciju, resorno ministarstvo, Ministarstvo socijalnog rada ili kako se već zove, odjednom je nestao kao mokrom krpom obrisan sa zamrljane crne školske ploče.
Bez vas, dragi ravnatelji, teško bismo mogli graditi ikakvu piramidu obrazovnog sustava, jer u svim teškim situacijama Ministarstvo komunicira upravo s vama, od vas očekuje da ćete organizirati ono što je zamišljeno, što je teško, ali i lijepo. Suradnja ministarstva i vas ravnatelja temelj je funkcioniranja obrazovnog sustava. Naravno da postoji niz izazova i da ministarstvo pokušava i radi u najboljoj mogućoj vjeri i interesu ponajprije naših učenika, naše budućnosti. Vi svakodnevno u školama rješavate komplicirane situacije na opće zadovoljstvo i u najboljem interesu djece. Zato vam odajem priznanje i izražavam veliku zahvalnost. U ministarstvu ćete uvijek imati partnera, uvijek ćemo stajati iza vas, u svim tim nastojanjima imate našu apsolutnu podršku i nikakvi nas anonimni dopisi ili tužakanja ne će pokolebati.
U posljednje su se vrijeme roditelji naših osnovaca i srednjoškolaca nešto strašno ustreptali nad sudbinom svoje djece koju su, po sili zakona, barem svoje osnovce, prepustili državnim školama da ih odgajaju i obrazuju. I čim se nešto dogodi u školi, bilo osnovnoj ili srednjoj, roditelji se puni samopouzdanja, znanja, intelektualno superiorni ne samo učiteljima početnicima koji još nisu ni stručni položili pa se boje vlastite sjene, a nekmoli razjarenih roditelja, dakle intelektualno superiorni i onima najboljima, učiteljima izvrsnim savjetnicima bez pardona unesu u facu i kažu im što ih ide. A to se onda svede na onu: „Nemate vi pojma ni o čemu!” Budući da roditelji najbolje znaju, oni bez krzmanja ulaze u čakre ravnateljima, pročelnicima u gradskim i županijskim uredima za obrazovanje, a nerijetko pokucaju i na uvijek otvorena vrata na Sveticama.
Dragi učitelji i još draže učiteljice. Prva listopadna subota bila je vaš dan. Koliko ste važni u životu svakog čovjeka, vaši bi trebali biti svi dani u godini. I trebali bi vam se klanjati baš svi. Ali daleko smo mi od toga. U nas se svatko u vaš posao razumije bolje od vas, svatko vam zavidi zbog 30 dana godišnjeg. A nositelji vlasti, valjda jalni na vaše silne beneficije, godinama i desetljećima zakidaju vas na plaćama. Vlast vas ponižava i obezvrjeđuje vaš rad, roditelji vas šamaraju, figurativno i doslovce, ne štedi vas ni prosvjetna inspekcija, a bogme ni vaši viši savjetnici.
Neka institucije rade svoj posao! Rečenica je to možda najponavljanija i najeksploatiranija otkako je nama Lijepe Naše, rečenica od koje se svakom pripadniku radničke klase i poštene inteligencije u najmanju ruku diže kosa na glavi. Omiljena je to rečenica bitangi svih vrsta ‒ lopova, zlostavljača, seksualnih predatora, ubojica u prometu i utajivača poreza, moralno upitnih korisnika domaćih i europskih poticaja za bilo što, dilera, pronevjeritelja ‒ moglo bi se reći, od ministara do običnih građana, besprizornih likova koji uvijek imaju tamo negdje nekog svoj barbu, kuma, prijatelja s koncerata lake glazbe, bratićevog pašanca ili prijateljicu sestrine vjenčane kume. Dakle, likova koji mogu mirno spavati, jer naše brojne institucije unatoč onom borbenom pokliču s početka teksta ustvari malo rade, prije bi se reklo dokoličare, ljenčare u svojoj zasluženoj nirvani.
Ne ću ništa o državnoj maturi i tome da 40 posto gimnazijalaca na eseju nije znalo objasniti pojam „požrtvovnost”, a djeca su nam tako prepametna i načitana. Ne ću ni o pomicanju odnosno odgađanju početka nastavne godine za sedam dana koju je donio sam premijer pod pritiskom primorsko-dalmatinskih župana, a ne suočen s argumentima prosvjetne struke i znanosti. Ne ću ni o deficitu učitelja i nastavnika jer o tome smo se raspisali u temi ovoga broja, ali kako su stvari krenule uskoro bismo ‒ kraj Boltovih i Woltovih dostavljača, šofera autobusa, turističkih i građevinskih djelatnika iz dalekoistočnih država južno od Himalaja ‒ mogli uvoziti i prosvjetare. Radit će za manje plaće i ne će se buniti zbog povišice od jedva dvadesetak posto koju su dobili uoči Vladina povećanja plaća dužnosnicima na svim državnim razinama od kilavih 83 posto.
Sve silne rasprave o tome kakvo obrazovanje želimo za našu djecu uglavnom kreću od posve pogrješne premise u kojoj se zaboravlja jedna notorna činjenica, a to je da se danas poslovi mijenjaju svakih pet godina i odgoj za budućnost razlikuje se od onoga za što smo mi pripremljeni, a to je odgoj za tehnološku civilizaciju koje nema već barem tridesetak godina. I dalje robujemo klasičnom školskom sustavu u kojemu je strogo definiran set znanja i predmetnih kurikuluma te ocjena koje govore na kojoj je razini učenik svladao predviđene sadržaje.
Sredinom svibnja u splitsku su Osnovnu školu Dobri upali mama i tata jednog učenika, najvjerojatnije nezadovoljni ocjenama svoga djeteta, pa su prema starom dobrom hrvatskom običaju temeljenom u tisućljetnoj uljudbenoj tradiciji prijetili djelatnicima škole, uznemirili dobrano djecu u čiji su razred upali pa bili prilično verbalno agresivni i autoritativni u svojoj roditeljskoj supermoći da je, kako to potvrđuju i službena policijska izvješća, otac na licu mjesta ravnateljici, pedagoginji i razrednici izrekao zabranu rada s djecom. Samo nije spomenuo s kojim datumom njegova zabrana stupa na snagu.
Preživjesmo još jednu norijadu, koja se godinama pa i desetljećima svodi na divljački stampedo cvijeta našega društva, tih mlađih punoljetnika koji oboružani zviždaljkama, nulerom i cvajerom, pištoljima na vodu i alkoholom u ogromnim količinama najprije maltretiraju nedužne građane koji im se nađu na putu, a zatim se potrgaju do neprepoznatljivosti u radosti i veselju zbog činjenice da konačno završavaju svoje srednjoškolsko obrazovanje.
Taman u ovo vrijeme, 29. travnja 2021. godine, Vlada Republike Hrvatske predstavila je prijedlog Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za razdoblje od 2021. do 2026. godine za koji je predviđeno tadašnjih 48,7 milijardi kuna odnosno 6,46 milijardi eura. Novac za oporavak i otpornost (ma što ta otpornost značila) osiguran je europske blagajne koja ima englesku skraćenicu RRF, što na hrvatskom znači Mehanizam za oporavak i otpornost pa bi do kraja 2026. godine u svim javnim sektorima na temelju spomenutih milijardi trebali poteći med i mlijeko.
Čovjek ne zna je li bolje u ovo predizborno vrijeme slušati nepotrebna i besmislena prepucavanja na osobnoj razini u kojoj u tituliranju više nema ni gospode, ni drugova nego su odjednom svi na TI da bi pojačali uvredu te ju zaključili puštanjem golubova poput ministra prometa koji ili ne zna što znači „pustiti goluba” ili mu se omakao teški lapsus ˗ dakle je li bolje slušati te gadarije ili ne čuti takozvane ozbiljne priče o bilo kojem sektoru ljudskoga djelovanja i postojanja, a ovdje ponajprije mislim na odgoj i obrazovanje o kojima u predizbornoj kampanji gotovo da i nije bilo riječi.
U Kristalnoj dvorani opatijskog hotela Kvarner okupilo se prije dva tjedna više od 600 ravnatelja osnovnih škola da bi na svom stručnom skupu raspravljali o suradnji škole i roditelja. Na otvorenju im se, kako to uglavnom biva, pridružio i resorni ministar zahvalivši im u govoru, koji je trajao punih sedam i pol minuta, na svemu što su učinili tijekom posljednje četiri godine kad nas je najprije pogodio potres, a zatim korona, pa „škola za život” i cjelodnevna škola. Kratko su trajale laude u kojima je pohvalio i izvrsno pogođenu temu skupa.
Zamislimo hipotetsku situaciju: dvoje mladih u najboljim godinama, zagrljeni, puni strasti, iskrica, leptirića, želje, samo korak do sjedinjenja, a ona prošapće: „Imaš li udnu tuljicu?” Život staje za oboje, on se u nedoumici češka iza uha ne znajući o čemu je riječ, a zvijezda programa pretvara se u padalicu. I ljubavi je kraj. Nažalost, on nije informiran, ne čita pa kako bi i znao da je udna tuljica najobičniji kurton, prezervativ, kondom... sintagma smišljena kao novi hrvatski izraz za to „ortopedsko pomagalo”.
Imamo Uredbu o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Nakon iscrpljujućih pregovora predstavnika Vlade i reprezentativnih sindikata, nadljudskim je naporima i uz hektolitre znoja te dane i noći porođajnih trudova rođen dokument pod motom „jednaka plaća za jednak rad”, čime je odrađena, kako si to u Vladi tepaju, „povijesna reforma sustava plaća”. Hoće li biti povijesna tek treba vidjeti. Ne ću sad gledati u staklenu kuglu, prizivati babu Vangu ili svisca da prorekne blisku budućnost, ali sudeći prema raspoloženju dijela zaposlenika u osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima, još bi se svašta moglo dogoditi i izroditi na valu njihova nezadovoljstva tom uredbom.
Vjerojatno još od vremena kad je homo erectus stavio vatru pod kontrolu, a arheolozi i antropolozi kažu da je to postigao prije otprilike 1,5 milijuna godina prije nove ere na lokaciji Chesowanja smještenoj istočno od kenijskog jezera Baringo, dakle vjerojatno i dan danas tog istog uspravnog čovjeka muči vječna dilema izražena u pitanju „je li bolje biti zdrav i bogat ili siromašan i bolestan?”.
Tko nas je, čovječe, zavadio!? Transkript je na hrvatsku inačicu dobro nam poznate uzrečice s one strane Drine. Pitanje si ovih dana i tjedana postavljaju prosvjetari, a mnogi od njih će reći i odgovor: ZNA SE!
Kako preskočiti završnicu Adventa i prizore s „Hajdučke fešte” u Splitu odnosno videosnimku od 18 sekundi na kojoj se vidi mnoštvo vesele djece školske i predškolske dobi koja u punom zanosu pjevaju ili izvikuju „Gazi, gazi, gazi Purgereee! Purgereee! Purgereee!”. I tako nekoliko puta, uz gromoglasno odobravanje njihovih roditelja i odraslih okupljenih na kvartovskom derneku, festivalu netolerancije, govora mržnje i nesnošljivosti. Nemam ništa protiv Hajduka, drag mi je kao i svaki naš klub. I takve scene mogle bi se vidjeti i u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Šibeniku.
Prije godinu dana naši su nogometaši blistali na Svjetskom prvenstvu u Katru. U osmini finala na penale smo izbacili Japance. Ludilo na tribinama gdje su bili naši navijači, ali japanski navijači nisu tugovali. Veselili su se uspjehu svojih iako su ispali, a najzanimljivije je bilo nakon utakmice. Naime, kad se gledalište gotovo ispraznilo, japanski su navijači zasukali rukave i pokupili sve papire, vrećice, limenke od napitaka, ukratko, pospremili su i očistili za sobom tribinu baš kao da im je vlastiti dom. Reporteri su sve to prepričavali gotovo kao anegdotu, međutim u životu Japanaca takve stvari nisu iznimke od pravila.
Prije desetak dana osvanuo je na jednom beznačajnom portalu srcedrapajući tekst, toliko impregniran emocijama, domoljubljem i suzama, da čovjeku suza suzu sustiže i pritom se zapita, ako ima imalo mozga u glavi, u kakvom mi to društvu živimo. Naime, u tekstu pod naslovom „Učenicima u Sisku pogođenima potresom profesorica 'vadi mast' luksuznim putovanjima”, potpisan klasičnim novinarskim inicijalima R. I., tamo netko anoniman raspreda priču o razornom potresu koji je pogodio Petrinju, Sisak i okolicu u prosincu 2020. godine, u kojem je domove izgubilo tisuće građana, potresu koji je ujedinio cijelu Hrvatsku koja je odasvud upućivala kamionima pomoć u hrani, odjeći, obući, potrepštinama, a te akcije traju i do danas.
Nastavnicima i školama najviše nedostaju novi prilagođeni udžbenici, premda im je na raspolaganju oko tisuću brojni digitalnih obrazovnih materijala. Muče ih i materijalna ulaganja te primjereno opremanje strukovnih škola kao i nastavak stručne podrške
U školi nikada nije dosadno, jer nijedan dan nije isti. Teško se može isplanirati i predvidjeti u kojem će smjeru krenuti, no zato smo svi u kolektivu složni u zajedničkom naporu da učenicima damo najviše što možemo i da im gimnazijske dane ispunimo znanjem, znatiželjom, veseljem i ugodom – ravnateljica Anita Perišić
Modularni kurikuli korak su naprijed u smjeru boljeg strukovnog obrazovanja. To je uistinu velika šansa za kreativne i inovativne nastavnike. Naravno da sve nije idealno, da ima stvari koje treba mijenjati, ali napredak je definitivno tu
Okruženi smo prirodom i posve je normalno da naši učenici rade u prirodi, da uzgajaju različite poljoprivredne kulture, da ih prerađuju, da se bave ljekovitim biljem, a sve je to i odgojno i obrazovno jer se mnoga znanja najlakše usvajaju uz praktičan rad. Svoj posao shvaćamo vrlo ozbiljno i nastojimo razvijati odgovornost prema očuvanju okoliša, tradiciji i zdravom načinu života – ravnatelj Anton Burić
Modularna nastava potiče zajedničko planiranje, razmjenu iskustava i usklađivanje aktivnosti između strukovnih i općeobrazovnih predmeta. Iako je za takav način rada potrebno više vremena i koordinacije, dugoročno donosi kvalitetnije rezultate i veću usklađenost nastavnog procesa
Školske novine u svakome broju prate promjene vezane za reformu strukovnih škola, a u ovome broju donosimo rezime dosadašnjih dojmova ravnatelja o tomu koje su dobre, a koje loše strane modularne nastave
Dvije prvašice i jedan učenik trećeg razreda čine dvorazrednu kombinaciju i jedini su učenici u područnoj četverogodišnjoj školi u kojoj već punih 37 godina neumorno radi učiteljica Radmila Hodinj. U školu je došla u veljači 1989. godine i ostala do danas
Upitana treba li poboljšati normativni okvir u odnosu na električne romobile pravobraniteljica je podsjetila da se u pojedinim europskim zemljama već pooštravaju pravila u tom području, istaknuvši da će Ured nastaviti pratiti ovo područje i davati preporuke za snažniju zaštitu djece
Nastavnicima se sviđa slobodniji način provođenja nastavnog procesa, mnogo aktivnosti putem projekata i veći izbor aktivnosti za ostvarenje ishoda učenja
Profesorica njemačkog jezika Nusreta Murtič živi u Sloveniji, a izvodi izbornu nastavu svoga predmeta u Osnovnoj školi Ivan Goran Kovačić u Vrbovskom te u njezine dvije područne škole, u PŠ Ivana Gorana Kovačića u Severinu na Kupi i u PŠ Nikole Tesle u Moravicama. Imali smo priliku posjetiti je tijekom rada u jednoj od područnih škola.
Mi ne čekamo trendove ili nekakve naputke od vlasti nego uređujemo svoj život onako kako mislimo da je najbolje za naše učenike i za sve nas. Škola raste iz godine u godinu, mijenja se nabolje, inoviramo nastavu, metode rada, želimo školu učiniti ugodnim mjesto za svakog našeg učenika, ali isto tako i mjestom na kojemu svatko stječe i znanja, i vještine, i kompetencije neophodne za život i za nastavak školovanja – ravnatelj Andrej Peklić
Jedna od željenih promjena odnosi se na bolju organizaciju nastavnog procesa, posebno povezivanje teorijskog dijela nastave s učenjem temeljenim na radu. Idealno bi bilo da se nakon sata na kojem se uvode novi sadržaji odmah provodi praktična primjena
Provodimo na desetke školskih projekata, i to na dnevnoj i tjednoj bazi, pa kad slušamo o primjerima dobre prakse na stručnim usavršavanjima nama sve to izgleda banalno i uobičajeno jer nam je to školska svakodnevica, dok je to u mnogim školama uvijek nešto vrlo posebno i istaknuto. Mi tako radimo svakoga dana – ravnateljica Vesna Vrbanović Jančić
Učenicima je lakše slušati pet modula nego 13 predmeta. Istina, tih pet modula mora ocijeniti 13 nastavnika, ali i oni su navikli – predmet Zdravstvena njega sastoji se od šest cjelina, o predmetu se brine šest nastavnika i zaključuju jednu ocjenu
Djeca koja kontinuirano uče o medijima znatno bolje prepoznaju manipulaciju u medijima, elektroničko nasilje i rizike digitalnog okružja te znaju zaštititi svoju privatnost i sigurnost na internetu – pokazuju rezultati trogodišnjeg praćenja
Nastojimo da teorija učeniku postane alat za rješavanje problema, a ne samo informacija ili podatak koji će zaboraviti nakon pisane ili usmene provjere. Naravno, pritom težimo što boljoj suradnji škole s poslodavcima
Svojim učenicima želimo dati što više, dati im jake temelje za nastavak školovanja, potaknuti ih da uče. Nama je važno da svih 700 učenika bude sretno, zadovoljno, motivirano, da bez grča u želucu dolaze u školu; da se u školi osjećaju ugodno, a ne da imamo desetak učenika koji strše po svojim postignućima, a da ostali budu samo broj u statistici – ravnatelj Tihomir Engelsfeld
Paradoks je da u strukovnom obrazovanju imamo više od 70 posto populacije, a istodobno se neki programi suočavaju s nedostatkom učenika i to je izazov, jer većina učenika preferira četverogodišnje programe koji mogu voditi i prema visokom obrazovanju
Nastavnicima se sviđa rad s manjim grupama učenika tijekom više sati istog modula u danu, što omogućuje dublji rad te veću aktivnost učenika na nastavi. Gradivo je organizirano u logične cjeline, a veća je fleksibilnost i samostalnost nastavnika u planiranju rada
Instaliran je videonadzor, unutarnja stolarija je promijenjena, obnovljeni su parketi, osvježena fasada, obnovljena je i knjižnica. U svemu su nam pomogli i žitelji općine Štefanje svojim donacijama kojima je prikupljeno desetak tisuća eura. Obnovili smo elektroinstalacije u cijeloj školskoj zgradi, sve učionice su klimatizirane, a uređena su i vanjska igrališta – ravnatelj Dražen Milaković
Predstavnici gospodarstva i obrazovanja raspravljali su o temama vezanima za strukovno obrazovanje, o tehnološkim promjenama koje traže nove kompetencije, vještine i znanja pa i drugačije pristupe obrazovanju. Zaključak je – ništa bez suradnje
U valu učestalih dojava o postavljenim bombama, škole ne mogu normalno funkcionirati. Nameće se niz pitanja, ne samo o sigurnosti, već i deformaciji nastave, ali i psihološkog učinka. Kako ovakve okolnosti utječu na funkcioniranje škola? Kako se sprječava panika? Naposljetku – kako spriječiti 'normalizaciju' prijetnji (početak ignoriranja)?
U sklopu WorldSkills Croatia, koji se od 5. do 7. svibnja održava na Zagrebačkom velesajmu, učenici strukovnih škola pokazuju vještine u 44 discipline. Ovo je vrh strukovnog obrazovanja, istaknuto je na otvorenju
Nastavnik mora uložiti dodatne napore kako bi učenici bili aktivno uključeni u proces. Javljaju se teškoće prilikom vrednovanja te je potrebno dodatno razraditi kriterijsku tablicu. Nedostatak prilagođenih udžbenika dijelom sigurno otežava kvalitetnu realizaciju nastave
Zagreb će od 5. do 7. svibnja ponovno postati središte događanja vezanih za strukovno obrazovanje. Jedinstven događaj nije samo natjecanje učenika strukovnih škola, nego i susret obrazovanja i gospodarstva koji povezuje učenike strukovnih škola s poslodavcima
Uvijek sam smatrao da škola mora biti najljepša zgrada u mjestu, mjesto na kojemu će se događati život, poticati interesi, znatiželja i mislim da smo uspjeli stvoriti školu budućnosti, onakvu školu kakvu su mnogi zamišljali prije petnaestak godina, a mi smo je već tada imali – ravnatelj Zdenko Kobeščak
U organizaciji Hrvatske zajednice osnovnih škola u Vodicama će se od 29. travnja do 1. svibnja održati 5. Međunarodnu konferenciju za primarno obrazovanje: Pogled u učionicu - od tradicije do suvremenosti. Peta po redu konferencija okuplja domaće i inozemne stručnjake, znanstvenike i praktičare iz područja odgoja i obrazovanja
Na finalu 14. izdanja natjecanja Ideja godine učenici Bepo Uljević i Bruno Petak iz Elektrotehničke škole Split projektom vodootporne podvodne kamere koja detektira i evidentira ribe uz pomoć AI tehnologije pobijedili su konkurenciju od čak 98 prijava iz cijele Hrvatske
U zadnja dva mjeseca Agencija je zaprimila ukupno 1247 projektnih prijava iz sektora obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta, što je za stotinjak prijava više nego lani
Imamo 30-ak izvannastavnih aktivnosti među kojima su sve one klasične iz jezično-umjetničkog područja, sportske sekcije, učenička zadruga, klub ljubitelja knjige i filma. Putujući malo po Europi vidjeli smo što drugi rade pa smo se bacili u medijske vode i već smo snimili četiri filma te umjetnošću želimo potaknuti učenike da se bave medijima i da čitaju i ono što nije u popisu lektire. Imamo i projekt „Miss knjige” u kojemu učenici mogu predstaviti bilo koju knjigu koju su pročitali pa nagrađujemo najbolje prezentacije – ravnateljica Antea Rukavina Ivanjko
Javlja se i problem financiranja jer modularna nastava koja se bazira na učenju temeljenom na radu, projektima, terenskoj nastavi iziskuje znatno veće troškove, a financijska sredstva koja su nam na raspolaganju ostala su nepromijenjena
U organizaciji Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, ogranka Krapinsko-zagorske županije – „Zajedno vrtići i škole”, održan je međunarodno stručno-znanstveni skup koji je okupio više od 240 odgajateljica, učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja vrtića i škola
Velik je izazov očuvanje svih radna mjesta, uslijed uvođenja novih modula koji sadržajno dosad nisu postajali u bilo kojem strukovnom nastavnom predmetu, a otvara se i problem opremanja novih prostora, prije svega laboratorija, kaže ravnateljica Đurđica Fuštar
Škola doista lijepo izgleda, dobro je opremljena, ne možemo se požaliti, ali nam nedostaje prostora i već smo na pragu treće smjene. Kad je prije deset godina obnovljena imali smo tristotinjak učenika, a danas ih je 540. Mi smo bili seoska škola, ali kako se naselje razvija tako i škola raste u svim aspektima – ravnatelj Vatroslav Gabrić
Posebna vrijednost skupa je u tome što četvrtu godinu povezuje vrlo važne dijelove obrazovne vertikale ˗ rani i predškolski odgoj i obrazovanje i osnovnoškolsko obrazovanje te potiče komunikaciju i suradnju djelatnika u oba sustava koji su gotovo nedjeljivi
Prekasno smo dobili informacije koje su se ticale ishoda učenja i postotnog udjela svakoga od njih u ukupnoj satnici modula pa sad to radimo na razini škole i moramo raspored sati mijenjati gotovo svakoga tjedna, upozorio je Domagoj Lisjak iz Tehničke škole Virovitica
Plaće prosvjetara gotovo su deset posto niže od državnog prosjeka. Znanstveno istraživanje koje je poduprla nastavnička grupa Školska zbornica, otkriva da čak i najveći kritičari i građani koji ne podržavaju sindikalne akcije smatraju da bi trebale biti 30 posto veće!
Lidrano nije samo smotra talenata, to je susret mladih ljudi koji se usuđuju misliti, osjećati i govoriti – pjesmom traže smisao, dramom istinu, a novinarskom riječju odgovornost. Iskreno, nemirno, veselo, ponekad bolno, ali uvijek svojim glasom
Školu volim opisati kao spoj znanja i ljubavi. S jedne je strane znanje koje se trudimo učenicima približiti i prenijeti na najrazličitije načine. S druge je strane ljubav odnosno škola koju čine profesori koji doista vole svoj posao, vole raditi s tinejdžerima. Konačno, tu su učenici koji vole ići u školu i koji osjete i prepoznaju da je profesorima stalo, da ih motiviraju i stalno guraju prema novim visinama - ravnateljica Maja Breitenfeld
Treba promijeniti dosadašnje navike nastavnika, posebno onih s duljim nastavničkim iskustvom, a nespremnih da se mijenjaju u metodama poučavanja, da koriste više svoju kreativnost, a manje „recepte iz kuharica”, kaže ravnatelj Dražen Blažeka
Rasprava je zaključena pozivom Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih te Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih da uspostave jasan pravni i zakonski okvir za vrednovanje i ocjenjivanje učenika, koji bi trebao biti temelj za provedbu uspješne reforme
Podcast je dio aktivnosti usmjerenih jačanju kvalitete i transparentnosti u sustavu obrazovanja odraslih, a namijenjen je svim stručnjacima, djelatnicima ustanova, kao i svima koji žele bolje razumjeti procese vrednovanja i njihovu ulogu u razvoju obrazovanja
Autorica Višnja Biti donosi priče roditelja koji su u zatvoru i njihove djece. Oni govore o svojim strahovima, bezuvjetnoj ljubavi, čežnji za „normalnim” životom, za obitelji na okupu i za bliskošću
U posljednje vrijeme imamo negativnu selekciju jer se na natječaje za ravnatelje najčešće više ne javljaju najbolji kandidati. Razlog je tome i u visini plaće jer učitelj savjetnik nerijetko ima veću plaću nego ravnatelj. I zašto bi se netko javio na natječaj?
Želimo otvorenu suradnju s roditeljima, ali im isto tako moramo osvijestiti činjenicu da osim prava njihova djeca imaju i odgovornosti te da i roditelji imaju sve to, no moraju znati gdje su granice. Iako je zgrada stara gotovo pola stoljeća, sjajno se drži, a i u više navrata je sređivana pa je i energetski obnovljena, kažu u školi
Posao u ustanovama koje djeluju u posebnim uvjetima težak je i zahtjevan, brojne su suočene i s nedostatkom prostora, ali i stručnih kadrova svih profila jer im plaće nisu nikakav motiv za zaposlenje
Novi ravnatelji vrte glavom: nakon imenovanja na rukovodeću poziciju uviđaju da posao ravnatelja nije ono što su očekivali. Puno je različitih poslova koje nije moguće ni predvidjeti ni opisati. Zato je važno znati čime se ravnatelji sve bave i kakve se osobine od njih očekuju
Želim da škola bude za sve učenike, da imamo jasno razrađen sportski program, da imamo mogućnosti da učenicima koji su umjetnički nadareni dobiju primjerenu potporu. Isto tako da im i u STEM području ponudimo kvalitetne sadržaje odnosno da u bilo kojem segmentu života svaki učenik nađe neki svoj kutak u kojemu će razvijati vlastite sklonosti i afinitete – ravnateljica Branka Štefok Bojadžija
Nastavnici nemaju autonomiju u ocjenjivanju, roditelji često propituju njihov rad, bave se kvalitetom ocjena koje nastavnici daju i svi si daju za pravo komentirati, omalovažavati rad nastavnika te se problematizira stručnost gotovo svakog nastavnika. I tu smo svi nezaštićeni
Čak 60.2 posto djece smatra da im vrijeme provedeno na internetu utječe na međuljudske odnose, a 24.7 posto djece poprilično je zabrinuto jer previše vremena provode na internetu, podsjeća pravobraniteljica za djecu
Jedina smo ovakva ustanova u državi, ulažemo puno u edukaciju i stručno usavršavanje zaposlenika, pratimo trendove, pogotovo ubrzani razvoj tehnologija koje su nam od velike pomoći. Dajemo sve od sebe kako bismo našim korisnicima mogli dati što više, kao i djelatnicima u obrazovnom sustavu koji nemaju drugih stručnih pomoćnika osim nas ˗ ravnateljica Ivana Rotim
Lani je uzela četiri mjeseca neplaćeni dopust u školi, stavila ruksak od osam kilograma na leđa i otišla na put oko svijeta. Tada je prošla mnoge države od Kine do Australije i to joj je najdraže putovanje, za koje je štedjela više od dvije godine
Većina od nešto manje od tristotinjak komentara na prva tri od pet članaka Pravilnika ukazuje na činjenicu da se predložene izmjene ni na koji način ne suočavaju s problematikom velikog broja izostanaka učenika
Vrata mojeg ureda, ureda članova stručno-razvojne službe, zbornice doista su uvijek otvorena i to je poruka svima: dođite, jer nema tog problema koji ne možemo riješiti, razgovarati, zajednički pronaći rješenje. Nekada je dovoljno samo poslušati učenika ili njegova roditelja, kolegicu iz zbornice. Važno mi je da svi budu zadovoljni, jer samo zadovoljni djelatnici imaju motivaciju za kvalitetan rad ‒ ravnateljica Štefica Matić
Ono što možemo i moramo činiti jest da ih osposobljavamo, od najranijih dana da prepoznaju opasnosti, da se znaju i sami zaštititi i da neizostavno, odmah dođu po pomoć odraslima. Također, da obrazovanje bude usmjereno na to da djeca aktivno i samostalno pronalaze informacije, procjenjuju njihovu točnost, diskutiraju valjanost, promišljaju izvore i razloge objave loših informacija
Ministarstvo je, podsjeća dugogodišnja ravnateljica škole, najavilo da će se mogućnost roditeljskih ispričnica ograničiti na 12 dana godišnje, odnosno dva puta po tri dana u jednom polugodištu, što su ravnatelji dočekali s velikim oduševljenjem. Nažalost, vidimo da je to u potpunosti izostalo čak i u prijedlogu, kaže S. Hitrec
Izostanak učenika zbog izražavanja nezadovoljstva ili negodovanja učenika ili roditelja neće se moći opravdati ispričnicom. Ako škola ima informaciju da roditelji iz različitih razloga ne dopuštaju djetetu dolazak u školu, bit će dužna o tome obavijestiti nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad|
U stotinama osnovnih i srednjih škola, na stotinama stručnih skupova, seminara, ljetnih i zimskih škola, raznih manifestacija susretao sam i upoznao na tisuće vrijednih ravnatelja, učitelja, stručnih suradnika, odgojiteljica u vrtićima i učeničkim domovima
Moja je vizija privući što više mladih da se upišu u našu školu i da ostanu u Ogulinu pa na tom tragu nastojimo učenicima ponuditi što više programa i projekata. Nama je svaki učenik važan, jer ako se ugasi škola, gasi se i selo ili grad, to je uvijek tako. A mi želimo opstati u ovim izazovnim vremenima – ravnatelj Dario Kostelić
Sve što radimo pokušavamo raditi na najbolji mogući način i nastojimo školu učiniti mjestom ugode ne samo za naše učenike nego i za sve zaposlenike. Jer, ako se ne osjećamo dobro na radnome mjestu, mnogi od nas će napustiti posao i otići dalje ‒ ravnateljica Marija Mufić Santin
Rezultatima na maturi pridonosi i dobra stručna pokrivenost nastave. Ništa ne prepuštaju slučaju i premda tijekom sva četiri razreda nastavnici kvalitetno rade s učenicima, maturantima nude i besplatne pripreme tijekom cijele godine za obvezne i za izborne predmete
Projekt se financira iz Europskog socijalnog fonda plus, a cilj mu je povećati broj učenika koji stječu radno iskustvo, motivirati poduzetnike za sudjelovanje u naukovanju te poboljšati kvalitetu obrazovanja novim kurikulumima
Utemeljitelj znanstvene metodike i obrazovne kroatistike – bio je novinar, glavni urednik i direktor Školskih novina šesnaest godina
Naša je vizija da djeci ponudimo novu kvalitetu života s posebnim programom koji promiče poznavanje sebe, razvoj samokontrole i osjećaja odgovornosti, samopouzdanje, uvažavanje i ljubav za druge, kulturu davanja, prihvaćanja i mira, odnose s vršnjacima, s odraslima, s drugim kulturama, sa svijetom, odnos prema prirodi, dijalog i timski rad. Tako nastojimo ulagati u budućnost cjelovitim odgojem djece – v. d. ravnateljice Nikolina Ostroški
Nitko nastavnicima i ravnateljima ne može prijetiti odvjetnicima, to je apsolutno nedopustivo! Razgovaramo s pravnim stručnjacima kako stvari možemo svesti u realne okvire. Svi ste vi službene osobe i svako nasilje nad vama je kažnjivo, poručio je na skupu ravnatelja u Poreču ministar Radovan Fuchs
Uvijek nastojim da kabineti i praktikumi budu što bolje opremljeni, takozvanu amatersku opremu u školi zamijenili smo profesionalnom i u elektrotehnici, i u kuharstvu, i u ostalim strukama, jer ono što dajemo učenicima mora odgovarati stvarnom životu, a ne zaostajati desetljećima za stvarnošću. I kontinuirano nabavljamo opremu, jer obrazujemo za budućnost ‒ ravnatelj Željko Matić
U našem sustavu učenik mora biti savršen u svim školskim predmetima, premda je to nemoguće. Treba mijenjati paradigmu po kojoj je ocjena jedino mjerilo za napredovanje po obrazovnoj vertikali
Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola održala je nedavno stručni skup za petstotinjak ravnatelja iz cijele Hrvatske na kojemu je glavna tema bila mentalno zdravlje ne samo ravnatelja i djelatnika osnovnih škola nego i mentalno zdravlje učenika. Djeca s kojom radimo odrastaju u svijetu koji je brz, zahtjevan i često nepredvidiv. Iza njihovih osmijeha i ocjena često se kriju brige za koje nema mjesta u školskim bilješkama, a to su tjeskoba, nesigurnost, osjećaj da nisu dovoljno dobri, da ne mogu ispuniti očekivanja. Škola više nego ikada mora biti mjesto sigurnosti i povjerenja, mjesto gdje se ne uči samo čitati i računati nego i kako razumjeti vlastite emocije, kako se nositi s tugom, razočaranjem, stresom. Jer mentalno zdravlje ne počinje u ordinaciji nego u učionici, u razgovorima, u odnosima, u obitelji ‒ samo su neke od snažnih poruka koje su se mogle čuti
Nastavnici ulaze u sustav misleći kako će se primarno baviti poučavanjem, a onda vrlo brzo shvate da je velik dio njihova posla beskrajno piskaranje po e-Dnevniku ili, kako se to učeno kaže, vođenje pedagoške dokumentacije. Ništa tako učinkovito ne ubija sreću nastavnicima kao svakodnevno druženje s e-Dnevnikom. Međutim, ako udaraš po nastavniku, ako nastavnik ne nalazi zadovoljstvo u poslu, a takvog je profila da može pronaći dobar posao izvan školskog sustava, velika je vjerojatnost da će takav nastavnik napustiti školski sustav, a odaslat će se i poruka drugima da ne ulaze u školski sustav
Gimnazije jesu zahtjevne škole, zahtijevaju više truda, više učenja, odvajanja vremena, reduciranja nekih izvannastavnih, a pogotovo izvanškolskih aktivnosti koje su učenici imali. No mi potičemo učenike da nastave glazbenu školu, sport, da nastave druge aktivnosti, jer moraju imati svoj život, moraju se razvijati višeslojno, a ne samo na jednoj jedinoj razini – ovdje u školi ˗ ravnateljica Bibijana Šlogar
Vjetrovi nezadovoljstva se pojavljuju jer nijedan nastavnik više nije samo u svojoj učionici budući da modul rade timovi i svatko može vidjeti što se i kako radi. Praćenje, vrjednovanje i ocjenjivanje također postaje kolektivna odgovornost onih nastavnika koji su u modulu. Uvijek će biti problema i prigovora, ali ne može se u nedogled odgađati procese, jer onda nikada ništa ne ćemo ni pokrenuti ni promijeniti, a najvjerojatniji će iste škole i iste sredine prigovarati i tvrditi da je sve to nemoguća misija ˗ tvrde ravnatelji
Bio je najveći autoritet kineziološke metodike u Hrvatskoj i jedan od najvećih u svijetu
Misija škole je stvaranje školske zajednice koja će biti prepoznatljiva po tehnikama efikasnog usvajanja znanja. Ohrabrujemo učenike da razmišljaju kritički, da postavljaju pitanja i izražavaju svoja mišljenja. Želimo razvijati kvalitetnu komunikaciju i suradnju među svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa radi postizanja što boljih odgojno-obrazovnih ciljeva; njegujemo tradicionalna znanja i vrijednosti poput mira, demokracije, prihvaćanja različitosti. I na tome ustrajemo već gotovo sedam desetljeća ‒ ravnatelj Tomislav Budimir
Premda ograničeni u autonomiji, i u stalnom iščekivanju ove ili one reforme, nastojimo se približiti viziji škole, a to je odgoj i obrazovanje uspješnog i odgovornog učenika koji svoj potencijal razvija u kvalitetnoj školi, uz poticaj učitelja i podršku svih ostalih dionika odgojno-obrazovnog procesa, kako bi stekao uporabljiva znanja za nastavak školovanja i cijeli svoj život ‒ ravnatelj Marijan Posarić
Bilo je u proteklih devet i pol mjesec doista svega – od vrućina, hladnoće, problema s učenicima i njihovim roditeljima, s izricanjem pedagoških mjera, pa onda zavrzlame oko Zakona o plaćama i najavama ocjenjivanja zaposlenika u obrazovanju i znanosti pa sve do marčanih bura, sindikalnih prosvjeda, cirkularnih i inih štrajkova koji su kao Damoklov mač visjeli nad glavama učenika i njihovih roditelja više nego nad nositeljima prosvjetne vlasti. I onda se sve smirilo samo dan prije petka trinaestog. I kako bi stari majstor iz Stratforda na Avonu rekao „Sve je dobro što se dobro svrši”
Mnoga poduzeća u kojima učenici idu na stručnu praksu s njima sklapaju ugovore, nude im stipendije, radno mjesto ih čeka odmah po završetku srednje škole. I u posljednje vrijeme nam se obraćaju poduzeća i traže da naši učenici idu k njima na naukovanje. To je najbolji pokazatelj da i mi u školi kvalitetno radimo, čim su učenike prepoznali kao dobro obrazovane i osposobljene – ravnatelj Marko Ilijašev
Sve što žele u učeničkim domovima jest da vlast konačno shvati njihove potrebe i da razumije principe njihova funkcioniranja te da cijena smještaja učenika u domove konačno počne pratiti relevantne i egzaktne ekonomske pokazatelje. U Ministarstvu na to kažu ‒ svjesni smo da se cijena smještaja nije mijenjala od 2002. godine, a s obzirom na činjenicu da sustav i dalje funkcionira bez većih financijskih poteškoća, do sada nije bilo potrebe za povećanjem cijene smještaja. Ministarstvo će, međutim, zahtjeve Udruge ravnatelja učeničkih domova razmotriti u okviru budućeg proračunskog planiranja
Uvijek sam želio da učenici i djelatnici budu zadovoljni i da se ugodno osjećaju u školi. To je nešto najvažnije. Putujući na stručna usavršavanja po svijetu uvijek sam želio nešto od tih stranih iskustava prenijeti i u našu školu pa sam po uzoru na finske škole uredio zbornice da budu kao dnevni boravak, da budu mjesta za druženje, za razgovor o poslu u malo neformalnijem okružju nego što je to klasična školska zbornica ‒ ravnatelj Marin Mihovilović
Problem golemog broja opravdanih sati ‒ neopravdani su gotovo posve iščezli, s obzirom na podatak da ih učenik u prosjeku ima 1,6 sati po školskoj godini ‒ posljedica je Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera koji je roditeljima omogućio da tijekom školske godine sami opravdaju djeci izostanak do tri dana. Kao što je poznato, ograničenja u broju opravdanja nema, pa tako učenik uz blagoslov roditelja može izostati tri dana, potom jedan doći u školu, pa opet izbivati tri dana. I tako unedogled, što je više puta kritizirala ravnateljska udruga. Ravnatelji očekuju da će ova školska godina polučiti novi rekord i upozoravaju na apsurde: roditelji ispričavaju dijete zbog bolesti psa!
Kao i državni Lidrano, Domijada je završni festival na koji dođe po pet predstavnika u svakoj kategoriji i koje sve valja smatrati pobjednicima, a državni susret promatrati kao nagradu za njihov silan rad i trud, kao reviju na kojoj je važno predstaviti se svojim postignućem, vidjeti što drugi u domovima diljem Hrvatske rade, družiti se, stvoriti nova prijateljstva
U svakom učeniku tražimo zrnce dobrote, njegove sposobnosti i pomažemo svakome da realizira svoje potencijale. Ne mora biti odlikaš, ne mora biti genijalac, ali svatko može biti vrijedan član društva i zato volimo reći da smo škola sa srcem i dušom, jer dajemo sebe svakom učeniku, kod svakoga tražimo neku sposobnost ili talent i onda to nastojimo razvijati ‒ ravnatelj Tomislav Gregur
Najveće strukovno natjecanje u Hrvatskoj ove je godine okupilo više od 400 učenika, koji su se natjecali u 44 discipline, uz podršku 380 mentora i 258 članova Organizacijskog povjerenstva. Ovaj prestižni događaj, održan na više od 15.000 četvornih metara izložbenog prostora Zagrebačkog velesajma, pokazao je iznimne vještine i talente mladih stručnjaka u čak 44 različite discipline
Inkluzija u našoj školi svakodnevno je prisutna jer naši nastavnici, stručni suradnici i ostali djelatnici škole s puno ljubavi osiguravaju uvjete za optimalan razvoj socijalnih, intelektualnih i emocionalnih potencijala svakog učenika u skladu s njegovim mogućnostima. Naša veza s učenicima ne prestaje nakon školovanja jer bivšim učenicima pružamo podršku i nakon završetka škole. Učenici znaju da smo tu za njih i da nam se bez straha i zadrške mogu uvijek obratiti ‒ ravnateljica Đana Baftiri
Tijekom trodnevnog skupa najviše se govorilo o sigurnosti u školama i učeničkim domovima te o preventivnim programima, ali najveću pozornost ipak je izazvala panel-diskusija s uvaženim gostima na kojoj je kraj svih otvorenih tema u fokusu ipak bio nepovoljan radno-pravni status ravnatelja od vremena kad ih se bira na petogodišnje mandate pa postaju rukovoditelji odgojno-obrazovnih ustanova s ugovorom o radu na određeno vrijeme, kao i sam način izbora koji ravnatelji godinama problematiziraju
Nijedna reforma dosad nije izazvala toliko otpora stručne i šire javnosti. I pitanje je može li cjelodnevna škola pridonijeti boljoj povezanosti škole, roditelja i lokalne zajednice. Jesmo li spremni napraviti iskorak i prilagoditi obrazovanje stvarnim potrebama učenika i društva ili smo još u nekom otporu ili strahu zbog eksperimenta, kao da s lošim programima ne eksperimentiramo već desetljećima? Može li cjelodnevna škola biti ključ transformacije obrazovanja ili nas čekaju izazovi koje tek trebamo razumjeti i riješiti?
Ponekad mi se čini da smo glumci s bezbroj uloga: odgajatelj, medijator, psiholog, pedagog, liječnik, rukovoditelj, političar, kućni majstor, odvjetnik, arhitekt, policajac, socijalni radnik, osoba za sigurnost, prijatelj, menadžer, odvjetnik... i da ne nabrajam više, u konačnici i ravnatelj. Nerijetko imamo osjećaj da nas mnogi u svim tim ulogama smatraju statistima, ponekad su nam potrebni iznimni napori da bismo zadovoljili sve u sustavu, a ponajviše učenike, radi kojih smo svi u školama. Roditelji često nisu ni svjesni koliko je njihovo značenje u partnerstvu sa školom u kojemu nekad mogu pomoći, a nekad i odmoći svojoj djeci ‒ rekla je predsjednica HUROŠ-a Antonija Mirosavljević
Škola može biti opremljena najsuvremenijom opremom, učilima, pametnim pločama, kompjutorima, ali s učenicima moraju raditi kvalitetni, entuzijastični učitelji koji su najvažnije osobe u njihovu životu jer s njima mogu razgovarati, povjeriti im se, podijeliti s njima svoje brige, strahove, nadanja, interese, ambicije ‒ ravnatelj Kristijan Cinkopan
Većina odgojno-obrazovnih ustanova je sigurna, a to pokazuju i statistike koje kažu da imamo najmanju stopu vršnjačkog nasilja u Europskoj uniji. Istina, u posljednje vrijeme imamo incidente u školama, koje je nemoguće spriječiti, čak i zaključanim vratima. Tragedija koja se dogodila u Prečkom mogla se dogoditi i u dječjem parku, u čekaonici doma zdravlja, bilo gdje, jer je netko došao s nakanom da napravi nešto ružno. I zato takve incidente ne smijemo poistovjećivati sa stanjem u školama
U hrvatskom školstvu bez HUROŠ-a i UHSR-a više se ništa ne radi, a taj smo put trasirali u proteklih trideset godina i postigli da nas svi uvažavaju i uključuju u sve rasprave, projekte, u stvaranje dokumenta kojima se regulira naša djelatnost. U svim su tim aktivnostima i naša nastojanja za što kvalitetniju svaku odluku, svaku rečenicu, odredbu u pravilniku. I na takvom odnosu prema radu nastojat ćemo ustrajati i u godinama koje su pred nama
U svakoj generaciji imamo talentiranih učenika i njima posvećujemo veliku pažnju, ali primarna nam je namjera dati svim učenicima što kvalitetnije umjetničko obrazovanje. I zato je moja vizija škole da bude otvorena za svu djecu, a ne samo za supertalente koji će jednoga dana postati vrhunski glazbenici. Nije najvažnije samo naučiti svirati, jer i nama je cilj odgojiti mentalno i fizički zdrave osobe pa puno polažemo i na odgoj učenika pripremajući ih tako za život – ravnateljica Dunja Uroić
Odgovor na pitanje hoćemo li i kada uspjeti „poslušati” preporuke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ovisi o odgovoru na dodatno pitanje: je li državi bitno da učenici koji se obrazuju u strukovnom obrazovanju budu kvalitetno pripremljeni za tržište rada i učinkovito gospodarstvo, posebno kad su u pitanju mali obrti i poduzeća, ili nam je bitna populacija koja će posjedovati opća teorijska znanja, a zatim ćemo dodatno ulagati novac i vrijeme u njihovu integraciju na tržište rada
Mi smo škola za budućnost koju su prepoznali i učenici i njihovi roditelji i doista nam je želja da stvorimo školsko ozračje u kojemu će se svi osjećati ugodno, da usvoje stručna znanja i da budu potpuno spremni za tržište rada koje ih očekuje čim završe svoje srednjoškolsko obrazovanje ‒ ravnatelj Saša Stiković
Potreba za psiholozima je očita jer današnji učenici imaju sve više problema, a ne čini mi se da bi situacija mogla biti bolja sama od sebe. Škole se sve više suočavaju i s problemima u obiteljima koje su se promijenile, a onda imamo i problema s učenicima. Naši učenici iskazuju sve veću potrebu za bilo kojom vrstom pomoći pa i psihološke. Nekada su se škole suočavale s manjim problemima pa i u ponašanju i disciplini učenika zbog žvakaće gume ili nemira na nastavi. Danas su to ozbiljni psihološki problemi koji zahtijevaju i stručnu pomoć, upozoravaju ravnatelji
U proteklih 70 godina djelovanja orijentirani smo prema visokim standardima kvalitete rada. Vrijednosti koje njegujemo su učenik u središtu odgojno-obrazovnog procesa, kvalitetna komunikacija, suradnja, odgovornost, prihvaćanje različitosti, socijalne kompetencije i poticanje izvrsnosti ‒ ravnateljica Vikica Lukić
Mjerom preseljenja problematičnog učenika iz jedne škole u drugu propisanom u Pravilniku o pedagoškim mjerama doista se ništa ne rješava. Osim što se privremeno problem pomete pod tepih, ali do onog trenutka kad ponovno ne eskalira. I sve su jači i češći prijedlozi da se i spomenuti pravilnik temeljito revidira
Zašto se tako promptno može pronaći novac za zaštitare koji bi trebali jamčiti sigurnost u našim školama, a desetljećima nema novca za zapošljavanje psihologa, socijalnih pedagoga, defektologa kako bi se kompletirale stručno razvojne službe u školama koje bi u suradnji s učiteljima i roditeljima mogle učiniti puno više u smislu prevencije bilo kakvih nemilih pojava i za sigurnost učenika i djelatnika nego svi zaštitari, sve elektroničke brave, videonadzori i zidovi podignuti oko škola
Našim najvećim blagom, našom djecom bave se sustavi predškolskog, osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja, resorno ministarstvo i sve prateće agencije, a tu su još Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i brojne druge ustanove, zavodi, centri. Tu su, naravno i roditelji. I sustav je doista zamršen, isprepleten, premrežen pa kad se dogodi bilo kakav problem, oni najzainteresiraniji, neposredno involvirani, često imaju osjećaj da su neshvaćeni, da im nitko ne može ili ne želi pomoći, da njihov problem nikad ne će biti riješen jer su propisi i protokoli prekomplicirani, često u koliziji, pa taj cijeli sustav bude jednostavno prespor i neučinkovit. A sve na štetu djeteta. Pitanje je može li biti jednostavniji, brži i efikasniji u rješavanju kako akutnih tako i kroničnih problema
Prema važećem Pravilniku o kriterijima za izricanje pedagoških mjera roditelji mogu opravdavati do tri dana izostanka u nedogled pa je teorijski moguće da učenik na nastavi provede samo 44 umjesto 175 radnih dana. Naravno, to se još nije dogodilo, ali ima učenika koji skupe i do 300 sati roditeljskih opravdanih izostanaka, što je pedeset radnih dana. Može li takav učenik usvojiti znanja, vještine i kompetencije u svim nastavnim predmetima i može li deficite nadoknaditi u dvotjednim instrukcijama? Može li biti objektivno vrjednovan i ocijenjen? Teško i nemoguće! Zbog toga ravnatelji predlažu hitnu izmjenu Pravilnika tako da se roditeljima ograniči opravdavanje izostanaka na najviše 12 dana u nastavnoj godini. Za drastične situacije predlažu da se uvede obveza polaganja predmetnog ispita
Ocjenjivanje ne dolazi u obzir; koeficijenti se linearno moraju povećati za sva radna mjesta u obrazovanju i znanosti, a koeficijenti onih radnih mjesta koja ne postoje – za pomoćnike u nastavi – također trebaju biti uvršteni u uredbu. Petnaest godina postoji problem nejednakosti između učenika strukovnih škola i gimnazijalaca. Mi ne želimo takvu nastavu. Ovu bitku u koju smo ušli netko će izgubiti, no to ne ćemo biti mi. Ova tri sindikata sigurno će ići u štrajk zbog osnovice za izračun plaća ‒ poruke su „Adventskog prosvjeda”
Škola može puno učiniti u prevenciji vršnjačkog nasilja i seksualnog zlostavljanja putem interneta. Važno je razgovarati s učenicima i čuti njihova iskustva i razmišljanja, otkriti je li neko dijete žrtva, jer istraživanja pokazuju da tek tri posto žrtava seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja prijavljuje to što im se događa roditeljima ili školi, a ostali ili to prešute ili se povjere prijatelju