Pupoljci naše budućnosti

I ne mogu se oteti dojmu da je za sve to vrijeme od tih vrlih žena i muževa koji su bili gospoda ministri i ministrice najvažnijeg, barem tako kažu, resora u svakoj uređenoj državi, odnosno od prosvjetne politike kojoj su bili na čelu, napravljeno premalo dobrih i kvalitetnih iskoraka, projekata, zakona, pravilnika, uredbi, rješenja određenih problema. A u obrazovanju, hvala na pitanju, problema uvijek ima. Pišemo u ovom broju temu o izostancima pa se želim još malo osvrnuti na taj vrući krumpir za kojim se vuku repovi već puno desetljeće otkako je SDP-ov ministar Mornar 2015. potpisao Pravilnik o kriterijima za izricanje pedagoških mjera, a godinu kasnije samo ga doradio HDZ-ov Pavo Barišić. Naime, prosvjetna je vlast pod pritiskom liječničkog lobija pristala u rečeni Pravilnik unijeti odredbu prema kojoj roditelji mogu i zdravstvene tegobe svoga djeteta opravdati sami, bez liječničke ispričnice. Jer su ih liječnici školske medicine i obiteljski liječnici odbili pisati zbog preopterećenosti. I već deset godina, roditelji su ‒ osim što su preko noći postali stručnjaci za kurikulume općih, ali i strukovnih predmeta, za popise lektira, za međupredmetne teme ‒ odjednom postali i stručnjaci za zdravlje najmlađih. Kako drukčije okarakterizirati činjenicu da roditelji opravdavaju čak 40 posto izostanaka svoje djece uzrokovanih zdravstvenim tegobama, djece koju liječnici nisu ni vidjeli... Ali škola i razrednik moraju vjerovati onome što je roditelj kao ispriku napisao u e-Dnevnik. I ne smiju sumnjati u napisano, niti propitivati istinitost, vjerodostojnost, autentičnost pa makar mama napisala da je kći bolesna već tri dana, a razrednica je sretne u obližnjem kafiću, zdravu, veselu i razigranu. Pravilnik je do karikaturalnosti doveo institut roditeljskog opravdavanja izostanaka pa sad roditelj bez pardona napiše da je dijete ostalo tri dana kod kuće jer je njihov maltezer dobio proljev! I pohađanje nastave vlastitoga djeteta doživljava kao usputnu nepotrebnu gnjavažu, stres, uzročnika žgaravice ili migrene kod vlastitog djeteta. Dakle, nešto što treba zaobići u širokome luku. Posljedice takvog poniznog i podaničkog, snishodljivog ponašanja prosvjetne vlasti prema roditeljima oni koji se malo ozbiljnije bave obrazovanjem ne samo da primjećuju nego i vide, a u prilog im idu i statistike koje govore da naši osnovci i srednjoškolci godišnje „nalupaju” oko 40 milijuna sati izostanaka i da je gotovo sve to opravdano, da su roditelji „popeglali”, bez obzira na to radilo se o stvarnoj bolesti, izbjegavanju pisanja ispita ili usmenih ispitivanja koja moraju biti najavljena, pa se onda tempirano i razbolimo dan uoči, bilo da je u pitanju bolest kućnog ljubimca, volontiranje, žulj na peti, premorenost, neispavanost ili neki stoti razlog. A uz sve veći broj sati izostanaka idu i mnogo važnije posljedice. Mnogi „stručnjaci” koji pojma nemaju u posljednje vrijeme ponavljaju tezu kako naši maturanti na državnoj maturi postižu sve lošije rezultate zato što njihovi