Sadržaji se obrađuju intenzivnije i brže unutar modula

U ovome tekstu našeg serijala „Reforma u pokretu” o svojim iskustvima s modularnom nastavom govori Dragan Brkić, ravnatelj Srednje škole „Arboretum Opeka” u Marčanu koja je regionalni centar kompetentnosti u sektoru poljoprivrede. Koje ključne promjene primjećujete od uvođenja modularne nastave? Primjećujem volju, želju i spremnost na prilagodbu, a isto tako razumijevanje za nedovoljno pripremljen sustav u detaljima i prema specifičnostima struke kao i nedostatke, a posebno pravilnika neophodnih za svakodnevno funkcioniranje škola. Smatram da je izostala kvalitetna suradnja između Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i Agencije za odgoj i obrazovanje te da nastavnici općeobrazovnih predmeta, kao ni njihovi savjetnici, nisu bili dovoljno informirani o novom načinu rada. Nastava je strukturirana u skupovima ishoda učenja, što zahtijeva drugačiji pristup planiranju i izvođenju nastave te je potrebno detaljnije planirati module i ishode te omogućiti povezivanje teorije s praktičnim radom u realnom vremenu. Umjesto kratkih, nepovezanih nastavnih jedinica, nastava se odvija u većim tematskim blokovima. Sadržaji se obrađuju intenzivnije i brže unutar modula. Ishodi se u nekim kurikulumima po tematici ne podudaraju i čini se da nisu dobro raspoređeni po stručnosti nastavnika. Inovativniji je način vođenja procesa poučavanja, i općenito pristupa organizaciji nastave, ali moram reći da još ima dosta pisanja i papirologije. U kojim ste segmentima imali ili imate najviše poteškoća? Teškoću nam pričinjava nepripremljenost sustava i nepostojanje literature kao i konkretnih smjernica o provođenju modularne nastave. Mučimo se i sa zaduženjima nastavnika – izračunima norme, preraspodjelom sati, opterećenošću učenika. Sada nam problem predstavlja i raspored sati zbog njegove periodične izmjene zbog modula, kao i rad nastavnika u dvije ili više škola te sezonska praktična nastava u poljoprivredi. Jednako tako mučimo se i s izostancima nastavnika po raznim osnovama, a nemamo za njih stručne zamjene. Problem je i organizacija nadoknada nastave modula za učenike koji su opravdano izostali dulji period. Modularna nastava zahtijeva dobro opremljene kabinete i praktikume. Ishodi učenja nerijetko znaju biti manjkavi, nejasni, ograničeni i višeznačni te je teško napraviti razradu, ali i uskladiti module s ishodima učenja, a otežan je i rad s učenicima različitih razina znanja u istom modulu. Mnogi još muku muče s razumijevanjem same strukture modularne nastave, a otežano je nastavnicima objektivno pratiti napredak učenika u brzim modulima. Što se nastavnicima dopada u novoj organizaciji rada, a što ne? Općenito im se sviđa modularni koncept, rad s manjim grupama učenika koji se provodi tijekom više sati istog modula u danu, što omogućuje dublji rad te veću aktivnost samih učenika na nastavi. Gradivo je organizirano u logične cjeline, a veća je fleksibilnost i samostalnost nastavnika u planiranju rada. Ne dopadaju im se česte izmjene rasporeda sati,