Škola mora biti sretno mjesto za naše učenike. To je primarno. Svakog rujna, prvog dana nastave okupimo sve učenike i damo im jedan jedini zadatak: da u školu dolaze s osmijehom i da iz škole kući odlaze s osmijehom. Sve između toga je rješivo. Sve ostalo je nadogradnja, a nebo nam je granica – ravnateljica Mirjana Jermol
Stoljeće i pol dugu tradiciju teško je prepričati ne samo u nekoliko rečenica nego i u nekoliko novinskih tekstova, ali valja spomenuti da je škola počela s radom 1875. godine u kući tvorničara Hinka Katzea u Ilici 285 te se ubraja u jednu od najstarijih škola grada Zagreba. U nju je bilo upisano 38 učenika i bila je to prva mješovita škola u Zagrebu. Nakon niza selidbi konačno se dvadesetih godina prošloga stoljeća skrasila na današnjoj adresi u Krajiškoj ulici. Desetljećima je gradila svoju bogatu tradiciju razvijajući se kao mjesto stvaralaštva, zajedništva, obrazovanja i odgoja brojnih generacija učenika.
Posebno mjesto u njezinoj novijoj povijesti zauzima dan 22. ožujka 2020. godine, kada je Zagreb pogodio snažan potres. Školska zgrada teško je oštećena i označena crvenom naljepnicom kao neuporabljiva i bila je jedna od najteže stradalih osnovnih škola u Zagrebu. Škola se našla pred velikim izazovom: sačuvati kontinuitet nastave, zajedništvo i osjećaj pripadnosti kad njezina zgrada više nije bila sigurno mjesto za boravak učenika i djelatnika pa se nastava gotovo tri godine odvijala u drugim zagrebačkim školama, na pet različitih lokacija te u Područnom odjelu Škola u bolnici koji djeluje u okviru Odjela pedijatrije KBC-a Sestara milosrdnica, što je bio velik organizacijski i pedagoški izazov.
Kako nam govori ravnateljica Mirjana Jermol, obnova zgrade postala je jedan od najvažnijih pothvata, a posebna je pozornost posvećena očuvanju njezine povijesne vrijednosti i vanjskog izgleda, dok je unutrašnjost obnovljena i prilagođena potrebama suvremene škole.
– Vratili smo se u obnovljenu zgradu, suvremeno opremljenu i cijenimo sve to jer znamo što smo u potresu privremeno izgubili. Premda smo bili na pet lokacija održali smo duh zajedništva, suradnje, dogovora i zajedničkoga rada, a povratak u školu u siječnju 2023. godine koji smo svi željno čekali – i učenici, roditelji i djelatnici škole – bio je povratak kući, povratak zajedništvu i simbol novog početka u školi koja je istodobno sačuvala svoju dugu povijest i dobila uvjete za bolju budućnost.
I dalje radimo u jednoj smjeni premda smo deficitarni s prostorom pa trenutačno nemamo zbornicu, a čekamo i da nam se uredi potkrovlje u kojemu bismo dobili barem dvije učionice i multifunkcionalnu dvoranu. Imamo i sportsku dvoranu, školsku kuhinju u kojoj se hrane gotovo svi učenici. Imamo 14 odjela razredne nastave od kojih je čak 12 u produženom boravku i 13 odjela predmetne nastave i među rijetkim smo školama koje imaju produženi boravak i u četvrtom razredu.
Budući da radimo u jednoj smjeni školski prostor i u poslijepodnevnoj smjeni oduvijek potpuno slobodan za razvijanje različitih oblika odgojno-obrazovnoga, izvannastavnoga i izvanškolskoga rada. Dosta smo aktivni i u povlačenju europskog novca, apliciramo na natječaje i osiguravamo i dodatnu opremu za bilo koju aktivnost ili projekt, za putovanja, edukacije. Stalno smišljamo neke projekte preko kojih smo opremili kabinet za fiziku, kemiju, glazbeni kabinet i za školu nabavili puno didaktičke opreme. Naravno, sve to traži dodatan napor, slobodno vrijeme, volju, entuzijazam – ono čega u našoj školi ne nedostaje.
Učenici sudjeluju u brojnim školskim, gradskim, županijskim, državnim i međunarodnim natjecanjima ostvarujući uspjehe u brojnim predmetima, LiDraNu, raketnom modelarstvu, tekvondou, odbojci, futsalu, plivanju i u drugim sportovima. U školi njegujemo matematička natjecanja poput MAT lige i Klokana bez granica. Natjecanja pritom nisu samo prilika za osvajanje priznanja i medalja već ona potiču učenike na ustrajnost, odgovornost, suradnju, razvoj interesa i otkrivanje vlastitih sposobnosti.
Važan dio novijeg života škole postala je i manifestacija ZrinFest kojom se školsko dvorište i prostor škole pretvaraju u mjesto susreta, stvaranja, igre i predstavljanja učeničkih interesa i sposobnosti. ZrinFest okuplja učenike, učitelje, roditelje, stručne suradnike i ostale djelatnike škole te povezuje različite sadržaje: likovnu i glazbenu umjetnost, književnost, jezike, znanost, sport, tehnologiju, kreativne radionice i druženje. Time škola otvara svoja vrata široj zajednici i pokazuje da obrazovanje nije samo nastava u učionici, nego i zajedničko stvaranje iskustava izvan nje.
U novije vrijeme škola sve snažnije razvija i različite projekte, suradnju i aktivnosti kojima učenici stječu iskustva izvan klasične učionice. Posebno se potiču kreativnost, istraživanje, čitanje, pisanje, STEM područje, umjetničko stvaralaštvo, volontiranje, sportske aktivnosti i suradnja s ustanovama i organizacijama izvan škole. Školska knjižnica, primjerice, sudjeluje u brojnim projektima i programima koji povezuju čitanje, kulturu, umjetnost, istraživanje i međunarodnu suradnju – opisuje ravnateljica Jermol, a knjižničarka Rahela Frelih samo dodaje kako je kulturno-javna djelatnost škole intenzivna jer je škola u centru grada, okružena raznim institucijama pa surađuju s Gradskom knjižnicom Vladimira Nazora, Centrom za kulturu i film August Cesarec s kojim organiziraju susrete s književnicima, filmske projekcije, nastavu medijske kulture i medijske pismenosti i brojne preventivne programe vezane za medije i internet.
– Kinoteka nam je u neposrednoj blizini i naši učenici posjećuju Zagreb film festival. Trudimo se ponuditi učenicima svježe i aktualne sadržaje, ali poštujemo i onu klasičnu lektiru, čitanje kanonskih djela. Knjižnica je svakodnevno puna kao šipak i učenici je doživljavaju kao dnevni boravak. Slobodno vrijeme nakon nastave također koriste za boravak u knjižnici, za društvene igre, čitanje, razonodu. Imam i Male knjižničare koji mi pomažu, zadužuju i vraćaju knjige, upućuju učenike gdje će koji naslov pronaći. U posljednje su vrijeme učenicima jako zanimljivi stripovi i grafički romani, ali važno je da čitaju, uzmu knjigu u ruke i steknu naviku čitanja. Školski tim za kvalitetu proučavao je što učenici vole čitati i na temelju njihovih odabira popunili smo onaj dio lektirnih naslova za takozvano neobavezno čitanje, a mnoge od tih knjiga polako ulaze i na popis izbornih lektira – objašnjava Rahela Frelih.
Psihologinja Ana Bare radi u školi šest godina i kaže da se u školi od tada intenzivnije i bez pravilnika koji je nedavno donesen bave darovitim učenicima.
– Identifikaciju darovitih učenika provodimo u trećem razredu, ispitujemo cijelu generaciju i na temelju kognitivnog i divergentnih testova utvrđujemo potencijalno darovite učenike i s takvim učenicima u četvrtom razredu radimo niz različitih radionica. Puno je učitelja uključeno u tim za darovite tako da svaki tjedan netko od njih vodi radionice predmeta u STEM području, u području likovne umjetnosti, literarnom izričaju, stranim jezicima. Vodimo učenike na različita događanja u gradu pa smo redoviti na Noći Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, na otvorene dane Učilišta Algebra. Učenici i roditelji su zadovoljni i uvijek traže još više programa i sadržaja pa i mi imamo određenu satisfakciju jer vidimo da radimo nešto vrlo korisno.
Dobili smo i novi pravilnik o radu s darovitima koji nam je nametnuo dodatne administrativne poslove, ali nam nije poveća plaću, nije te poslove unio u tjednu satnicu neposrednog rada. Ali sve ono što piše u pravilniku mi u školi godinama radimo jer želimo učenicima ponuditi što više i pomoći da razvijaju svoje potencijale do vlastitih granica. U predmetnoj nastavi mentoriramo potencijalno darovite učenike, omogućavamo im da idu na brojna natjecanja na kojima su jako uspješni pa se možemo pohvaliti državnim prvacima iz fizike, matematike, kemije i engleskog. Svim tim programima nastojimo ih poučiti da kritički promišljaju, da imaju divergentno mišljenje, da izađu iz kutije i da znaju stečena znanja primijeniti u rješavanju običnih životnih situacija. Osim toga, mi u stručno-razvojnoj službi puno radimo i s roditeljima, održavamo tematska predavanja o roditeljstvu, ocjenama i ocjenjivanju, o brojnim problemima s kojima se susreću – kaže psihologinja Ana Bare.
Pedagoginja Helena Šikić kaže da još uvijek vrijedi predrasuda da se pedagogu ide po kazni, ali ona godinama učenike potiče da dolaze k njoj pohvaliti se, razgovarati, potražiti pomoć ili savjet.
– Jedan od načina na koji to radim jest medijacija koja je ušla u školu prije otprilike sedam godina i kad sam na edukacijama prepoznala medijaciju kao alat koji nam pruža puno mogućnosti. S Forumom za slobodu odgoja krenuli smo u projekt u koji se uključilo dosta naših učitelja, razvijali vlastite vještine, proširivali znanja kako bi sve to mogli prenijeti učenicima. Oformila sam i grupu Mali medijatori kao izvannastavnu aktivnost te u nju uvela učenike četvrtih razreda koji su danas vršnjački medijatori i pomažu drugim učenicima u nenasilnom rješavanju sukoba. Tako je već sedam godina medijacija i preventivni program u školi pa svi učenici od prvog do osmog razreda prođu u godinu dana barem dvije radionice, a svoja znanja i vještine vezana za socioemocionalni razvoj, nenasilnog rješavanje sukoba, asertivne komunikacije, kako se zauzeti za sebe, kako aktivno slušati, dakle znanja i vještine nadograđuju tijekom svih osam godina. Oformit ćemo i kutak za medijaciju u školi pa će imati svoj siguran prostor za rad – objašnjava pedagoginja Helena Šikić.
Profesorica njemačkog jezika Helena Mađer osim svog matičnog predmeta bavi se u školi i građanskim odgojem i u školi je tek godinu dana, ali kaže da je oduševljena kolektivom i atmosferom u svojoj školi.
– U školama u kojima sam prije radila uvijek sam se morala boriti za nešto, a ovdje u školi su toliki projekti i programi uhodani, novi se pokreću bez ikakvog problema, postoje timovi koji rade vrlo kvalitetno i oduševljava me to što sam okružena vrlo angažiranim učiteljima koji koriste sva svoja znanja i talente za dobrobit naših učenika. Svi rade ne za nagrade, potvrde ili novinske članke nego za svoje učenike koji rado borave u školi i uključuju se u bezbrojne programe i projekte. Zato mi je zadovoljstvo raditi ne samo sve vezano za njemački jezik nego i ono što nije nužno vezano za taj predmet. Nama pravilnici nisu potrebni da bi počeli raditi s darovitima ili bilo čemu drugom.
Predajem njemački jezik kao izborni predmet i teško je učenike dobiti zbog brojnih razloga u rasponu od straha zbog lošije ocjene koja će utjecati na upis u srednju školu, do preopterećenosti učenika izvanškolskim aktivnostima i zato ih moram jako motivirati za njemački. Želim da im bude ugodno na nastavi i da shvate da im strani jezik može biti od velike koristi. Zato ih vodim u zemlje njemačkog govornog područja da osjete jezik, ali i osvijeste potrebu za njegovim poznavanjem zbog komunikacije s ljudima iz tog govornog područja, da upoznaju zemlje i kulturu, tradiciju. Mi nudimo i talijanski kao drugi strani jezik i po tome smo posebni. Potičem učenike na kreativnost, sudjelujemo u brojnim izvanškolskim programima, surađujemo s Goethe institutom Kroatien, a učenici polažu ispite za međunarodno priznate certifikate na jezičnoj razini A1 i A2. Bili smo i na višejezičnom glazbenom natjecanju pa su učenici napisali i stihove na temu svi smo jednaki u okviru građanskog odgoja, skladali su glazbu, sami odsvirali i pjevali. Osmašice su snimile film na njemačkom jeziku i iskoristile su sve svoje talente – snimale, montirale, pisale scenarij, glumile.
S kolegicom Zrinkom Dičak vodim građanski odgoj i glavni je princip rada da učenici prepoznaju problem, da znaju argumentirati i pokušaju pronaći rješenje u suradnji s lokalnom zajednicom. Tako smo lani istraživali je li školska torba preteška, vagali torbe, anketirali oko 150 učenika, tražili smo njihova mišljenja kao i mišljenja roditelja o tom problemu. Napravili su prezentaciju za učenike i roditelje pa pripremili i humanitarnu akciju u kojoj smo prikupljali nove nekorištene olovke, pernice i školski pribor, a prvašićima su stariji učenici nosili školske torbe na kat, jer su im preteške. Rezultate istraživanja proslijedili smo Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i oni su potvrdili njihovu točnost te nas pohvalili. Nakladnici su nam odgovorili kako su težine udžbenika propisane pravilnikom i da tu ne mogu ništa učiniti te preporučili da učitelji savjetuju učenicima da u školu nose ono što im je potrebno, a ne cijeli udžbenički komplet. Sve rezultate istraživanja prevest ćemo na njemački jezik te raditi podcast, a partnerske škole u Grčkoj i Italiji kod sebe će provesti sličnu analizu pa ćemo uspoređivati dobivene rezultate – kaže profesorica Helena Mađer, a učiteljica povijesti Zrinka Dičak dodaje kako osim nastave svog predmeta ove godine s učenicima sedmih i osmih razreda provodi projekt „Prije svega dijete”, a tema su iskustva djece u ratovima prošlog i ovog stoljeća.
– Prikupljamo podatke, razgovaramo, proučavamo svjedočanstva Ane Frank, Sadako i još nekih među kojima je Lea Deutsch, djevojčica iz Zagreba koja je živjela nedaleko od škole. Učenicima je najlakše približiti povijest preko lokalnih primjera. Uskoro će nam u goste doći Bojana Meandžija koja je kao djevojčica u Karlovcu proživjela Domovinski rat i napisala knjigu o tome, a surađivat ćemo i sa Zlatom Filipović iz Sarajeva koja je također napisala knjigu o svom djetinjstvu u okupiranom Sarajevu. Učenici će proći i radionice koje vodi Dokumenta o tome kako prikupljati svjedočanstva, a završnica će biti izložba koju ćemo postaviti u školi i pokazati sve prikupljene materijale. Radimo jednom tjedno u poslijepodnevnim satima, grupno istražujemo, slažemo priču o svakom djetetu. Od rujna imam grupu učenika petog razreda „Povjesničare detektive”, koji istražuju neke povijesne događaje i tako ih uvodim u krug onih koji vole povijest kao školski predmet. S nastavom povijesti nema problema, učenici je vole, motivirani su, propituju, kritički razmišljaju, povezuju činjenice – opisuje Zrinka Dičak.
– Škola mora biti sretno mjesto za naše učenike. To je primarno. Svakog rujna, prvog dana nastave okupimo sve učenike u sportskoj dvorani i damo im jedan jedini zadatak: da u školu dolaze s osmijehom i da iz škole kući odlaze s osmijehom. Sve između toga je rješivo. Sve ostalo je nadogradnja, a nebo nam je granica. Naš je moto „Istražuj, sanjaj, otkrivaj” i toga se držimo u svom svakodnevnom radu. Stalno osluškujemo, propitujemo, istražujemo što učenike zanima i što bismo im novo mogli ponuditi. U ovoj školi nitko ništa ne mora, ali mi godinama imamo takvo pozitivno ozračje da doista svi radimo sve i da je ljudima neugodno ako ne naprave nešto što smo dogovorili – ponosno ističe ravnateljica Mirjana Jermol.
Jedinstveni projekt „Pas u školi”
Ana Drakulić učiteljica je razredne nastave i radi u produženom boravku u prvom razredu, a trenutačna joj je okupacija priprema za provedbu projekta „Pas u školi”.
– Pripremam svoju ženku pasmine Lagotto Romagnolo, talijanskog vodenog psa, za edukacijsko-terapijskog psa u školi. Čekamo polaganje ispita i dobivanje licencije pa ćemo Rumi uključiti u nastavni proces. Prošla je edukacije, stalno je u školi, naviknuta je na viku, galamu, puno djece, iznimno je druželjubiva, smirena, uopće ne laje tako da je posve socijalizirana. „Read” program usmjeren je na razvoj čitalačke pismenosti djece pa učenici prve korake u čitanju u prvom razredu odrade tako da čitaju o psu, čitaju psu, uče odnos prema kućnom ljubimcu, a Rumi će u razredu biti ona koja uklanja stres, anksioznost, djeca će slobodno čitati bez straha da ih netko osuđuje i ta je licenca znanstveno dokazana i odobrena kao benefit za najmlađe učenike. Oni će učiti čitati i pisati uz prisutnost psa, bez straha, nelagode – veseli se skorom ulasku Rumi u njezin razred.
Profesorica engleskog jezika Biljana Bičanić u posljednjih nekoliko godina vodi filmsku družinu.
– Zanima me filmska umjetnost, godinama sudjelujem u Školi medijske kulture dr. Ante Peterlić na kojoj sam naučila mnogo o svim elementima filmske umjetnosti i to prenosim svojim filmašima. I jako im dobro ide pa za svoje filmove učenici dobivaju nagrade na smotrama dječjeg stvaralaštva, a sad smo pozvani u natjecateljski program Dubrovnik film festivala. Ima puno zainteresiranih za rad u družini, radimo igrane filmove, dokumentarce. Imamo svu potrebnu opremu za rad koju je nabavila škola javljajući se na razne natječaje pa nam i to daje vjetar u leđa i ohrabruje nas da radimo što kvalitetnije pa učenici snimaju filmove, prevode svoje filmove na engleski jezik, montiraju materijale, pišu scenarije, režiraju i uživaju u svemu tome. A zadovoljni smo i svi mi djelatnici škole jer se također družimo gotovo svakog petka, često odemo na izlete, škola nam omogućuje odlaske na edukacije, seminare, mobilnosti i to je jako važno za pozitivnu atmosferu u školi – kaže Biljana Bičanić.
OSOBNA KARTA ŠKOLE
Broj učenika: 609
Broj razrednih odjela: 29
Broj djelatnika: 97
Poznate osobe, bivši učenici škole: Branko Vujanović, Vladimir Devide, Vitomira Lončar, Lovro Mayer, Ljubo Wiesner, Josip Račić, Tara Thaler, Nevena Rendeli, Davor Radolfi, Igor Rudan, Vlasta Delimar
Broj mentora: 2
Broj savjetnika: 6
Izvrsnih savjetnika: 2
Školska kuhinja: da
Sportska dvorana: da
Broj smjena: jedna
Ponos škole: Neke uspjehe mjerimo ocjenama, neke priznanjima, a one najveće tragom koji naši učenici ostavljaju u svijetu. Najveći uspjeh jedne škole nije samo ono što učenici postignu dok su u njoj, nego i ono što postanu nakon što iz nje odu.
Moto, ideja vodilja škole: Istražuj, sanjaj, otkrivaj!
Provodimo na desetke školskih projekata, i to na dnevnoj i tjednoj bazi, pa kad slušamo o primjerima dobre prakse na stručnim usavršavanjima nama sve to izgleda banalno i uobičajeno jer nam je to školska svakodnevica, dok je to u mnogim školama uvijek nešto vrlo posebno i istaknuto. Mi tako radimo svakoga dana – ravnateljica Vesna Vrbanović Jančić
Institut za javne financije nesumnjivo je relevantna i respektabilna institucija u području javne politike. Upravo zato odgovornost za način na koji se njegovi nalazi interpretiraju i javno komuniciraju mora biti veća, a ne manja. Istraživanje koje je u svojoj osnovi zamišljeno kao analiza „tehničke učinkovitosti” javnih osnovnih škola završilo je kao medijska rang lista uspješnosti s posljedicama koje nadilaze znanstveni okvir.
Mi ne čekamo trendove ili nekakve naputke od vlasti nego uređujemo svoj život onako kako mislimo da je najbolje za naše učenike i za sve nas. Škola raste iz godine u godinu, mijenja se nabolje, inoviramo nastavu, metode rada, želimo školu učiniti ugodnim mjesto za svakog našeg učenika, ali isto tako i mjestom na kojemu svatko stječe i znanja, i vještine, i kompetencije neophodne za život i za nastavak školovanja – ravnatelj Andrej Peklić
Uvijek sam smatrao da škola mora biti najljepša zgrada u mjestu, mjesto na kojemu će se događati život, poticati interesi, znatiželja i mislim da smo uspjeli stvoriti školu budućnosti, onakvu školu kakvu su mnogi zamišljali prije petnaestak godina, a mi smo je već tada imali – ravnatelj Zdenko Kobeščak
Misija škole je stvaranje školske zajednice koja će biti prepoznatljiva po tehnikama efikasnog usvajanja znanja. Ohrabrujemo učenike da razmišljaju kritički, da postavljaju pitanja i izražavaju svoja mišljenja. Želimo razvijati kvalitetnu komunikaciju i suradnju među svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa radi postizanja što boljih odgojno-obrazovnih ciljeva; njegujemo tradicionalna znanja i vrijednosti poput mira, demokracije, prihvaćanja različitosti. I na tome ustrajemo već gotovo sedam desetljeća ‒ ravnatelj Tomislav Budimir
Želja mi je uvijek bila i kao učiteljici hrvatskoga jezika i sad kao ravnateljici da se iz svakog učenika izvuče maksimum. Željela sam da svaki učenik i zaposlenik bude najbolji što može, ne bolji od drugih nego u usporedbi sam sa sobom, da svakog dana napreduje, da razvija svoje potencijale, da ostvaruje afinitete i sklonosti, da se bavi nečime što ga silno veseli. Jer svatko od nas ima svojih vrlina i svatko je sposoban za nešto – ravnateljica Dubravka Menjak
U sklopu Erasmus+ projekta učitelji OŠ Jurja Dobrile iz Rovinja tijekom posjeta Osnovnoj školi Charles de Foucauld u Brestu iz Francuske stekli su uvid u načine i metode rada francuskih kolega, među ostalim i u CLIL metodu. Nakon povratka, uspješno su je implementirali u rad
Sva bi djeca trebala imati iste uvjete, a teret se ne može prebacivati na roditelje. Lokalna rješenja opet generiraju nejednakost. Država bi morala osigurati sredstva za srednjoškolce – kaže prof. Antonija Petričušić
Predstava je predviđena za starije od 12 godina, gledaju je i osnovci i srednjoškolci; sve se predstave rasprodaju, a promoviraju je profesorice – usmenom predajom
Nas ne prepoznaju ni prosvjetni sindikati jer smo malobrojni pa se borimo sami. Hendikepirani smo i u odnosu na odluku Vlade o nemogućnosti zapošljavanja računovodstvenog ili administrativnog referenta
Živimo na različitim obalama, govorimo različitim jezicima, ali velik dio naše svakodnevice odvija se pod istim svjetlom
Ključna karika, a plaćom zaostaju – za svima
Suočavaju se s istim problemima – lošim statusom, koeficijentima složenosti poslova, plaćama, benefitima, uvjetima rada. I s VSS-om imaju niže plaće od djelatnika ZET-a, pri čemu im je prihod jednak radili u školi s malim ili velikim brojem zaposlenika. Opseg poslova im je rapidno uvećan, osmosatno vrijeme nije dovoljno, rade prekovremeno (neplaćeno) i vikendima