Umjetna inteligencija i mentalno zdravlje bila je glavna tema međunarodnog stručno-znanstvenog skupa održanog 30. i 31. ožujka u Stubičkim Toplicama u organizaciji Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, ogranka Krapinsko-zagorske županije – „Zajedno vrtići i škole”. Na skupu se okupilo više od 240 odgajateljica, učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja dječjih vrtića i osnovnih škola iz raznih dijelova Hrvatske, a izlaganja su održali stručnjaci iz raznih područja. 

Uvijek se postavlja pitanje kakve bi aplikacije trebalo osmisliti i stvoriti da budu korisne učiteljima u odgojno-obrazovnom procesu. Profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Nevenka Maras smatra da na tržištu postoji sve što učiteljima treba da dobro obavljaju svoj posao pa im uz to trebaju kontinuirane edukacije i treninzi kako bi svi dosegnuli vještine i znanja da takve uređaje i aplikacije kvalitetno koriste u svom radu. 

– Bilo bi mi puno draže da stvaramo prostor za puno više izravnog kontakta s našim učenicima i studentima, za toplu ljudsku komunikaciju učitelja i učenika u okruženju u kojemu se uči, jer toga nam sve više nedostaje. Način na koji živimo, brzina, okupiranost poslom, uvjeti u kojima obitelji funkcioniraju kad oba roditelja rade i kad se svi nađu na okupu u kasnim poslijepodnevnim satima, teško je imati dovoljno vremena za kvalitetan boravak i razgovor s djetetom. Članovi obitelji se otuđuju pa će promjene u ponašanju djeteta prije uočiti učitelj nego roditelji, a nerijetko će se i dijete za pomoć ili savjet prije obratiti učitelju kojega smatra osobom od povjerenja – rekla je Nevenka Maras. 

Strah odraslih

Kako je dodala, računala neće preuzeti poslove učitelja jer ono ne može osjetiti da je dijete tužno. 

– Učitelj kad uđe u razred, osjeti energiju, raspoloženje, emociju, a to računalo ne može. Podržavam ideju da treba uvesti red, ali ja sam uvijek za prevenciju odnosno odgoj. Jer djeca već prije prvog rođendana u ruke dobivaju mobitele da se malo zabave dok roditelji nešto obavljaju. Tako to krene pa danas imamo to što imamo. Mi moramo odgajati buduće generacije za pravilno i mudro korištenje digitalne tehnologije. Odrasli imaju strah od svega toga, kojemu je uzrok u neznanju pa moramo upoznati tehnologiju, vidjeti koje su nam mogućnosti, što možemo, kako najbolje koristiti sve te digitalije kao vrlo moćan alat te biti zahvalni što mlade generacije imaju sve to na raspolaganju da si mogu olakšati život – zaključila je Nevenka Maras.

Psihologinja u Domu zdravlja Oroslavje Maja Vdović naglasila je kako se male sredine ne razlikuju mnogo od većih gradova kad je riječ o mentalnom zdravlju djece i mladih.

– Vidljiv je porast potrebe za radom s djecom i mladima. Iako je u malim sredinama povezanost velika, puno je takozvanih zaštitnih čimbenika u igri, to svejedno ne eliminira otuđenost među mladima, sve je manje onih pravih prijateljstava i to loše utječe na sliku o sebi i na razvoj mentalnih problema kod mladih – rekla je. 

Kad se govori o umjetnoj inteligenciji, pitanje je kako škola i roditelji mogu djecu poučiti da kvalitetno, zdravo, odgovorno i kritički koriste sve te alate koji im se nude.

Pozitivan primjer

– Puno se govori o brizi za mentalno zdravlje djece i mladih, ali važno je da svatko krene od sebe i da svi mi koji s mladima radimo pazimo na vlastito zdravlje kako bismo njima mogli biti od pomoći. I koliko god mi pričali, moramo biti svjesni da mladi uče oponašajući pa se mi moramo ponašati u skladu s onim što im govorimo. Dakle, ne možemo dva sata držati mobitel u ruci, a njima govoriti kako je to nezdravo. Moramo im biti pozitivan primjer – rekla je Maja Vdović.

Koji su prvi simptomi koji upućuju na to da nešto nije u redu s djetetom, pitanje je na koje je odgovor ponudila psihologinja Ivana Garešić iz udruge Ježeva kućica.

– Najočitiji su pokazatelji da dijete ne slijedi uobičajene dnevne ritmove, da slabo jede, slabo spava, da se slabo regulira te kad uočimo znatne promjene u ponašanju. Promjene se mogu dogoditi i zbog nekog iznenadnog događaja, ali onda treba pričekati nekoliko tjedana pa vidjeti je li se vratilo u normalu ili simptomi teškoća i dalje postoje. Prvi korak je kontakt odgajatelja ili učitelja s roditeljima, a ako to nema odjeka onda se treba obratiti stručnim suradnicima i ustanovama koje se bave takvim problemima. To često nije ugodna uloga, ali ako u takvim ekstremnim situacijama vrtić ili škola ne reagiraju, pitanje je tko štiti interes djeteta – naglasila je Ivana Garešić. 

Marko Horvat sa Zavoda za primijenjeno računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu govorio je o tome kako umjetna inteligencija mijenja obrazovanje, navike učenja i mentalno zdravlje.

Netočni odgovori

– Ponajprije treba osvijestiti činjenicu da alat nije uvijek svemoguć i da ne može uvijek dati točan odgovor. Naravno, umjetna inteligencija će uvijek uz pomoć svojih algoritama nastojati odgovoriti, ali to vrlo često nisu točni odgovori pa bi stalno trebalo razgovarati o novoj vrsti digitalne pismenosti koju nudi umjetna inteligencija. I strah od toga da će roboti i umjetna inteligencija ovladati svijetom realna je samo onda ako ćemo mi to htjeti. Jer ChatGTP ili bilo koji alat samo izvršava ono što mu mi naredimo ili ga pitamo. Dakle, sve uvijek ovisi o nama i o našim svjesnim odlukama, jer sve što bilo koji sustav radi dolazi iz namjere i potrebe čovjeka. I uvijek je odgovornost na čovjeku, koji može stvoriti ograničenja kako svi ti sustavi ne bi otišli predaleko. Uostalom, AI piše složenije rečenice, koristi dulje riječi, piše kićenim izrazima, a pravopisno i gramatički piše besprijekorno. Mi tako ne govorimo – tvrdi Marko Horvat, smatrajući kako je nužno da pojedinac počne od sebe, no doprinos trebaju dati i institucije koje trebaju regulirati to osjetljivo područje, donijeti propise i pravilnike o korištenju umjetne inteligencije. 

Profesor zagrebačkog FER-a Predrag Pale u svom je izlaganju pokušao odgovoriti na pitanja poput: je li umjetna inteligencija dobar sluga ili zao gospodar, uzrokuje li depresiju, smanjuje li kognitivne sposobnosti, ubija li socijalna usporedba temeljno samopouzdanje, kako oglašivači rabe inženjerstvo pažnje i zloupotrebljavaju strah od propuštanja (FOMO), kako se koriste i koja je posljedica dekontekstualizacije, pseudoznanstvenoog jezika, clickbaitovi i negiranje satire, koji su problemi i učinci algoritamske pristranosti te, na kraju, kako izbjeći ili raskinuti dopaminsku petlju.

O mentalnom zdravlju djece govorile su Celeste Marques, voditeljica predškolskog obrazovanja iz Portugala te Stanislava Stantić Prćić, ravnateljica OŠ „Matija Gubec” iz Donjeg Tavankuta u Srbiji. 

U panelu je sudjelovao i mladi znanstvenik Domagoj Boroš koji radi kao inženjer u Googleu. Diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva te je devet godina proveo u Photomathu čiji je i idejni začetnik. Kao mladi (zagorski) i vrlo uspješan znanstvenik govorio je o dobrim stranama korištenja digitalnih alata u obrazovanju općenito, ali i umjetne inteligencije. Smatra da se umjetne inteligencije ne treba bojati već se obrazovno uzdizati zajedno s njezinim rastom.

Stručno-znanstveni skup u Stubičkim Toplicama istaknuo je potrebu za educiranjem učitelja o kritičkom korištenju umjetne inteligencije. Naglašeno je da tehnologija ne može zamijeniti ljudski kontakt i emotivnu podršku u obrazovanju. Stručnjaci su upozorili na nužnost postavljanja granica u korištenju tehnologije te ulogu odraslih kao pozitivnih modela ponašanja za očuvanje mentalnog zdravlja djece.

Nikolina Kudelić, UFZG ()

Potrebne su jake granice

Umjetna inteligencija postaje važan dio obrazovnog sustava. IKT i mediji, pametni sustavi za prilagodbu nastave i virtualni asistenti poput ChatGPT-ja pružaju brzu podršku u učenju, ali istodobno otvaraju pitanje njihova utjecaja na mentalno zdravlje djece. Ovisnost djece i mladih o IKT-u, medijima i umjetnoj inteligenciji postaje sve izraženiji izazov suvremenog društva. Digitalne tehnologije nude brojne mogućnosti za učenje, komunikaciju i zabavu, ali njihova prekomjerna uporaba može negativno utjecati na razvoj i mentalno zdravlje. 

Djeca i mladi posebno su osjetljivi jer se nalaze u razdoblju intenzivnog emocionalnog i socijalnog sazrijevanja. Pretjerano korištenje pametnih telefona, društvenih mreža i alata umjetne inteligencije može dovesti do smanjene koncentracije i slabijih akademskih postignuća. Česti simptomi uključuju razdražljivost, anksioznost, poremećaje spavanja i povlačenje iz obiteljskih i vršnjačkih odnosa. 

Dugotrajna izloženost ekranima može smanjiti kvalitetu neposredne komunikacije i razvoj socijalnih vještina. Kod pojedinaca se razvija snažna emocionalna povezanost uz digitalne sadržaje i virtualne interakcije. Umjetna inteligencija dodatno pojačava privlačnost digitalnog okružja jer pruža brze, personalizirane i stalno dostupne odgovore. Prevencija prekomjerne uporabe IKT-a, medija, AI-a uključuje postavljanje jasnih granica, razvoj digitalne pismenosti te poticanje ravnoteže između online i izvanmrežnih aktivnosti. Ključnu ulogu imaju roditelji, učitelji, odgojitelji koji ranom intervencijom mogu osigurati pravilan razvoj djece i mladih.

Duško Ilijević, waldorfski odgojitelj

Važnost neposrednog iskustvenog učenja

U doba umjetne inteligencije još jasnije vidimo jednu staru istinu: dijete najdublje uči neposrednim iskustvom – u igri, kretanju, ritmu i odnosu – a ne uz „pametne digitalne” sadržaje. Pritom je presudno ne zaboraviti jednu od najvažnijih stvari u ranom razvoju: odrasla osoba kao uzor dostojan oponašanja, po čijem modelu dijete uči susretati svijet. Tako gradimo sigurnu bazu iz koje se razvija empatija – ne kao nešto što se može „namjerno odgojiti”, nego kao pozitivna nuspojava zdravih, toplih i dosljednih ljudskih interakcija koje nijedan uređaj ne može zamijeniti.

Fokus je na vrtićkoj dobi: kako štititi pažnju i emocionalnu regulaciju, zašto je analogna igra (slobodna, simbolička, senzorna) temelj mentalnog zdravlja te kako tehnologiju postaviti na pravo mjesto – kao alat odraslih, a ne zamjenu za iskustvo djeteta. Cilj je dati odgojiteljima i roditeljima konkretne smjernice koje mogu primijeniti odmah, bez moraliziranja i straha.