U organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca i Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, a u sklopu ovogodišnjeg WorldSkills natjecanja učenika strukovnih škola, održane su dvije panel-rasprave „Od učionice do industrije: vještine i tehnologije za budućnost rada” te „Digitalizacija i nove tehnologije – izazov ili prilika”, na kojima su predstavnici gospodarstva i obrazovanja raspravljali o temama vezanima za strukovno obrazovanje, o tehnološkim promjenama koje traže nove kompetencije, vještine i znanja pa i drugačije pristupe obrazovanju. 

Prema riječima ravnatelja Ugostiteljsko-turističke škole Osijek Andreja Kristeka, puno se toga promijenilo u strukovnom obrazovanju. 

– Promjena je drastična i obrazovanje je posve drukčije od onoga kako smo donedavno zamišljali, a tome je pridonijela takozvana modularna reforma. Imali smo sreću modularnu nastavu provoditi prije svih u njezinoj eksperimentalnoj fazi, škola je i regionalni centar kompetentnosti i mogu reći da se promijenio pristup nastavi, razmišljanje i stavovi nastavnika i učenika. Više ne razmišljamo u okvirima pojedinog predmeta nego nam je u fokusu kvalifikacija. Sve što radimo usmjereno je na stjecanje vještina i kompetencija koje traže poslodavci i koje bi naši učenici trebali imati. I sve se to lakše usvaja i svladava putem teorijske nastave, ali i učenjem temeljenim na radu, a kad mladi dođu na tržište rada moći će odgovoriti na sve zahtjeve svojih poslodavaca. Jedan je od zahtjeva reforme i bolja i kvalitetnija veza i komunikacija s poslodavcima. Prije petnaestak godina bilo je puno teže dobiti poslodavce u školu ili uspostaviti bilo kakvu komunikaciju s njima, a danas poslodavci vide da je neophodno surađivati i komunicirati sa školom. Kad uđem u razred vidim zadovoljnije učenike kojima je i dalje nastava u obliku modula čudna, ali prihvatili su to i učenici i nastavnici. Puno je još truda i rada pred nama da modularna nastava zaživi onako kako bismo doista htjeli – rekao je ravnatelj Kristek, a o tome kako izgleda suradnja turističkog sektora s obrazovanjem opisala je Sara Posavec iz Terma Sveti Martin.

Odnos s gostima

– Ponajprije bi što kvalitetnije trebalo povezati teoriju s praksom jer danas se i od hotelijersko-turističkih djelatnika očekuje brzina, snalažljivost, odgovornost i brojna stručna znanja i učenicima treba simulirati što više stvarnih situacija vezanih za odnos s gostima koji imaju sve veća očekivanja. Trebalo bi kod učenika razvijati i takozvane meke vještine odnosno komunikaciju, timski rad, rješavanje problemskih situacija, a treba i otvoreno razgovarati o odnosu prema gostu jer danas mladi često dolaze s drukčijom predodžbom o radnom okruženju. Zato bi kod njih trebalo razvijati osjećaj odgovornosti i radne navike, a u tome puno mogu pomoći i roditelji svojim odgojnim utjecajem. Za uspjeh mladih koji upisuju u turističke smjerove najvažnija je prilagodljivost, jer u turizmu se stvari jako brzo mijenjaju, očekivanja gostiju sve su veća i neophodno je permanentno učiti i usavršavati se. Jednako je važan i odnos prema poslu, odgovornost, ozbiljnost i kvaliteta. Važno je da zajedno na taj način usmjerimo mlade i da i škole i poslodavci i prosvjetna vlast kvalitetno komuniciraju i surađuju u osiguravanju svih uvjeta za kvalitetno obrazovanje budućih kadrova – rekla je Sara Posavec. 

Antea Britvić Božičković iz tvrtke Kamgrad koja godinama surađuje sa strukovnim školama istaknula je kako se u toj suradnji škole prilično razlikuju – od onih koje si ne daju truda ni u suradnji s tvrtkom ni u praćenju vlastitih učenika do onih koje se brinu doista o svakom svom učeniku. 

– Kao poslodavcu nama je interes prepoznati one najbolje, one koji iskaču kvalitetom, invencijom, kreativnošću, one u koje se isplati ulagati. Mi želimo da se učenicima svidi ne samo opis posla nego i dinamika, količina i zahtjevi posla pa zato puno ulažemo u mentorstvo, jer ne može se cijeli proces osloniti samo na školu i učenika. Stoga kao mentore postavljamo ljude koji imaju puno iskustva i znanja, koji su zainteresirani da poučavaju učenike, ali jednako tako da sjajno komuniciraju i surađuju s nastavnicima iz strukovne škole. Mi čak za posebno dobre učenike osiguravamo i prijevoz pa i smještaj za učenike koji ne žive u mjestu gdje dolaze na učenje temeljeno na radu. I volimo stipendirati učenike koji su prošli taj dio praktičnog osposobljavanja kod nas pa znamo da ćemo ih i tako vezati da budu naši zaposlenici. Mi ni inače nemamo problema sa zapošljavanjem mladih ljudi jer uvijek ih se puno javi za pripravništvo na strukovnim zanimanjima. Kad komuniciramo sa školama i fakultetima uvijek ih pozivamo na suradnju i nudimo se da u tim ustanovama održimo predavanja ili radionice kako bismo predstavili zanimanja iz sektora graditeljstva, kako bismo privukli mlade, ali nikada nam nijedna škola nije pozitivno odgovorila na naše ponude – istaknula je Antea Britvić Božičković. 

Provedba zakona

Poslodavci imaju svoje probleme, škole također, a pitanje je koji su najveći izazovi za prosvjetnu administraciju koji otežavaju suradnju između obrazovanja i poslodavaca. 

– Čini mi se da nije toliko problem u zakonima i pravilnicima koliko je problematična njihova provedba odnosno kako osigurati da se pozitivni propisi provode u sustavu. Recimo, nijedna odredba zakona ne zabranjuje poslodavcima da školama nude nešto poput onoga što nudi Kamgrad. Kad smo se pripremali za reformu strukovnog obrazovanja, izmijenili smo zakon o strukovnom obrazovanju, željeli smo obvezno uvesti učenje temeljeno na radu u sve strukovne kvalifikacije te da bude dio svih strukovnih kurikula, što nije bio slučaj do prije četiri godine, željeli smo time omogućiti poslodavcima da uđu u srednje škole i bilo nam je jako stalo do osiguranja kvalitete u strukovnom obrazovanju. Naravno, teško je kod svih osnivača i svih strukovnih škola postići ujednačene standarde i tu je najveća odgovornost osnivača i škola da ojačaju vlastite kapacitete, a u tome mogu koristiti izdašna europska sredstva. Otvorili smo poslodavcima veći prostor za sudjelovanje u obrazovanju, jer su mnoge stvari prilagođene upravo poslodavcima poput programa stjecanja pedagoških kompetencija za rad s učenicima. Uloga mentora kod poslodavaca je prepoznata i pojačana, a u sve procese želimo uz kvalitetnu komunikaciju i suradnju uključiti i obrtničke komore, poslodavce, ministarstvo, pripadajuće agencije.

Izmjenama Zakona o strukovnom obrazovanju iz 2022. dodatno smo ojačali ulogu poslodavaca u obrazovnom procesu, uveli jasniji sustav mentorstva te osigurali kvalitetniji nadzor nad provedbom učenja kod poslodavaca. Time želimo postići da svaki učenik ima kvalitetno iskustvo rada tijekom školovanja, ali i da poslodavci aktivno sudjeluju u razvoju buduće radne snage. Istodobno, novom generacijom strukovnih kurikula i modularnom nastavom sustav činimo fleksibilnijim i usklađenijim s potrebama tržišta rada, dok planiranjem upisa i sustavom stipendija dodatno potičemo interes za deficitarna zanimanja. Važno je naglasiti da odgovornost za zapošljivost mladih nije samo na obrazovnom sustavu. Ona je zajednička – od države koja postavlja strateški i zakonodavni okvir do škola koje provode kvalitetne programe i poslodavaca koji sudjeluju u obrazovanju i prepoznaju mlade kao svoje buduće zaposlenike. Samo takvim partnerstvom možemo odgovoriti na izazove budućnosti rada i osigurati konkurentno i održivo gospodarstvo i upravo zato reforma strukovnog obrazovanja u Hrvatskoj ide u smjeru snažnijeg povezivanja škola i gospodarstva, s naglaskom na učenje temeljeno na radu i na razvoj kompetencija u stvarnom radnom okruženju – rekla je Ivana Pilko Čunčić iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. 

Veća promocija

Snježana Biloš iz tvrtke Otos koja se bavi izradom individualne ortopedske obuće te izradom proteza i ortoza rekla je da specijalizirani kadar koji oni kao tvrtka trebaju u Hrvatskoj ne postoji.

– Izazovi su za nas jako veliki i teški jer mladi ne prepoznaju strukovno obrazovanje, budući da je ono prilično zanemareno i trebalo bi ga što više promovirati te osvijestiti i djeci i njihovim roditeljima činjenicu da je strukovno obrazovanje kvalitetno i nužno našemu gospodarstvu. Kad trebamo kadrove za naše proizvodne pogone, ne možemo ih dobiti izravno iz obrazovnog sustava nego ih sami educiramo i to traje nekoliko godina. Ima znalaca kojih je jako malo i koji prenose svoje znanje onima koji imaju samo temeljna znanja u struci koju mi trebamo. I tako se usko specijalistička znanja prenose s generacije na generaciju, ali moram reći da je to iznimno teško, jer je prije petnaestak godina smjer obućara koji nama treba zamro i sad to treba popraviti. Nažalost, ni strukovne škole ne mogu otvoriti razredne odjele u kojima bi bilo manje od deset učenika, a prekvalifikacija nam ne znači puno jer je važno da onaj tko dođe k nama ima kvalitetno temeljno obrazovanje na kojemu se onda može specijalizirati u svojoj struci. 

Kako bismo suradnju sa školama mogli unaprijediti i poboljšati pitanje je o kojemu uvijek razmišljamo. Mi mali poduzetnici to pitanje pokušavamo aktualizirati ne samo u Hrvatskoj udruzi poslodavaca nego i kad razgovaramo pod okriljem Hrvatske obrtničke komore o potrebi kvalitetnog osposobljavanja i majstorskih radionica za provođenje majstorskih ispita. I naša su vrata uvijek otvorena, pozivamo škole da dovedu učenike kako bi se upoznali s našom djelatnošću, vidjeli pogone i barem malo upoznali proizvodne procese, jer kod nas je proizvodnja kreativna, individualna, mi moramo zadovoljiti korisnike i njihove osobne potrebe kad je riječ o protezama, posebnoj obući ili bilo čemu drugom. Mislim da bi se više trebalo povezati Ministarstvo obrazovanja i poslodavce kako bi se mogli planirati i kurikuli za zanimanja koja gospodarstvu doista trebaju. Možda bi se i preko medija i društvenih mreža moglo puno više popularizirati upravo strukovna zanimanja, osvijestiti i kod učenika i kod njihovih roditelja da su strukovna zanimanja nešto preko čega možemo graditi svoju budućnost. Tu moramo djelovati zajednički jer nitko sam neće uspjeti u željenim pomacima – naglasila je Snježana Biloš.

Problem motivacije i privlačenja mladih u pojedine strukovne programe očito postoji, a pitanje je susreću li se s njime u osječkoj Ugostiteljsko-turističkoj školi, budući da iz tog sektora neprestano ističu nedostatak radnika.

– Znamo da je potražnja za radnom snagom u ugostiteljstvu ogromna, a kad je o popunjavanju upisnih kvota u školi riječ, mi smo izgubili razred i pol kuhara i slastičara, pa se može reći da muku mučimo s popunjavanjem upisnih kvota za ta zanimanja – istaknuo je ravnatelj Kristek. Kako je dodao, privući mlade danas i motivirati ih da ostanu u sektoru turizma pa i općenito u strukovnom obrazovanju problem je s kojim se stalno susreću. 

Vrijednost zanimanja

– Mogućnosti su ogromne – od stipendiranja, opreme školskih praktikuma koji su na vrhunskoj razini, stručnog usavršavanja izvan Hrvatske, radionica, svega što bi strukovna škola poput moje koja je i Regionalni centar kompetentnosti mogla mladima ponuditi. Prije smo na 70 upisnih mjesta za kuhare imali 170 kandidata, a danas na 60 mjesta kandidira četrdesetak učenika. Puno smo toga dobroga napravili i nadamo se da će biti bolje. Postojeće učenike nastojimo pripremiti na najbolji mogući način za tržište rada, a u našem sektori s poslodavcima nikada nije bio problem. Problem je uvijek bio u nedostatku radne snage. Nažalost, i dalje u javnosti pa tako i kod budućih srednjoškolaca postoji predrasuda da strukovno obrazovanje nije bogzna što, da ne nudi opcije i da je u konačnici nešto manje vrijedno ili loše biti zidar, keramičar, vodoinstalater ili kuhar i konobar. Zato je važno promovirati strukovno obrazovanje i motivirati mlade, pokazati im što radimo, a mi u svoju školu dovodimo ne samo učenike iz osnovnih škola nego i vrtićance, uključujemo sve dobne skupine kako bismo od najranijih dana kod djece osvijestili vrijednost bilo kojeg strukovnog zanimanja. I važno je u takve aktivnosti uključiti roditelje koji nerijetko imaju presudnu ulogu pri odabiru srednje škole. Nadamo se da će se društvena svijest u sve naše aktivnosti u školama pa i preko državnog natjecanja postupno mijenjati i da će mladi upisivati strukovne programe ne kao izlaz u nuždi nego iz ljubavi prema određenoj profesiji, jer se i na WorldSkillsu može vidjeti da učenici s velikom ljubavlju rade to što rade, da uživaju u tome i da se time žele baviti cijelog života – konstatirao je Andrej Kristek. 

Po riječima Antee Britvić Božičković, Državno natjecanje poput WorldSkills Croatia ima značajnu ulogu u promociji strukovnog obrazovanja i ono pridonosi popularizaciji strukovnih škola i zanimanja za koja one obrazuju, a s druge strane to je i mjesto na kojemu se mogu povezati poslodavci i strukovne škole te konačno i mjesto na kojemu se promoviraju najbolji učenici u pojedinim sektorima i strukama koji osim stručnoga znanja pokazuju i kreativnost, inovativnost. Važno je da se u cijelu priču uključe i osnovne škole dovodeći učenike na događanje, kako bi se upoznali na licu mjesta s brojnim strukovnim zanimanjima te dobili poticaj za razmišljanje o izboru srednje škole i svom mogućem budućem zanimanju. Za nas poslodavce ova je manifestacija također zanimljiva jer su i naši učenici vrlo često visoko plasirani na natjecanju, što je priznanje ne samo njima nego i nama – rekla je Božičković te pojasnila: – Kvaliteti njihovih kompetencija, znanja i sposobnosti jako puno pridonosi bogata praksa odnosno učenje temeljeno na radu. I kad dođu kod nas na naukovanje ili kad ih zaposlimo, vidimo da su stekli jako puno vještina i da rješavaju svakodnevne situacije bez problema. Ipak, očekujemo od učenika kad dođu na naukovanje da budu fokusirani, da pokažu interes, da postavljaju pitanja, traže rješenja. I moraju biti svjesni da njihovo osposobljavanje nije završilo trenutkom kad su završili školu.

Slika budućnosti

Paradoks je da u strukovnom obrazovanju imamo više od 70 posto populacije, a istodobno se neki sektori i programi suočavaju s nedostatkom učenika i to je izazov, jer većina učenika preferira četverogodišnje strukovne programe koji mogu voditi i prema visokom obrazovanju i manje usmjeravaju učenike prema tržištu rada. No, u posljednjih nekoliko godina i broj učenika u trogodišnjim programima porastao je za otprilike 15 posto i to je dobar i poželjan trend u kojemu i poslodavci imaju važnu ulogu jer oni kod učenika kreiraju sliku budućnosti, očekivanja od zanimanja i njihova profesionalnog napredovanja. 

Prema tvrdnji Ivane Pilko Čunčić, Ministarstvo puno ulaže u opremanje škola, u razvoj regionalnih centara kompetentnosti koji mogu učenicima tijekom školovanja pokazati što ih očekuju realnom sektoru. 

– Surađujemo i s Ministarstvom gospodarstva koji poslodavcima omogućuju stručna usavršavanja kako bi bili što spremniji za prihvat učenika. U tijeku je natječaj za strukovne škole za provedbu novih kurikula gdje se mogu javiti škole i prijaviti se za novac iz fondova, opremiti se te jačati i ljudske resurse. Mislim da u profesionalnom usmjeravanju mladih ima prostora za poboljšanja. Hrvatski zavod za zapošljavanje ima ograničene kapacitete, ali smo zato pokrenuli projekt koji će financirati Europska komisija i OECD u okviru kojeg razvijamo model profesionalnog usmjeravanja učenika od petog razreda osnovne škole unutar samih škola jačanjem kapaciteta stručnih službi, da svaka škola ima pedagoga i psihologa koji prate učenike tijekom svih osam godina, a u suradnji s razrednicima koji najbolje poznaju svakog učenika mogu dati kvalitetne procjene i preporuke za izbor zanimanja – navela je predstavnica MZOM-a. 

U Ministarstvu su optimistični kad je riječ o strukovnim kurikulima i o reformi strukovnog obrazovanja. 

– Svi reformski procesi su izazovni i to je očekivano, ali zaista se nadamo da će učenje temeljeno na radu, uključenost škola i poslodavaca, korištenje regionalnih centara kompetentnosti pridonijeti tome da učenici budu sve spremniji za izlazak na tržište rada. I uvijek treba ponavljati kako je odgovornost za sve to naša zajednička – i škola, i poslodavaca, i Agencije za strukovno obrazovanje, i Ministarstva znanosti i obrazovanja na način da svatko zna svoju ulogu u tim procesima, kao i odgovornost za njihovu realizaciju. Strukovno obrazovanje više si ne smije dopustiti zastoj i tapkanje u mjestu. Predugo je bilo statično, sada smo ga pokrenuli, krenuli u reformu i procesi se ubrzavaju, a promjene će biti neminovne i događat će se u kraćim intervalima, a ovisit će ponajprije o poslodavcima koji moraju jasno reći koje kompetencije i vještine trebaju od svojih budućih radnika kako bi se i obrazovni sustav mogao prilagoditi tim potrebama. Čim završi četverogodišnji ciklus modularne nastave, provest ćemo dubinsku analizu, utvrditi što je dobro, što treba mijenjati i odmah reagirati, jer jedino tako možemo ići u korak s vremenom i potrebama društva – zaključila je Ivana Pilko Čunčić.

(Fotografije: Marijan Šimeg)