Ponos škole nisu samo osvojene medalje, nagrade i diplome. Ponos Šveara su mladi ljudi koji svojim znanjem, talentima, radom, humanošću i zajedništvom pokazuju koliko mogu postići kada imaju podršku svojih nastavnika i priliku razvijati svoje sposobnosti

Ivanić-Grad, jedan od devet gradova u Zagrebačkoj županiji nije poznat samo po Bučijadi, manifestaciji koja početkom listopada svake godine slavi tu premalo korištenu povrtnicu nego i po termomineralnim izvorima i naftalanu, prirodnom ljekovitom ulju koje se koristi u liječenju kožnih i reumatskih bolesti. Grad se inače spominje već u 13. stoljeću kao važno trgovište, a zatim i kao jak centar obrtništva, djelatnosti koju je zadržao do danas. Ivanić-Grad je i grad sporta, a možda najbolji dokaz za tu tvrdnju je činjenica da su upravo učenici Srednje škole Ivan Švear ovoga proljeća na svjetskom rukometnom srednjoškolskom prvenstvu održanom u Sjevernoj Makedoniji osvojili brončanu medalju. 

Grad danas ima nešto manje od 15 tisuća stanovnika i samo jednu srednju školu, onu koja ponosno nosi ime Ivana Šveara, svećenika, povjesničara i učitelja rođenog 1775. godine baš u Ivanić-Gradu. Po završetku studija teologije bio je kapelan u Bedenici i Virju te kateheta u Požegi. Uz to predavao je gramatiku i bio vrlo cijenjen profesor požeške gimnazije te se bavio znanstvenim radom. U šezdesetoj godini života napisao je „Ogledalo Ilirije”, prvu hrvatsku povijest na hrvatskome jeziku. Srednjoškolsko obrazovanje na području Ivanića počelo je tek 1962. godine kad su učenici mogli upisati gimnaziju i ekonomsku školu, a nastava se izvodila u prostoru današnje Osnovne škole Milke Trnine u Križu te Osnovne škole Đure Deželića u Ivanić-Gradu. Pod svojim su krovom srednjoškolci i njihovi profesori od 1976. godine.

Čak 13 programa

Josipa Ilić ravnateljica je već šestu godinu. Prije toga je gotovo dvadeset godina radila u nastavi, a počela je kao zamjena profesorici ekonomske grupe predmeta. Diplomirana ekonomistica nije baš sanjala o radu u školi, ali, kako kaže, odmah je položila pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku grupu predmeta i znala da ništa drugo u životu ne želi raditi. 

– Rad s učenicima uvijek me je ispunjavao i uživala sam u nastavi, a sad uživam u novoj ulozi premda sam, kad sam postala ravnateljicom, nerijetko pomislila „što mi to u životu treba”, jer je to zahtjevan i stresan posao. Mi smo najveća srednja škola u Zagrebačkoj županiji, imamo 120 zaposlenih, 827 učenika u 29 razrednih odjela i školu na dvije lokacije. Matična je u Ivanić-Gradu te izdvojeno odjeljenje u Križu gdje su samo četiri gimnazijska odjeljenja. Obrazujemo u 13 strukovnih programa podijeljenih u sedam sektora i tome valja dodati i opću gimnaziju. U četverogodišnjim strukovnim zanimanjima obrazujemo referente za poslovnu ekonomiju, komercijaliste, tehničare za električne strojeve i elektroenergetiku te fizioterapeutske tehničare. U trogodišnjim programima imamo frizere, elektroinstalatere, elektromehaničare i operatere strojne obrade i tome još treba dodati programe za pomoćnog bravara i pomoćnog administratora. U razrednim su odjelima prosječno 22 učenika, a imamo i posebne odjele za učenike s teškoćama u programima za pomoćne administratore i pomoćne bravare, dakle 115 učenika koji rade po prilagođenim programima. To je zahtjevno i za učenike, ali i za pomoćnike u nastavi, a pogotovo za nastavnike koji im se posebno trebaju posvetiti – opisuje ravnateljica Ilić i nastavlja: 

– Nije jednostavno, ali borimo se iz dana u dan, a naši su učenici puni empatije prema svojim vršnjacima koji imaju neku od teškoća, uključuju ih u sve svoje aktivnosti, projekte, programe. Imamo dobru suradnju sa Srednjom strukovnom školom u Velikoj Gorici koja je regionalni centar kompetentnosti i čiji smo partner pa povremeno vodimo učenike u njihove radionice i praktikume, ali imamo i u školi dobro opremljene radionice. Učenje temeljeno na radu učenici imaju i kod privatnih poduzetnika u Ivaniću i okolici i sjajno surađujemo s tvrtkama u kojima učenike obvezno prate stručni nastavnici. Poduzetnici ih također poučavaju i u posljednje vrijeme primjećujemo da su vrlo pažljivi, dobro prate naše učenike pa one koji se pokažu vještima odmah kontaktiraju, dolaze u školi, nude im zaposlenje po završetku školovanja tako da učenici nemaju problema – čim završe srednju školu ili pokrenu vlastitu tvrtku ili se zaposle kod majstora kod kojega su išli na stručnu praksu. Lijepa je spoznaja da naši učenici ostaju u gradu ili okolnim mjestima u kojima žive, da se tu zaposle i da grade vlastiti život jer tako će razvijati i svoj kraj, gospodarski ga jačati. Razmišljajući tako, prije četiri godine otvorili smo program za fizioterapeutske tehničare jer za njih ima posla u Naftalanu, a tu je i zdravstveno veleučilište pa da naša djeca dobiju struku i da se zaposle u svom gradu ili da nastave studij. Sad je i na temelju naše upisne politike konačno i učenički dom popunio svoje kapacitete.

Dobre glasine o školi

U takvoj konstelaciji, u takvom rasporedu, brojnim kurikulima, sektorima, zanimanjima vrlo je izazovno i zahtjevno sve to uskladiti, opremiti, organizirati učenje temeljeno na radu, kontaktirati s poslodavcima, s prosvjetnom vlašću na lokalnoj i državnoj razini. Radimo u dvije smjene i u školi je tijekom cijelog dana kao u košnici. Dobili smo i modularnu nastavu, ali nama to nije neka velika novost jer mi smo module slagali i prije, samo se to nije tako zvalo. Sve ovisi o nastavnicima, njihovoj želji i ambiciji da inoviraju nastavni proces, da koriste različite modele poučavanja, provode projekte, smišljaju nove kurikule ili sadržaje koji će učenicima pružiti nešto što druge škole nemaju. A naši nastavnici pršte od ideja, stalno traže nešto, a moj je posao kao ravnateljice da im omogućim da te ideje realiziraju i učenicima školu učine zanimljivom, korisnom, da učenicima prenesu znanja i vještine koje će im trebati u svakodnevnom životu i u poslu kojim će se baviti – objašnjava ravnateljica Ilić.

– Rezultat je to ne samo dobrih kurikula nego i dobrih glasina koje kruže o našoj školi. U posljednje nam vrijeme dolaze učenici ne samo iz okolnih mjesta nego i iz Zagreba, Sesveta, Dugog Sela i udaljenijih gradova i mjesta. Sretna je okolnost da u Ivanić-Gradu imamo i učenički dom gdje borave oni učenici koji ne mogu svakodnevno putovati do roditeljskog doma. Stručno razvojna služba je dobro ekipirana. Imamo pedagoginju, psihologinju, socijalnog pedagoga, ali nam nedostaju stručnjaci iz edukacijsko-rehabilitacijskog spektra. 

Htjeli smo još prije dvije godine otvoriti i barem jedan odjel sportske gimnazije, dobili smo i značajan novac za dogradnju četiri učionice i kabineta, ali još uvijek čekamo građevinsku dozvolu. A Ivanić je grad sporta i sportski razred u gimnaziji baš bi dobro došao za te mlade ljude koji se bave vrhunskim sportom, puno putuju, puno izostaju zbog treninga i utakmica. Naši su rukometaši osvojili broncu proljetos na svjetskom prvenstvu. Rukometašice su također vrhunske i prije nekoliko su godina bile na svjetskom prvenstvu u Katru. Imamo dakako i mnoge druge sportove pa se nadamo da će se uskoro ostvariti naš plan o otvaranju sportskog razreda – kaže ravnateljica Ilić i ističe kako unatoč nedostatku prostora, budući da se nastava izvodi u dvije smjene, škola učenicima nudi pregršt izvannastavnih aktivnosti. 

– Uz volju i želju nastavnika te inicijativu učenika, uvijek se nađe rješenje, uvijek se izmisli neki slobodan prostor u kojemu se aktivnosti mogu provoditi. Osim klasičnih izvannastavnih aktivnosti poput dramske, različitih sportskih sekcija, mi imamo volonterski klub koji je za brojne volonterske aktivnosti već u nekoliko navrata dobio nagradu grada Ivanića. 

Žao mi je što kao ravnateljica nemam mogućnosti nagrađivati djelatnike prema tome koliko se daju na poslu. Doista svi rade jako puno, ali uvijek ima onih koji odskaču, koji su uvijek spremni povući, koji smišljaju novotarije, koji vode izvannastavne aktivnosti, angažirani su na Erasmus projektima, a nema instrumentarija kojim bi ih se dodatno nagradilo za taj silan trud – pomalo sjetno govori ravnateljica Ilić. 

Škola kao obitelj

Psihologinja Martina Halužan kaže da iako ima plan rada za cijelu nastavnu godinu u kojemu su preventivne aktivnosti, individualni rad s učenicima i mnogi drugi poslovi, svaki novi dan u školi nosi nešto novo. 

– Uvijek ima iznenadnih situacija kad treba promptno pomoći učenicima, bilo da je riječ o teškoćama sa svladavanjem nastavnih sadržaja, o međuvršnjačkim problemima, obiteljskoj situaciji i moj posao je uvijek pun izazova. Učenici prvih razreda moraju se naviknuti na novu sredinu, novi režim rada. I roditeljima pomažem da upoznaju školu, da znaju da uvijek mogu doći i razgovarati s nama o svom djetetu jer smo tu na zajedničkom poslu i da radimo svi sve za dobrobit svakog učenika. Puno je učenika u školi i svakom treba pristupiti individualno, imamo i posebni razredni odjel u kojemu su učenici s teškoćama koji se obrazuju za pomoćna zanimanja tako da je uvijek vrlo dinamično u mom uredu. S roditeljima dobro surađujemo, trudimo se i nalazimo načine da probleme na koje nailazimo zajednički rješavamo, dogovaramo se i usklađujemo aktivnosti i u takvom odnosu nema nerješivih problema – objašnjava psihologinja Martina Halužan.

Škola je učenicima drugi dom, ona mora biti mjesto ugode i njima i svim zaposlenicima, mjesto na kojemu se srećemo, surađujemo i međusobno poštujemo. Škola mora biti otvorena za roditelje, od prvog dana nastojimo uspostaviti kvalitetan kontakt i komunikaciju s roditeljima, želimo znati sve potrebne informacije o njihovoj djeci kako bismo mogli u bilo kojem trenutku uskočiti, pomoći, a isto tako i da učenici znaju da se za savjet, pomoć, podršku mogu obratiti bilo kojem nastavniku, stručnom suradniku ili meni. I time preveniramo sve moguće probleme. 

Stručne suradnice pedagoginja i psihologinja također organiziraju tematska predavanja i razgovore s roditeljima kako bi im olakšali roditeljstvo, pomogli im da razumiju školu i odgojno-obrazovni proces. Mi i roditelji na istoj smo strani i zajednički nam je interes dobrobit svakog učenika i zato ih želimo dobiti za suradnju. Naši su učenici doista dobra djeca, oni tu dobrotu i odgoj nose iz roditeljskog doma. Ivanić je relativno mali grad, ljudi se poznaju, druže se, žive jedni kraj drugih i to također pridonosi pozitivnom ozračju u školi, a i škola utječe na njih najbolje što može. I svi smo doista kao jedna velika obitelj – ponosno zaključuje ravnateljica Josipa Ilić.