Za tango je potrebno dvoje

Naime, iz perspektive mnogih ‒ a peticiju za pravedne koeficijente u obrazovanju u Uredbi u vrlo je kratkom roku potpisalo gotovo 40 tisuća ljudi ‒ lagano podrhtavanje osjetilo se najprije početkom veljače na Markovu trgu da bi se prošle subote treslo i na Europskom trgu u Zagrebu, na kojemu se okupilo mnoštvo prosvjetara prosvjednika koji su vrlo jasno i razgovjetno vladajućima poručili kako ih ne će ostaviti na miru i kako će im pjevati podoknice sve dok ta nesretna Uredba ne doživi remont i ne donese im toliko obećavanu jednakost s drugima. Jer, koliko god prosvjetare, a još više svekoliku ne tako dobro informiranu i upućenu javnost, premijer Plenković i njegovi ministri uvjeravali u svoje najpoštenije namjere, u to da su Uredbom konačno ujednačili i pravedno raspodijelili financijski kolač, da su svim kategorijama zaposlenika u državnim i javnim službama kao nitko do sada u kratkoj povijesti hrvatske države podigli plaće, razvidno je samo jedno: da premijeru i njegovim ministrima prosvjetari ne vjeruju. Ne vjeruju prosvjetari tim našim domaćim Danajcima ni kad darove nose, jer prosvjetari nisu nikad bili slijepi kraj zdravih očiju. Istina, koeficijent je mnogima podignut s 1,97 na 2,01 ‒ za cijelih 0,04, što u apsolutnim iznosima tvori desetak eura povišice. I taj obrnuti marketinški trik preuzet iz trgovine u kojoj ne ćemo kupiti stvar koja košta 1000, ali ćemo kupiti onu koja košta 999,99 preuzeli su krojači uredbe ne bi li primirili razjarene prosvjetare, i još malčice ih približili izjednačavanju s onima koji u drugim javnim službama imaju slične poslove i identičnu stručnu spremu. Međutim, navikli su prosvjetari na te štosove i ne nasjedaju baš lako, a kako nisu pijani milijarderi triput okrenu svaki euro prije nego što kupe mačka u vreći. Pa tako „okrenu” i Uredbu. I onda uzmu i uspoređuju svoj koeficijent s tuđim. Čiji je veći!? I čudom se čude jer recimo spremačica u školi ima koeficijent 1,06, dok u drugim službama ima 1,15; jer nastavnik u srednjoj školi ima 2,01, a nastavnik u policijskoj školi 2,30; ili se čude što kuharica u školi ima 1,30, a kuharica u sustavu zaštite prirode 1,45. Trljaju oči i čude se zašto učitelj, nastavnik ili stručni suradnik imaju koeficijent 2,01 i brinu se o barem 25 učenika, dok čuvar prirode ima 2,10, a voditelj policijskog voznog parka koji se brine o 25 službenih Škoda Octavia ima 2,35. Ili zašto edukacijski rehabilitator u posebnoj obrazovnoj ustanovi ima 2,11, a njegov kolega u zdravstvu 2,51. I zašto tajnik škole ima 2,01, a tajnik nekog učilišta 3,0 s time da su obje ustanove s više od stotinu zaposlenih. O savjetniku za obuku konja ne ću trošiti tintu. Ne znam kako vi, ali meni se ovo ovako na prvu, a i na sve ostale, ne čini nimalo pravedno. Na stranu to što bivši prosvjetar ministar Piletić ima reći u svoju i u obranu svog šefa, pa priča o tome kako je Vlada na početku mandata obećala podići plaće svima i kako se tek sada ispunjeno obećanje ne smije doživljavati kao predizborni potez. A kako