Po tri dana do vječnosti

Posljedica takvog epohalnog rješenja, koje ne postoji nigdje osim možda u najzabačenijem zakutku Amazone, jest da naši srednjoškolci godišnje skupe skoro 17 milijuna sati izostanaka odnosno oko 111 sati svaki i da su brojke neopravdanih izostanaka svedene gotovo na statističku pogrješku. Zašto? Zato što odgovorni i savjesni roditelji kojima je stalo do dobrobiti vlastite djece „peglaju” sve izostanke, u e-Dnevnik upisuju raznorazne dijagnoze koje su sami postavili pa bi svatko racionalan očekivao da i određuju terapiju i pišu recepte svojoj djeci. A prema pravilniku koji je na snazi škole odnosno učitelji i razrednici moraju takve isprike prihvatiti kao činjenice u koje se ne smije sumnjati. Zdravorazumsko pak gruntanje o ovom problemu dovodi nas do zaključka da tu ipak nešto ne štima. Naime, kako to da je dvije trećine izostanaka naših školaraca opravdano zdravstvenim problemima, a da tek manji dio bolesnih učenika doista posjeti svog liječnika i donese pravu liječničku ispričnicu? Ako imamo bolesne generacije učenika, zašto se ne liječe? Vrlo jednostavno, ne liječe se zato što i nisu bolesni, a roditelji imaju pravo u e-Dnevnik napisati bilo što kao ispriku i škola odnosno razrednici to moraju prihvatiti. Pa se onda bolešću pokriva želja učenika da ne ode u školu kako bi izbjegao unaprijed najavljeno pisanje ispita ili usmenu provjeru, jer bolje je ne pisati ispit nego „popiti asa”. I mame i tate jednako tako razmišljaju. Pa uz sat matematike, recimo, koji želi izbjeći, izbjegne i još četiri ili pet sati nastave drugih predmeta pa mu se gomilaju rupe u znanju, ali tko da o tome razmišlja!? Mame i tate to će nadoknaditi plaćanjem instrukcija i repeticija svome malom zlatu. Što da se muči na redovnoj nastavi i dobiva sva znanja i vještine besplatno kad ih tata može kupiti na slobodnom tržištu? I onda možemo polako svesti priču na popriličnu odgojnu zapuštenost naših školaraca, jer roditelji koji su čak i zakonom obvezni ne brinu se o njihovoj dobrobiti i osiguranju optimalnih uvjeta za školovanje, rast i razvoj. A kad bismo bili uređena država onda bi škola u slučaju da učenik čak i „opravdano” izostaje na stotine sati godišnje trebala u svoj statut ugraditi odredbu da u tom slučaju ne može biti regularno ocijenjen nego mora pristupiti predmetnom ispitu u lipnju. I usput zbog odgojne zapuštenosti i zanemarivanja roditeljskih obveza, škola bi automatski trebala roditelje prijaviti najbližem centru za socijalni rad pa da i stručnjaci iz socijale malo pročešljaju obitelj, taj nukleus života u Hrvata. Nažalost, zakonodavac je roditeljima dao preslobodne ruke u mnogim aspektima odgoja i obrazovanja kao da su svi oni stručniji od učitelja i stručnih suradnika koji su se školovali da bi poučavali i odgajali svu našu djecu. A i liječnici bi mogli napraviti svoj dio posla bez njurganja i jamranja. Bez obzira na to je li njihov pacijent školarac ili umirovljenik, ako ga pregledaju, postave dijagnozu i propišu terapiju, logično je da mu napišu i