Zločin i kazna

Napeto je nekako u isto vrijeme bilo i u jednoj zagrebačkoj školi u kojoj 15 od 16 učenika u dobi od devet godina čak dva tjedna nije dolazilo na nastavu zbog jednog učenika u njihovu razredu koji ih je sustavno zlostavljao. U međuvremenu su se učenici vratili u razred, a nasilni učenik svoje satove slušao odvojeno od drugih učenika. No, njegovi su roditelji nenajavljeno upali u školu i tražili da se njihovo dijete vrati u razred. Učiteljica je srećom bila pribrana. Zaključala se s djecom u razred i rekla im da je to probna vježba za kriznu situaciju. Policija je kao i u dva spomenuta slučaja nedavno intervenirala i u područnoj školi u Kožinu kraj Zadra. Tamo je jedan tata ispljuskao, a zatim i ispljuvao 60-godišnju spremačicu jer nije njegovu djetetu dopustila da za vrijeme školskog odmora uđe u školu. Dječaku je pritom navodno ozlijeđeno rame, dok je spremačica zadobila ozljede uha. Epilog je da se škola ubuduće u 8 sati zaključava i da se ne će tolerirati nikakva kašnjenja učenika. Divna smo mi zemlja, neuređena i sve više zarasla u korov, figurativno rečeno. Svi se kunu u neke tradicionalne vrijednosti ‒ ljubav, poštivanje svojih bližnjih, toleranciju, prihvaćanje različitosti, poštivanje zakona, kućnoga reda u stambenoj zgradi, školi ili u domu zdravlja, a onda nam život donese nešto posve suprotno. Zamislite da neki nabrijani tata uleti u operacijsku dvoranu taman kad kirurg odstranjuje apendiks njegovu desetogodišnjem sinu i to s objašnjenjem da ovaj nadriliječnik pojma nema o svome poslu. Naravno, to se ne će dogoditi, ali učiteljima i školi općenito svaka polupismena šuša bez ikakvih posljedica uletava na nastavu, soli pamet i uzima si tisućljetno pravo da odlučuje kome će dopustiti da uopće u školi radi. I sve to u ime tradicionalnih vrijednosti koje mi njegujemo. I mene to više uopće ne čudi, jer pučanstvo je bombardirano lažnim informacijama, podmetanjima, poluinformacijama, savjetima tipa „koronu liječite C vitaminom”, a sve je to garnirano u superizbornoj godini i nevjerojatnim predizbornim pričama, obećanjima i zaklinjanjima u opet one nesretne tradicionalne vrijednosti koje običan mali građanin ne može prepoznati u šumi lopovluka, utaja poreza, pronevjera, laži (pardon, reduciranih izričaja), zataškavanja marifetluka naših vrlih visokopozicioniranih muževa, a sve češće i dama. Koji, usput budi rečeno, unatoč svim svojim kriminalnim radnjama odjednom postaju žrtve nekih prijašnjih vremena, gotovo mučenici i heroji čije postupke običan narod oponaša. Onda i ohrabreni i osnaženi očevi upadaju u razred kao u svoj dnevni boravak i ispljuskaju spremačicu, učiteljicu ili pedagoginju, sasvim svejedno, jer to je njihovo pravo! Umjesto da se takvima promptno pozabavi policija, pravosuđe i socijalne službe, da ih strpaju u „bajbokanu”, a dijete u udomiteljsku obitelj, jer očito da takvi roditelji ne mogu normalno niti funkcionirati, niti se brinuti o svom djetetu, niti ga odgajati na općeljudskim, istinskim vrijednostima, mi samo što na