Najvažnija je spremnost za drugačiji pristup nastavi

Nije bila jednostavna izrada rasporeda jer nije lako uskladiti 13 novih različitih kurikula iz 5 različitih sektora. Naravno, tu su i „stari” kurikuli u višim razredima U novom prilogu našeg serijala Reforma u pokretu, o svojim iskustvima s modularnom nastavom govori Tihomir Tomčić, ravnatelj Strukovne škole Vice Vlatkovića u Zadru, koja izvodi nastavni proces u pet različitih sektora i 18 različitih trogodišnjih i četverogodišnjih strukovnih zanimanja i koja je regionalni centar kompetentnosti za sektor strojarstva. Koje ključne promjene primjećujete od uvođenja modularne nastave? Kurikuli nam daju veću fleksibilnost i slobodu u definiranju broja sati s obzirom na postotke vođenog procesa učenja (VPU), učenja temeljenog na radu (UTR) i samostalnog rada učenika (SAP). I to je ono u čemu će se strukovne škole razlikovati tijekom izvođenja kurikula, što će naravno ovisiti o njihovoj opremljenosti, ali i preferencijama pojedine škole prema učenju temeljenom na radu u školskim radionicama te osobito u svijetu rada. Ne gledamo svi jednako na strukovno obrazovanje jer neki teže teorijskoj strukovnoj nastavi i učenju temeljenom na radu u školi, dok neki smatraju da se veći dio učenja temeljenog na radu realizira praktično i ne mogu zamisliti niti jedan kurikul, niti jednu kvalifikaciju koje se dijelom neće realizirati u svijetu rada. Ovo će osobito biti izraženo u 2., 3. i 4. razredu. Mi smo škola koja preferira praktičnu nastavu (UTR) pa su tako svi naši razredi razine 4.1 imali u prvom razredu oko 500 i više sati praktične nastave koje smo uglavnom realizirali u školskim radionicama. Mi smo Regionalni centar kompetentnosti i vrhunski smo opremljeni u automehatronici, ali unatoč tome naši drugaši ove će godine ići minimalno 560 sati u svijet rada. Novina su moduli i skupovi ishoda učenja umjesto nastavnih predmeta, zatim dinamika izvođenja pojedinih modula od kojih neke izvodimo tijekom nastavne godine diskontinuirano, a neke kontinuirano. Realizaciju pojedinih modula usklađujemo s izvođenjem praktične nastave u školskim radionicama i to je važno jer potencira suradnju nastavnika „strukovno-teorijske” i praktične nastave. Iskreno rečeno, pritom ne „patimo” od postotaka VPU-a i UTR-a. Budući da se modul sastoji od više skupova učenja koje često predaje više nastavnika, to zahtijeva timski rad u realizaciji ishoda učenja i zaključivanju ocjena. Dobro je što svaki modul sadrži određeni postotak učenja temeljenog na radu, što generira projektnu nastavu i primjenu inovativnih metoda poučavanja. Tu su najvažniji nastavnici te su ključni njihova inovativnost i spremnost za drugačiji pristup nastavi. U kojim ste segmentima imali (ili imate) najviše poteškoća? Problem je bio u nepoznavanju Zakona o HKO-u, Registra HKO-a, standarda kvalifikacije, standarda zanimanja, činjenice da temeljna jedinica kurikula nije modul, već skup ishoda učenja. Nije bila jednostavna izrada rasporeda jer nije lako uskladiti 13 novih različitih kurikula iz pet različitih sektora.