Uski su prolazi u glavama roditelja

Nije bitno što ih muči, oni promptno reagiraju i krenu u akciju spašavanja svega što se spasiti da. Ili u opstrukciju određenih akcija. Prisjetimo se samo kakav su kraval zbog obveze nošenja zaštitnih maski napravili roditelji čija djeca uopće nisu pohađala školu u Krapinskim Toplicama, da ih je morao doći smirivati sam ministar Fuchs umjesto da su ih interventni policajci skupili u nekoliko „marica” i prepratili do obližnje policijske postaje na hlađenje. Prisjetimo se i uzrujanih roditelja koji su prosvjedovali zbog toga što se škola njihove djece prijavila u eksperiment s cjelodnevnom školom u namjeri da im razori obitelji, da zadrži djecu u školi do 16 sati i dade im besplatno i doručak i ručak i užinu i još puno toga. Roditelje koji su izbacivali Bum Tomicu iz popisa lektire zbog „sablažnjivog” sadržaja ili one koji bi prekrajali kurikulume školskih predmeta, koje je donio Sabor, samo zato jer im se kose s njihovim pogledom na svijet teško je ne spomenuti. Svjedočili smo višemjesečnoj epopeji s nestašnim desetogodišnjakom koji je u Zagrebu zadao previše glavobolje mnogima i čiji je „slučaj” riješen nakon roditeljske „balvan-revolucije”, kako je to poetski oslikao ministar znanosti, obrazovanja i mladih. I tu priča o roditeljima ne staje. Po onoj iznimno empatičnoj logici „neka meni krepa krava, ali neka susjedu krepaju dvije”, u Zagrebu se opet roditelji bune. Ovoga puta roditelji učenika Gimnazije Tituša Brezovačkog koji su se nakon više od tri godine podstanarstva u Novom Zagrebu vratili u svoju nakon potresa konačno obnovljenu zgradu. Gdje ćeš veće sreće, ali sreća nikad ne traje dugo, jer su iz Gradskog ureda titušanima odlučili privremeno, na samo godinu dana, useliti XVIII. gimnaziju koja kreće u obnovu. I eto ti problema! Roditelji titušana protive se takvom rješenju, traže zaštitu interesa svoje djece od Ministarstva i pravobraniteljice za djecu, jer odluku Gradskog ureda o kojoj se raspravljalo i dogovaralo od siječnja smatraju ishitrenom i lošom za učenike obiju gimnazija, ponajprije zbog skučenosti prostora u zgradi GTB-a pa im i useljenje gimnazijalaca iz Mesićeve u „njihovu” zgradu nije prihvatljivo. Drastično će se narušiti kvaliteta nastave obiju škola, a osim toga njihova su djeca već podnijela teret postpotresne obnove budući da su tri i pol godine zbog obnove zgrade GTB-a bili gosti I. gimnazije. Sad bi valjda konačno željeli biti malo svoji na svome, misle si roditelji koji su revoltirani, zgroženi i zaprepašteni te navode da je u pitanju i sigurnost njihove djece, a riječ je o ukupno njih oko 800 u obje gimnazije, koja će se u slučaju potencijalne opasnosti vrlo otežano kretati uskim hodnicima prema izlazu. Nema tu uskih hodnika, zgrada GTB-a će izdržati, ovako obnovljena, i potres od 8 po Richteru. Uski su samo prolazi u roditeljskim glavama i nedostatak empatije, mrvica ljudskosti. Uostalom, ovdje je riječ o srednjoškolcima, a ne o prvašićima, koji šokove zbog preseljenja u neku drugu školu puno teže podnose. A neke