Važno je naglasiti ulogu roditelja u svemu jer oni nisu sankcionirani u slučaju nepostupanja ili nesuradnje
Nikolina Matovina Hajduk, učiteljica matematike u zagrebačkoj Osnovnoj školi Pavleka Miškine smatra kako danski prijedlog zakona o proširenju ovlasti učitelja za fizičku intervenciju radi održavanja reda otvara ozbiljno razmišljanje o učiteljima i školi kao odgojno-obrazovnoj ustanovi.
– U Hrvatskoj se pomalo gubi dio o odgoju, a sve je više naglasak na obrazovanju, odnosno ocjenama. Roditeljima je sve teže čuti kada s njima na individualnim razgovorima govorimo o djetetu na temelju njegova ponašanja, odnosa prema vršnjacima ili odraslima, odnosa prema radu.... Školski autoritet zasigurno je tema kojom bi se naše Ministarstvo trebalo ozbiljno pozabaviti – kaže Nikolina Matovina Hajduk te upozorava kako se u našim pravilnicima i Zakonu o odgoju i obrazovanju navode mjere koje nemaju trenutačni učinak, pogotovo u situacijama u kojima treba brzo reagirati.
– Naše se mjere više svode na birokraciju – upisivanje bilješke u e-dnevnik, obavještavanje razrednika, stručne službe škole, postupno se izriču pedagoške mjere koje zapravo ni djetetu ni roditeljima ništa ne znače jer se po isteku školske godine brišu. U težim oblicima nasilja uključuje se Protokol i Socijalni rad koji jako sporo reagira i razvlači se godinama i zapravo se ne odradi ništa. Sve to traje mjesecima i ništa iz naših Pravilnika nije trenutačno učinkovito i to je loše jer niti dijete, a ni roditelj ne osjete neki oblik ozbiljnog postupanja nakon kojeg bi se trebali zamisliti i poraditi na određenom ponašanju.
U pravilnicima piše da smo dužni „odmah poduzeti mjere s ciljem zaustavljanja nasilnog postupanja”, ali ne piše kako i što ako verbalna opomena ili intervencija nije dovoljna. Važno je naglasiti ulogu roditelja u svemu jer oni nisu sankcionirani u slučaju nepostupanja ili nesuradnje. U nekim zemljama EU škole i socijalne službe usko surađuju, a roditelji su dužni aktivno sudjelovati u izradi akcijskog plana za korekciju ponašanja, dok kod nas vijeća roditelja služe da se žale na rad škole i učitelja.
U našim školama, nastavlja učiteljica, trebalo bi se poraditi na protokolu koji bi jasno definirao udaljavanje s nastave – nekada si mogao učenika poslati van iz učionice, danas se to ne može jer se onda roditelj može žaliti da je dijete bez nadzora. Zato treba jasno definirati tko preuzima brigu o djetetu u tom trenutku i što činiti nakon toga – pozvati roditelja da dođe po dijete ili slično.
U tom je kontekstu zanimljivo kako su to riješili u Velikoj Britaniji: udaljavanjem s nastave putem sustava „Isolation Rooms”. Škole imaju posebne prostorije za izolaciju gdje učenik koji ometa nastavu bude odmah premješten i tamo pod nadzorom posebnog osoblja radi školske zadatke do kraja dana.
– Jasno je da mi u školama nemamo nikakve ovlasti, naš se rad sve više svodi na to da se opravdavamo za svoje postupke, za izrečeno, za ocjene, opravdavamo se roditeljima, djeci, a na kraju i javnosti. Zakoni omogućuju roditeljima da budu autonomni u svojim namjerama i zaštiti djeteta. Odgovornost se uvijek traži u nama i uglavnom smo krivi. Ova školska godina tek je počela, a moram reći da je pritisak krenuo od samog početka kao da je kraj školske godine, a prijava za nasilje i nasilno ponašanje već je više nego tijekom cijele prošle školske godine – zaključuje Nikolina Matovina Hajduk.
Provodimo na desetke školskih projekata, i to na dnevnoj i tjednoj bazi, pa kad slušamo o primjerima dobre prakse na stručnim usavršavanjima nama sve to izgleda banalno i uobičajeno jer nam je to školska svakodnevica, dok je to u mnogim školama uvijek nešto vrlo posebno i istaknuto. Mi tako radimo svakoga dana – ravnateljica Vesna Vrbanović Jančić
Trebamo prihvatiti problem, razumjeti ga, zasukati rukave, raširiti oči i krenuti u njegovo rješavanje kako bismo umjesto problema na vrh društva mogli postaviti – trešnju
Provedene aktivnosti imale su snažnu odgojnu i obrazovnu dimenziju gdje su djeca u igri i neposrednom iskustvu razvijala temeljne kompetencije za cjeloživotno učenje – od izražavanja i razumijevanja emocija, do međusobne suradnje, prihvaćanja različitosti i rješavanja problema
• TEMA BROJA Koliko su škole u Hrvatskoj sigurne
Sigurnosne mjere slaba su karika, nužna je prevencija i rad s mladima
Zašto se tako promptno može pronaći novac za zaštitare koji bi trebali jamčiti sigurnost u našim školama, a desetljećima nema novca za zapošljavanje psihologa, socijalnih pedagoga, defektologa kako bi se kompletirale stručno razvojne službe u školama koje bi u suradnji s učiteljima i roditeljima mogle učiniti puno više u smislu prevencije bilo kakvih nemilih pojava i za sigurnost učenika i djelatnika nego svi zaštitari, sve elektroničke brave, videonadzori i zidovi podignuti oko škola…
Gdje je granica između učeničkih prava i odgovornosti sustava? Što kad nastavnik ne može uspostaviti red u razredu, a škola, roditelji i sustav nemaju pravovremeni odgovor na nasilje i ozbiljnije poremećaje u nastavi? Gdje završava pravo učenika, a počinje odgovornost sustava da zaštiti ostale učenike, ali i učitelja i nastavnika?
Najveće međunarodno robotičko natjecanje dosad održano u Hrvatskoj, WRO 2026 Open Championship Europe, ovog listopada u Zagrebu je okupio čak 1200 sudionika iz 45 zemalja svijeta. U 5. paviljonu Zagrebačkog velesajma četiri dana mladi iz cijelog svijeta pokazali su što se sve može postići znanjem, kreativnošću i zajedničkim radom, poručio je organizator, Hrvatski robotički savez (HROBOS).
Škola mora biti sretno mjesto za naše učenike. To je primarno. Svakog rujna, prvog dana nastave okupimo sve učenike i damo im jedan jedini zadatak: da u školu dolaze s osmijehom i da iz škole kući odlaze s osmijehom. Sve između toga je rješivo. Sve ostalo je nadogradnja, a nebo nam je granica – ravnateljica Mirjana Jermol
Sva bi djeca trebala imati iste uvjete, a teret se ne može prebacivati na roditelje. Lokalna rješenja opet generiraju nejednakost. Država bi morala osigurati sredstva za srednjoškolce – kaže prof. Antonija Petričušić
Predstava je predviđena za starije od 12 godina, gledaju je i osnovci i srednjoškolci; sve se predstave rasprodaju, a promoviraju je profesorice – usmenom predajom
Nas ne prepoznaju ni prosvjetni sindikati jer smo malobrojni pa se borimo sami. Hendikepirani smo i u odnosu na odluku Vlade o nemogućnosti zapošljavanja računovodstvenog ili administrativnog referenta
Živimo na različitim obalama, govorimo različitim jezicima, ali velik dio naše svakodnevice odvija se pod istim svjetlom
Ključna karika, a plaćom zaostaju – za svima
Suočavaju se s istim problemima – lošim statusom, koeficijentima složenosti poslova, plaćama, benefitima, uvjetima rada. I s VSS-om imaju niže plaće od djelatnika ZET-a, pri čemu im je prihod jednak radili u školi s malim ili velikim brojem zaposlenika. Opseg poslova im je rapidno uvećan, osmosatno vrijeme nije dovoljno, rade prekovremeno (neplaćeno) i vikendima