Uvijek mi je bio cilj da svaki moj učenik dolazi sretan u školu i da se sretan iz škole vraća doma. Dijete se mora veseliti činjenici da će nešto novo raditi, nešto novo naučiti, a škola mora biti mjesto ugode. Posao učitelja nije posao nego poziv, a učitelj mora cijeli svoj radni vijek biti znatiželjno veselo biće koje je željno upoznati svoje učenike i sudjelovati u njihovu odrastanju ‒ Sandra Boljunčić

U veljači 1974. godine u Rovinju je s radom počela novooformljena Osnovna škola „Savo Vukelić”, koja je svoj sada već pola stoljeća dug životni vijek počela u novoj tada modernoj školskoj zgradi izgrađenoj samodoprinosom građana Rovinja. Od tada do danas, brojne su generacije učenika prošle tom školom, koja od 1990. godine s ponosom nosi ime Jurja Dobrile, istaknutog biskupa, dobročinitelja, preporoditelja istarskih Hrvata. Škola ima ukupno 676 učenika, a valja naglasiti da od tog broja 58 učenika pohađa Područnu školu Rovinjsko Selo, a 41 učenik je u Područnoj školi Bale. 

‒ U obje područne škole iz godine u godinu raste broj učenika. Rovinjsko Selo takozvano je predgrađe Rovinja u kojemu, kao i u Balama, ima sve više mladih obitelji, dok u Rovinju imamo otprilike isti broj učenika već godinama. Područne škole su četverorazredne, a učenici viših razreda putuju u matičnu školu u Rovinj i za njih je organiziran školski prijevoz. Uvijek je problem za učenike putnike onaj osmi sat kad je dodatna i dopunska nastava, kad su izvannastavne aktivnosti, jer su ipak vezani za prijevoz, a grad Rovinj nema mogućnosti financirati još jedan dodatni prijevoz. Razredna nastava je u dvije smjene, a predmetna uvijek u prvoj, jer nam fali šest učionica pa sad idemo u dogradnju kako bismo osigurali uvjete za cjelodnevnu školu ‒ opisuje ravnatelj Marin Mihovilović te dodaje kako škola ima i sportsku dvoranu, koja je gradska, ali je naslonjena na školsku zgradu, ima toplu komunikaciju i za potrebe škole uvijek je na raspolaganju do 16 sati, nakon čega je koristi rukometni klub za sve svoje dobne kategorije rukometaša. 

‒ Raspored sati u razrednoj nastavi tako je napravljen da nastava tjelesne i zdravstvene kulture bude odrađena do 16 sati i da nitko ne bude zakinut. Kad su vremenski uvjeti povoljni, za nastavu koristimo i otvoreni gradski bazen.

Ono po čemu je škola najprepoznatljivija brojni su Erasmus+ projekti. Od prošle školske godine krenuli smo s projektom rada s darovitim učenicima. Brojni učitelji i učiteljice godinama su aktivni u eTwinningu, a možemo se pohvaliti i s puno izvanučioničke i terenske nastave. Izvodimo i zavičajnu nastavu koja je istarska specifičnost, koju je osmislio glasoviti pedagog i učitelj Tone Peruško. Gotovo je sve osnovne škole u Istri njeguju pa se okupljaju barem jednom godišnje, a onda učenici predstavljaju svoje projekte u kojima proučavaju i njeguju običaje, tradiciju i nastoje mnoge elemente zavičajne kulture sačuvati od zaborava. Mi smo posljednji projekt imali na proučavanju batane odnosno posebno rovinjskog čamca. Svake se godine radi na nekoj temi pa učenici uvijek nađu nešto zanimljivo što detaljno obrade ‒ objašnjava ravnatelj Mihovilović.

Knjižničarka Samanta Matejčić kaže kako učenici možda čitaju više nego nekada, ali sve ih manje privlače lektirni naslovi.

‒ Sve ovisi o tome kako im približimo lektire. Imamo mi i izbornost kad je riječ o lektiri, ali škole nemaju novca da nabave naslove koje bismo onda učenicima ponudili. Naravno, novca nema ni za periodiku, stručnu literaturu za učitelje. Ja sam koordinatorica za Erasmus projekte. Počeli smo 2013. godine slučajno, jer su tada bila individualna usavršavanja na koja su najprije išle četiri učiteljice, a onda se gotovo cijela zbornica uključila pa su krenula putovanja i usavršavanja za učitelje, a godinu dana kasnije krenuli su i učenici sa svojim mobilnostima. Bila je to gruda koja je pokrenula lavinu, jer su i učenici i učitelji jako motivirani i neprestano nešto smišljamo pa smo do sada odradili čak 15 projekata odnosno dobili smo novac za projekte u kojima sudjeluju timovi učitelja, uz koje prateći potrebe škole osmišljavamo i programe. Moramo se pohvaliti da smo preko tih projekata za školu dobili više od 650 tisuća eura, a ono što je još važnije jest podatak da je čak 240 učenika imalo priliku putovati na mobilnosti, posjetiti neku od europskih država, upoznati nove krajeve, nove kulture i običaje te vidjeti da ni u njihovoj školi nije tako loše kako su mislili. Ni sjeverna Europa, vidjeli su, nije obećana zemlja. Rekli bismo, nije uvijek tuđa trava zelenija od naše. Moram priznati da je naša škola jako dobro opremljena i naši su uvjeti rada kvalitetni. I što god mislili, a to spoznaju i učitelji i učenici kad se vrate s putovanja, uvijek dođemo do zaključka da školu čine ljudi, a ne zidovi, oprema i tehnika koju se koristi u nastavi. Ove smo godine trideset učenika vodili u Francusku, Finsku i Dansku, iduće ćemo godine ići u Irsku i Dansku i sve nas to veseli pa ćemo kao akreditirana škola takvu praksu nastaviti i nakon 2027. godine. 

Imamo program namijenjen učiteljima s kojim smo počeli sramežljivo, ali sad je to druga priča. Odrađeno je u tom razdoblju 127 tečajeva odnosno stručnih usavršavanja i na svakom je prosječno bilo od deset do 15 djelatnika. U projektima ugošćujemo kolege iz drugih zemalja i ta nam je internacionalizacija vrlo važna u kontinuiranom i aktivnom radu. Jako je važno da učitelji shvate da nisu loši u engleskom, jer su učitelji iz drugih država puno lošiji od nas, samo što mi zaziremo od konverzacije, misleći da ne znamo govoriti strani jezik, a ustvari smo prilično dobri u tome. Osim osnaživanja u stranom jeziku, učitelji se usavršavaju u svojoj matičnoj struci, vide kako to izgleda negdje drugdje, otkriju neku novu ideju, neki novi metodički postupak i sve to ima svoju vrijednost. Često ih inspirira neki metodički postupak koji im je možda i tu pred nosom u nedalekom Pazinu, ali će ga nerijetko prije zamijetiti u Stockholmu. Sve to zahtijeva jako puno volonterskih sati rada, puno odricanja, puno slobodnog vremena, a s druge strane u našim je kurikulumima sve prilično rigidno zacrtano i nema integracije i korelacije sadržaja, nema ručnog rada, pa se nadamo da će cjelodnevna škola donijeti pozitivnu promjenu. Imamo Erasmus tim i to je važno, jer nitko ne može ništa napraviti sam ‒ kaže knjižničarka Samanta Matejčić.

‒ Prošle godine u školi je oformljen tim za darovite učenike čak i prije nego što je donesen pravilnik o darovitima. Cilj nam je da uspješnim učenicima koje smo otkrili putem predmetnih natjecanja i različitih projekata pomognemo da u različitim aktivnostima razvijaju svoje sklonosti i afinitete, svoje talente i vještine. U timu je 18 djelatnika ‒ opisuje pedagoginja Zlatica Držaljević koja je jedna od četiri voditeljice tima te objašnjava da je tim već resornom ministarstvu prijavio projekt „Radar” u kojemu su se orijentirali na učenike petih i šestih razreda koji su bili iznimno uspješni na različitim natjecanjima. U projektu, te se učenike vodi na razne edukativne izlete, u znanstveni vrt u Puli, u srednju školu da se upoznaju s robotikom, u znanstveno-edukativni centar Kontija. To su projekti drukčiji od klasične nastave i upravo zato lakše učenike uvode u svijet znanosti i istraživanja, divergentnog i kreativnog mišljenja, otvaraju im nove horizonte u različitim područjima.

‒ U okviru projekta nabavili smo i testove za utvrđivanje darovitosti kod učenika, koje do sada nismo imali pa ćemo putem radionica poticati darovitost, ali i krenuti s testiranjem učenika kako bismo za iduću školsku godinu mogli na vrijeme smisliti programe aktivnosti za darovite. Naši učenici redovito odlaze i u Školu stvaralaštva Novigradsko proljeće, pratimo svoje učenike, znamo u koje se srednje škole upisuju.

Osim rada s darovitima, naš je posao u stručno-razvojnoj službi i rad sa svim učenicima, s roditeljima putem tematskih predavanja, radionica, edukacija jer želimo da roditelji imaju što više kvalitetnih i korisnih informacija o vlastitom djetetu, o odrastanju, socijalizaciji, o neprihvatljivim ponašanjima, ovisnostima. I moram reći da nam roditelji nisu previše zainteresirani te da je njihov odaziv na bilo što ponuđeno doista malen. Roditelji misle da sve znaju i da im ništa ne treba. Kad smo lani pokretali tim za darovite pozvali smo roditelje četvrtaša da ih upoznamo s time kako pomoći, otkriti, poticati darovitost kod djeteta. Od osamdesetak učenika na sastanak je došlo četvero roditelja. Nažalost, roditelji često misle da sve znaju, a da im mi u školi pametujemo i ne prihvaćaju naše najdobronamjernije savjete ili sugestije ‒ kaže pedagoginja Zlatica Držaljević.

Učiteljica razredne nastave Sandra Boljunčić 32 godine je u školi i kaže da i dalje jednako uživa i voli svoj posao.

‒ Imam 22 učenika, dvije asistentice i tri učenika po prilagođenom programu, ali mi unatoč tome čuda radimo i već smo pet godina u eTwinning programu u kojemu smo sa školom dobili i nacionalnu i europsku oznaku kvalitete. Uza sve spomenute otegotne okolnosti, razred funkcionira savršeno, svi dišu kao jedan. Imamo učenika koji je nažalost u invalidskim kolicima, ali u našem razredu je inkluzija na djelu i on je ravnopravan član i sudionik u svim aktivnostima, od redovne nastave, izvannastavnih aktivnosti, izleta, sporta do zabave i eTwinninga. Naši su roditelji vrlo kooperativni, sudjeluju u razrednim aktivnostima, pričaju priče, vode radionice, peku kolače, pomažu gdje god mogu. 

Kad je riječ o eTwinning projektima, moram reći da smo jako aktivni u njima jer u tim projektima vidimo kako drugi rade, stječemo nova iskustva, znanja, vještine i sve to možemo primijeniti u nastavi, uvoditi inovacije, a na kraju sve to moramo predstaviti javnosti, učiniti vidljivim pa nastaju knjige, brošure, priručnici, didaktički materijali. Znanje se dijeli i razmjenjuje, jer to nije nikakva tajna koju bi svatko od nas trebao ljubomorno čuvati. U e-Twinningu nitko nas ne prisiljava, ne tjera nas da radimo mnoštvo projekata, ali sve nas to toliko ponese da ne znamo stati. I veseli nas raditi upravo tako, istraživati, mijenjati, pružiti učenicima ono najbolje. I uvijek mi je bio cilj da svaki moj učenik dolazi sretan u školu i da se sretan iz škole vraća doma. To znači da se dijete mora veseliti samoj činjenici da će nešto novo raditi, nešto novo naučiti. Škola mora biti mjesto ugode. Posao učitelja nije posao nego poziv. Mnogi će reći da je to staromodan stav, ali učitelj mora cijeli svoj radni vijek biti znatiželjno veselo biće koje je željno upoznati svoje učenike i sudjelovati u njihovu odrastanju ‒ s osmjehom na licu opisuje Sandra Boljunčić. 

Profesorica talijanskog jezika Kristina Matika Ferrara objašnjava kako ona radi svoj izborni predmet pa s kolegicom organizira terensku nastavu u Italiji te tako učenicima pruža jedinstvenu priliku da jezik i kulturu dožive iz prve ruke.

‒ Za učenike šestog razreda organiziramo jednodnevnu terensku nastavu u Veneciju i Burano, a za osmaše organiziramo odlazak u Trst u vrijeme Božića. Priredile smo i brošurice za učenike, pa tako i brošu pod nazivom „Trst pogranični grad”. U povijesti uče Drugi svjetski rat, Trst je oduvijek bio mjesto za šoping i sve te elemente povezujemo i želimo im na licu mjesta pokazati i ono što im je manje poznato ili nepoznato. Učenike sedmih razreda vodimo na dvodnevnu terensku nastavu po Italiji pa posjetimo tematski park Italija u malom kako bi upoznali cijelu Italiju, elemente kulture, tradicionalna jela, posjetimo ljetovalište Rimini i najmanju državu na svijetu San Marino. 

Sve te terenske nastave praćene su brošurama u kojima su i zadatci koje učenici tijekom putovanja moraju riješiti, a putovanje im dobro dođe za usavršavanje talijanskog jezika i njegova primjena u stvarnim situacijama. Budući da sudjelujemo u brojnim Erasmus programima i edukacijama, to nam baš puno pomaže da se upoznamo i s drugim obrazovnim sustavima, drugim kulturama, ali i steknemo praktična znanja kao što je izrada edukativnih brošura koje sad izrađujemo sami za potrebe terenske nastave. I tako pokušavamo privući učenike da izaberu talijanski jezik kao izborni predmet, koji učenici sve manje i sve slabije govore iako je jezik lokalne sredine. I uspjeli smo postići da skoro svi učenici izabiru talijanski jezik kao izborni predmet.

Nakon svega ravnatelj Marin Mihovilović nam govori:

‒ Već sam 21 godinu ravnatelj, a prije toga sam radio kao pedagog. Uvijek sam želio da učenici i djelatnici budu zadovoljni i da se ugodno osjećaju u školi. To je nešto najvažnije. Putujući na stručna usavršavanja po svijetu uvijek sam želio nešto od tih stranih iskustava prenijeti i u našu školu pa sam po uzoru na finske škole uredio zbornice da budu kao dnevni boravak, da budu mjesta za druženje, za razgovor o poslu u malo neformalnijem okružju nego što je to klasična školska zbornica. Za vrijeme velikog odmora obvezno pijemo kavu, ako je nekome rođendan malo se počastimo kolačima, proveselimo. Zanimljivo je da smo ukinuli školsko zvono. Neki kažu da to nije dobro, ali nama se sviđa, jer nema onog stresa, u svakoj učionici imamo sat, a svaki učitelj i učenik zna kad školski sat završava.

A kad je riječ o učenicima, ostalo mi je nešto iz razdoblja korone, kad smo morali nositi maske i provjeravati pridržavaju li se svi tih pravila, pa sad svako jutro dočekujem učenike, pozdravljam ih i mislim da je taj pozdrav jako važan jer i učenici su konačno naučili pozdravljati ne samo mene nego i sve druge djelatnike. Usput upozorim učenika ako je neprimjereno odjeven došao u školu. Nažalost, i taj dio posla, odgoj učenika, mora škola preuzeti jer roditelji su u posljednje vrijeme vrlo popustljivi. Škola ima ograničenja i kad je riječ o mobitelima koji moraju biti ugašeni i ne smiju se koristiti za vrijeme nastave, a kad netko prekrši to pravilo, mobitel stigne u moj ured pa moram razgovarati s roditeljima i zamoliti ih za suradnju jer su i škola i roditelji na istoj strani i na istome poslu, a sve za dobrobit djece ‒ zaključuje Marin Mihovilović.

OSOBNA KARTA ŠKOLE

Broj učenika: 676 (ukupno)

Matična škola: 577

PŠ Rovinjsko Selo: 58

PŠ Bale: 41

Broj razrednih odjela: 37

Broj djelatnika: 112

Poznate osobe, bivši učenici škole: Tony Cetinski, vaterpolist Goran Volarević, glumica Marija Omaljev-Grbić, akademski slikar Tomislav Brajnović, Nevio Šetić, sveučilišni profesor i bivši državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Valentina Cafolla, svjetska rekorderka u ronjenju na dah pod ledom, Matteo Cetinski, dizajner interijera i glazbenik, Leon Domić, europski prva u kick-boxingu, Giovanni Sponza, bivši gradonačelnik Grada Rovinja i bivši saborski zastupnik, Elena Šuran, prva miss Hrvatske, Tena Japundža, hrvatska rukometna reprezentativka

Broj mentora: 7

Broj savjetnika: 3

Broj izvrsnih savjetnika: 2

Školska kuhinja: da

Sportska dvorana: koristimo gradsku dvoranu

Broj smjena: područne škole Rovinjsko Selo i Bale rade u jednoj smjeni, u matičnoj školi predmetna nastava radi u jednoj, a razredna u dvije smjene

Ponos škole: sudjelovanje u Erasmus+ projektima u proteklih 10 godina

Moto, ideja vodilja škole: stvoriti ugodno školsko ozračje za učenike i učitelje