Škola se mora prilagođavati brojnim izazovima i graditi čvrsto partnerstvo s roditeljima

Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola obilježila je radno i svečano trideset godina svoga postojanja i rada stručnim skupom, koji je organiziran u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje, a pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te održan u Dubrovniku od 9. do 12. ožujka, na kojemu se okupilo oko 700 osnovnoškolskih ravnatelja iz cijele Hrvatske. Osim ravnatelja, skupu su nazočili ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs, Zrinka Mužinić Bikić, državna tajnica u MZOM-u, Vesna Šerepac, načelnica Uprave za odgoj i obrazovanje u MZOM-u, Vesna Bedeković, predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, Vinko Filipović, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Antonija Gladović, ravnateljica Agencije za mobilnost i programe Europske unije, Tomislav Paljak, v.d. ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja, zatim trojica bivših predsjednika HUROŠ-a Boro Stipić, Tomislav Horvat i Nikica Mihaljević te drugi uzvanici i gosti iz brojnih županijskih i gradskih odjela za obrazovanje. Otvarajući skup, predsjednica HUROŠ-a Antonija Mirosavljević posebno je istaknula upravo potrebu međuresorne suradnje i uključivanja svih relevantnih čimbenika na lokalnoj i državnoj razini u rješavanje problema koji se javljaju u obrazovnom sustavu. ‒ U izazovnim vremenima u kojima živimo jedna je od važnijih tema za obrazovni sustav upravo odnos roditelja i škole. Da bismo mogli upravljati školama ključno je definirati uloge svih nas u sustavu, a posebno naših partnera ‒ roditelja. Često se nameće pitanje koja je njihova uloga, jer da bi komunikacija i suradnja s njima bila kvalitetna i obostrana, moraju postojati jasna pravila. Ravnatelji i škole sigurno su na istom tragu kao i roditelji, a to je dobrobit svakog učenika. Samo putevi koji do toga vode nerijetko nisu isti pa zato moramo doista točno definirati što je čija uloga. Najvažnije je tko je glavni i odgovorni za sve, a to su uvijek ravnatelji. Ponekad mi se čini da smo glumci s bezbroj uloga. Nabrojat ću samo neke: odgajatelj, medijator, psiholog, pedagog, liječnik, rukovoditelj, političar, kućni majstor, odvjetnik, arhitekt, policajac, socijalni radnik, osoba za sigurnost, prijatelj, menadžer, odvjetnik... i da ne nabrajam više, u konačnici tu je i uloga ravnatelja. Ravnatelji nisu statisti Nerijetko imamo osjećaj da nas mnogi u svim tim ulogama smatraju statistima, ponekad su nam potrebni iznimni napori da bismo zadovoljili sve u sustavu, a ponajviše učenike, radi kojih smo svi u školama. Jasno je da su vremena izazovna i da je sve više zahtjeva pred nama. Roditelji često nisu ni svjesni koliko je njihovo značenje u partnerstvu sa školom u kojemu ponekad mogu pomoći, a ponekad i odmoći svojoj djeci. Ponekad se pitam imamo li svi isti cilj. U posljednje vrijeme suočeni smo s činjenicom da svi u najširoj javnosti smatraju da su pozvani raspravljati o obrazovanju i da svi znaju