Forma bez sadržaja

Bilo je i svijetlih primjera humanitarnog skupljanja brašna, šećera i ulja, bilo je i kvadrilje, ali i Rim Tim Dagi Dim đuskanja na našeg eurovizijskog pobjednika; bilo je i na desetke teško alkoholiziranih slavljenika koji su završili na ispumpavanju želudca. Ukratko, moglo bi se reći da u nezrelom i dezorijentiranom društvu ni naša mladost ‒ zalog i jamac naše svjetle budućnosti ‒ ne može biti drukčija u trenutcima kad se opraštaju od najljepšeg doba u svojim životima. Dobili smo i novu Vladu. Osamnaest ministarstava među kojima jedno posve novo, kao izmišljeno za bivšu ministricu poljodjelstva, a sada na čelu Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Ova tranzicija mi fenomenalno zvuči, premda bih se kladio da 90 posto državljana ove zemlje ne zna što to znači. Al, nek se nađe i netko tko će se i o tranziciji brinuti, pa makar i zelenoj. Ispod radara prošla je činjenica da je bivši, ujedno i budući, ministar znanosti i obrazovanja dobio još jednu obvezu u svom resoru. Naime, po novome Radovan Fuchs vodi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Ne da mi vrag mira pa moram zajedljivo pripomenuti da i resor obrazovanja i znanosti svako malo doživljava svojevrsne tranzicije, prijelaze, preskoke, pa u svom temeljnom poslanju dobiva ili gubi suplemente, već prema prigodi. Podsjetit ću one mlađe čitatelje da se u bivšoj državi o obrazovanju brinuo Republički komitet za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu. Čim smo se osamostalili dobili smo ministarstvo prosvjete, kulture i sporta. Fizička i tehnička kultura putem su se pogubile, a već 1992. imamo Ministarstvo prosvjete, kulture i športa, s naglaskom na kvačicu u nazivu koja nas približava KundK tradiciji, a udaljava od anglosaksonskih izraza. Sport smo ipak vratili u naziv 2011. godine, a onda ga 2016. izbacili i ostali su samo znanost i obrazovanje. Novi dodatak od prije nekoliko dana su „mladi”. Njima se do 2020. godine bavilo Ministarstvo demografije i obitelji, a zatim je sve preuzeo Središnji državni ured za demografiju i mlade te napravio Nacionalni program za mlade vrijedan 7,9 milijuna eura koje bi trebalo do kraja 2025. potrošiti na prioritetna područja kao što su rad s mladima, participacija mladih u društvu, obrazovanje mladih, mladi i Europska unija, mladi u ruralnim područjima te zdravlje i kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa. Prigovaralo se programu zbog zanemarivanja seksualnog i građanskog odgoja te što nema mjera za mlade s invaliditetom i one u sustavu alternativne skrbi, ali sve je ostalo na prigovorima. Kad to čovjek promatra sa strane, mora staviti čelo u dlan i duboko se zamisliti. Naime, s jedne strane, nema smisla stavljati mlade u naziv ministarstva jer o čijem se odgoju i obrazovanju od jaslica preko osnovnog i srednjeg obrazovanja do fakultetskih diploma i konačno doktorata brine ministarstvo? Zar u cijeloj obrazovnoj vertikali nisu mladi? I zar nije posao države da se brine o njihovu obrazovanju, o njihovu odgoju, mentalnom i reproduktivnom