Škola u kojoj je sve podređeno dobrobiti učenika

Prije pune 62 godine počela je s radom Gimnazija Antuna Gustava Matoša i sva ta respektabilna desetljeća ostala je do danas najistaknutija odgojno-obrazovna ustanova u Zaboku i jedina čista gimnazija u cijeloj Krapinsko-zagorskoj županiji. Istina, više je srednjih škola koje imaju gimnazijske programe, ali i strukovne, a zabočka je Gimnazija onaj pravi istinski licej.

‒ Bilo mi je uvijek vrlo važno da škola ne bude mjesto na koje učenici dolaze s grčem, strahom, stresom, nego da bude mjesto ugode i veselja. Gimnazije jesu zahtjevne škole, zahtijevaju više truda, više učenja, odvajanja vremena, reduciranja nekih izvannastavnih, a pogotovo izvanškolskih aktivnosti koje su učenici imali. No mi potičemo učenike da nastave glazbenu školu, sport, da nastave druge aktivnosti, jer moraju imati svoj život, moraju se razvijati višeslojno, a ne samo na jednoj jedinoj razini – ovdje u školi. To znači da moramo znati popustiti i da ne možemo tražiti njihovu isključivu posvećenost školi i nastavi, ali istodobno moramo shvatiti da su to mlade osobe koje imaju svoje živote, ljubavi, interese, aktivnosti i sklonosti i želimo da sve to razvijaju tijekom svog četverogodišnjeg boravka u gimnaziji ‒ govori nam ravnateljica Bibijana Šlogar te nastavlja: 

‒ Već tridesetak godina razvijamo terensku nastavu kojoj je cilj objediniti sve ono što se radi na nastavi i pretočiti to u konkretne životne situacije. Izašli smo iz škole, jer život se odvija i izvanškolskih prostora. Imam osjećaj, a vidim i iz svih izlaznih podataka kao i iz osobnih kontakata s učenicima, svakodnevnih susreta na hodnicima, da im je u školi lijepo. Vrata naših ureda uvijek su otvorena i učenici mogu u bilo kojem trenutku doći, pitati, razgovarati, tražiti savjet, pomoć. To nije moja zasluga jer za takvu atmosferu u školi zaslužni su svi zaposlenici škole, učenici i njihovi roditelji koji imaju povjerenje u nas, jer znaju da je sve što i kako radimo usmjereno na dobrobit njihove djece. Zabok je mala sredina i svi sve poznaju, susrećemo se s učenicima i roditeljima u gradu, komuniciramo i sve je puno lakše, ležernije i prisnije. 

Naše upisno područje je cijela Krapinsko-zagorska županija i upisujemo učenike iz čak 25 osnovnih škola. Više od polovine učenici su putnici, a kako smo jedina čista gimnazija u županiji k nama dolaze doista oni izvrsni, najbolji. Imamo 16 razrednih odjela: dva razredna odjela opće, jedan jezične i jedan prirodoslovno-matematičke gimnazije po godini. U prirodoslovno-matematički program upisujemo vrhunske učenike, ali ni preostala dva usmjerenja ne zaostaju za njima. 

U posljednje dvije godine imamo maksimalni upis, iako već godinama u županiji imamo demografski pad. Županija pridonosi tome vjerojatno i stipendiranjem učenika, a inače je visoka stopa zapošljivosti i sve su to elementi koji nam daju stabilnost. U posljednjih nekoliko godina na području županije upisuju se vrlo kvalitetni učenici i u strukovne programe tako da unatoč padu broja učenika ni mi ni strukovne škole nemamo problema s popunjavanjem upisnih kvota. Dobro su raspodijeljeni učenici po srednjim školama. 

Spomenula sam već da su nam više od polovine učenika putnici, jer u Zaboku postoji samo jedna osnovna škola. I to nam je svojevrsni problem jer radimo u jednoj smjeni. S jedne strane imamo dovoljno prostora za brojne izvannastavne aktivnosti, za sve projekte i programe koje provodimo, ali uvijek je u igri i taj nesretni lokalni prijevoz koji nam otežava život. Doista ne možemo od učenika tražiti da zbog nedostatka autobusnih linija nakon nastave ostanu dulje. Sretna je okolnost da je Zabok tranzitan grad za mnoge roditelje koji putuju na posao pa i oni nakon posla mogu prevesti vlastito dijete do doma, a kako radimo u jednoj smjeni iskoristimo nerijetko i predsat ili osmi sat i uspijevamo puno toga i ponuditi i napraviti s našim gimnazijalcima.  

Gimnazija je jako zahtjevna i količina nastavnih sadržaja vrlo je velika i obuhvaća vrlo različita područja, međutim isto tako odavno smo shvatili da knjiško znanje treba povezivati sa životom pa je to pokretač ideja da se sve to teorijsko znanje opredmeti izlascima na teren i da ta znanja povežu s konkretnim životom. Mi već sada planiramo datume kad ćemo organizirati izvanučioničku nastavu do kraja nastavne godine. Imamo puno projekata na razini županije, učenici pohađaju poduzetničke tečajeve tijekom cijele godine. Svaki tjedan imamo barem dva ili tri događanja koja su izvan okvira redovne nastave ‒ opisuje ravnateljica Šlogar, a o tome kako uspijevaju motivirati učenike govori nam profesor matematike i informatike Mihael Bobičanec.

‒ Obično je pitanje kako motiviramo učenike, ali ja ih ne motiviram jer oni su s visokim očekivanjima i motivom upisali gimnaziju. Znaju što žele i vjeruju da u gimnaziji mogu dobiti najviše od onoga što očekuju od srednje škole. Oni svakog dana traže pažnju, traže aktivnost, pomoć jednako kao i poticaje od svojih nastavnika. Razgovaraju s nama profesorima skoro 24 sata na dan, i radnim danom i vikendom stalno nešto traže, stalno ih nešto zanima. Naporno je to, ali mi smo navikli na takav ritam rada. Učenici postižu vrhunske rezultate i to je dokaz da se s njima dobro radi. Svi nastavnici, pa tako i ja na nastavi svojih predmeta pokušavam učenicima dati širinu, naučiti ih da misle svojom glavom, da se uz moje mentorstvo može pripremati za redovnu nastavu pa i za brojna natjecanja na kojima sudjeluju. 

Teško je organizirati neke posebne aktivnosti nakon završetka nastave jer većina učenika su putnici i u 15 sati oni moraju otići kući inače će izgubiti prijevoz i biti u problemu. Zato im tijekom nastave dajemo puno više od propisanih sadržaja. Imamo učenike koji vole raditi i koji znaju da sve rade zbog sebe, a ne zbog nas nastavnika. Učimo ih razmišljati, da svoja znanja znaju primijeniti u svakodnevnom životu i da ta znanja sami dignu na višu razinu. Koriste oni i suvremenu tehnologiju, i umjetnu inteligenciju i mi im objašnjavamo zašto je to dobro, ali i koje su loše strane i moguće zlouporabe koje svaki nastavnik prepoznaje. Jer najvažnije je da budu sigurni u sebe i svoje znanje te da nema nesavladivih prepreka. 

Imamo dosta projekata, ali ne pretjerujemo s time već u projektnoj nastavi nastojimo izbalansirati i sadržaje i metode poučavanja im učiniti privlačnima. Zato učenike vodimo i na predstave, i na opere, da iskuse sve oko sebe, jer ne mogu govoriti da im se opera ne sviđa ako nikad nisu bili u kazalištu i pogledali neko takvo glazbeno djelo. Prilagođavamo se današnjim generacijama, ali ne popuštamo u odnosu na ishode koje oni moraju ostvariti. Mi stalno razgovaramo u zbornici o tome što ćemo sljedeće raditi, smišljamo nove projekte, vrtimo ideje, raspravljamo. Tako smo se uvijek ponašali i radili i uvijek smo bili spremni na moguće izazove ponuditi rješenja. Primjerice, prije pet godina imali smo nekoliko dana da se preko vikenda pripremimo za online nastavu u vrijeme korone. I u pet dana smo osmislili kako ćemo raditi, kako komunicirati s učenicima i sve je doista funkcioniralo bez problema – opisuje profesor Bobičanec.

Profesorica Hrvatskog jezika Dinka Tomašković-Presečki nadovezuje se te ističe kako nastoje uključiti različite kulturne sadržaje u nastavu pa učenike vode i na izložbe, u kazalište, na predstavljanje knjiga i to su sve vrijedni sadržaji koji nadopunjavaju redovnu nastavu. ‒ Posjećujemo arheološki park Andautonija, Arheološki muzej, brojne muzeje u Zagrebu, Klovićeve dvore, Sveučilišnu knjižnicu i sve su to jednodnevni programi za različite razrede. Postoji u nas općenito dobar odnos prema materinskom jeziku. Naši učenici su pismeni, ali u cijeloj populaciji je problem čitanja s razumijevanjem i problem funkcionalne pismenosti je kompleksan jer su djeca izložena elektroničkim medijima, komuniciraju u skraćenicama, smajlićima. Nema podcjenjivanja drugih predmeta jer svi su jednako važni i među svima postoje neke skrivene veze. I moramo zajedno raditi na tome da nam je materinski jezik na prvome mjestu, a ne da nam u komunikaciji prevladavaju anglizmi pa se onda dogodi da netko Mažuranićev ep pročita kao Smrt Smail ejđ Čengić i jer genitiv od aga prepoznaju kao englesku riječ. To je naša stvarnost iako smo donijeli i zakon o hrvatskom jeziku. I doista su nam svi kolege podrška u borbi za čistoću i pravilnu uporabu materinskog jezika ‒ kaže profesorica Tomašković-Presečki, a njezina predmetna kolegica Nikolina Tuđa Svečak tvrdi kako su učenici sjajni. 

‒ Gimnazijalac mora biti svestran, u svim područjima života sudjelovati. I ne može reći da ide u prirodoslovno-matematičku gimnaziju, a da ga hrvatski jezik ne zanima. Naprotiv, našim je učenicima hrvatski u malome prstu. Oni moraju biti pismeni i znati se izražavati bez obzira na to koji će posao u životu raditi. I u takvim nastojanjima imamo podršku svih predmetnih kolega jer znamo da jedni bez drugih ne možemo. 

A kad je riječ o učenicima, imamo jednoga koji je iskočio visoko iznad svih. Oto Brezak dvaput je bio državni prvak iz hrvatskog jezika, ali je sudjelovao i u mnogim drugim predmetnim natjecanjima. Zanimljivo je i to da je Oto u prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji, dakle primjer pravog svestranog gimnazijalca koji uči s lakoćom jer ga zanimaju sva područja. I učenici ga doživljavaju kao uzor, ponose se činjenicom da je Oto u njihovu razredu ili u školi, kaže profesorica Nikolina Tuđa Svečak, a ravnateljica Šlogar spominje činjenicu da mnogi učenici idu na brojna predmetna natjecanja, ali da ih škola ne izabire nego oni sami predlažu na koje će se natjecanje prijaviti. Pa onda učenik koji je najbolji iz engleskog ne želi na engleski nego na biologiju jer je on zamislio da će mu to trebati u budućem obrazovanju.

Profesorica Biologije i izvrsna savjetnica Ana Culej, kaže da njihovi gimnazijalci imaju puno terenske nastave pa nešto bude fakultativno, a nešto obvezno i upravo se na takvim oblicima rada nauče neke stvari koje je nemoguće na redovnoj nastavi naučiti. 

‒ Na terenu se sve vidi kao na dlanu, a to nastava u razredu ne omogućava. Mi tako već više od trideset godina radimo. Učenici vrlo rado sudjeluju u fakultativnim programima koji ujedno budu i vezani za neka putovanja, odlazak na teren. I nikada to nisu izleti nego je to doista učenje. Mi nemamo klasičnih izleta na kojima bi se svi samo zabavljali. Jer učenje i poučavanje nije isto kao prije trideset godina kad smo imali ploču i kredu, a danas imamo različite digitalne alate koje moraju znati koristiti. Imamo računala u školi, učenici ih mogu koristiti i mislim da im to puno pomaže u svakodnevnim školskim obvezama. Živimo i radimo u jako dobro opremljenoj školskoj zgradi koja više nije nova, ali nam pruža optimalne uvjete za rad. Za učenike imamo i antistresnu sobu, prostore u kojima mogu boraviti i osjećati se doista ugodno ‒ opisuje profesorica Culej.

Psihologinja Valentina Posavec ističe kako iskustveno učenje donosi dugoročnije plodove, jer ne uči se samo slušajući i čitajući već iskustveno, a to iskustvo ostaje u pamćenju za sva vremena. 

‒ Učenici sami tvrde da lakše i puno više nauče i zapamte kad uče putem praktičnih iskustava. Uvijek postoji nerazmjer između učeničkih očekivanja i postignuća, oni dođu s peticama iz osnovne škole i onda shvate da nisu baš u svemu odlični. Stručna služba upravo je zbog toga mjesto gdje učenici slobodno dolaze i ne postoji neka stigma onih koji nam dolaze na razgovor. Učenici dolaze razgovarati i često nije riječ ni o kakvim problemima. Nema tu kriznih situacija, uvijek je to nešto vezano za njihovo odrastanje, adolescenciju, propitivanje osobnih prioriteta i očekivanja, za promišljanja o tome koji studij odabrati. Vidimo da im je stalo i da planiraju budućnost pa im i u tom pogledu pomažemo. Kao psihologinju manje me zanimaju kao učenici i ne inzistiram na razgovoru o ocjenama već su nam teme razgovora puno šire. Konačno, mi smo odgojno-obrazovna ustanova i tako se ponašamo i živimo sa svojim učenicima, potičemo ih na razgovore, druženja s vršnjacima – kaže psihologinja Posavec.

‒ Aktualizirana je priča oko mobitela i njihove uporabe i nošenja u škole, a mi već dvije godine ne dopuštamo mobitele za vrijeme nastave. A za vrijeme odmora učenici igraju šah ili kartaju. Kartanje je postala njihova omiljena zabava. Prije dvadesetak godina učenike smo zbog kartanja kažnjavali, a danas ih pohvalimo jer i to je oblik njihova druženja. I to je puno bolje nego da sjede s mobitelima u rukama – kaže ravnateljica Šlogar. 

Puno je izvannastavnih aktivnosti kojima se bave učenici, a profesorica Dinka Tomašković-Presečki ističe volonterski klub koji djeluje od 2007. godine koji provodi različite aktivnosti u školi i izvan škole. 

‒ Povezala bih to s građanskim odgojem, jer predmet Škola i zajednica koji imamo posljednjih nekoliko godina za nas nije novost kao što ni projekti nama nisu nikakva novina. A volonterski projekti nisu ništa drugo nego odgoj djece u zajednici, razvijanje empatije. Imamo u trećem i četvrtom razredu i fakultativni predmet Odgoj za ljudska prava i doista nastojimo odgajati građane, mlade ljudi koji organiziraju brojne humanitarne akcije. Povezujemo mnoge stvari s ekologijom i održivim razvojem pa sudjelujemo i u pošumljavanju. Na tom tragu je i naš arboretum, kao svojevrsni školski brend, koji spada u botaničke zbirke.

Profesorica Ana Culej opisuje kako je važno da oko školske zgrade bude zelenila pa su se već prije dvadesetak godina odlučili saditi stabla i ukrasno bilje. 

‒ To je svojevrsni botanički vrt u kojemu se izvodi izvanučionička nastava i uživo, ali i virtualno. Ove godine smo sudjelovali u europskom projektu posvećenom hrani, jer dobar dio hrane koja se inače baca može se iskoristiti i pripremiti nova jela pa imamo i posebnu zbirku recepata. U Hrvatskom zagorju izumiru starinske sorte jabuka pa smo odlučili spasiti ih, prikupiti sjeme, evidentirati sorte, a radimo i sokove i čips od jabuke. Puno je tu projekata ‒ od školskih do međunarodnih. Bili smo u projektu Lumen koji je usmjeren na darovite učenike, trajao je dvije godine, a na razini županije educirano je oko 400 nastavnika i obuhvaćeno 160 učenika u pet tematskih područja. A mi smo se posebno usmjerili na prirodoslovlje.

Već smo pet godina u eTwinning projektima, a od njih dvanaest gotovo svi su dobili europsku oznaku kvalitete pa se o našoj školi čulo i izvan granica Hrvatske. Naime, lani smo dobili nagradu u Bruxellesu za projekt „Prirodno je dobro, kemikalije su loše”. U projektu „Čuda prirode” bavili smo se proizvodnjom sapuna, krema i balzama. Puno smo naučili, putovali, posjećivali tvornicu kozmetičkih proizvoda, a naše proizvode smo prodavali i prikupljali novac za Dječji dom Laduč. Za vrijeme korone bili smo jedna od najaktivnijih škola u edukaciji o tome kako se zaštititi i prevenirati da bolest ne nastupi. 

U školskom okružju imamo mirisni vrt, jer želimo da naši učenici budu zdravi, da budu bliski s prirodom i da se u tom školskom prostoru dobro osjećaju. Jer, škola mora biti mjesto ugode, a ne straha i frustracije. Sudjelujemo na međunarodnim konferencijama, želimo upijati tuđa iskustva i znanja i te su međunarodne suradnje nama i našim učenicima od velike koristi. Sve to pridonosi sjajnim uspjesima naših učenika. O tome svjedoče i rezultati državne mature pa je naša Krapinsko-zagorska županija prošle godine bila najbolja u biologiji. Mi nemamo problema sa svojim učenicima, jer oni uvijek žele više. Pripreme za maturu naši učenici imaju tijekom sve četiri godine, oni su odgovorni prema sebi, a to se vidi i po upisima na željene fakultete odnosno po sjajnom uspjehu na maturi ‒ objašnjava profesorica Culej. 

‒ U jednom projektu surađivali smo s jednom finskom školom, a bit priče bila je da sretan život ne nalazimo nego ga sami kreiramo odnosno da učenici otkrivaju kako život učiniti sretnim, a ne da čekamo da nam nešto padne s neba. Svi mi moramo shvatiti da smo odgovorni za vlastiti život pa tako i za sreću – opisuje ravnateljica Šlogar i nastavlja: ‒ Mi smo i ekoškola i trudimo se ekološku svijest prenijeti i našim učenicima, ne samo teorijski nego i kao način života. Ujedno, naše misija i vizija zadovoljstvo su svakog učenika i djelatnika škole, obrazovanje po mjeri vremena u kojem živimo, njegovanje tradicije te razvoj kompetencija za 21. stoljeće i spremnost na vrijeme koje dolazi. Želimo održavati kvalitetu škole i školske kulture, osigurati emocionalni i intelektualni razvoj svakog učenika, želimo odgajati ekološki osviještene učenike, odgovorne građane motivirane za društveni doprinos u zajednici, poticati darovitost i izvrsnost, toleranciju i prihvaćanje različitosti kao i usmjerenost na promjene ‒ zaključuje ravnateljica Bibijana Šlogar.

OSOBNA KARTA

Broj učenika: 403

Broj razrednih odjela: 16 odjeljenja (8 odjeljenja opće gimnazije, 4 odjeljenja jezične i 4 odjeljenja prirodoslovno-matematičke gimnazije)

Broj djelatnika: 53

Poznate osobe, bivši učenici škole: Jurica Cerovec, suosnivač i tehnički direktor Mikroblinka; dr. sc. Tatjana Pišković, Odsjek kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu; Ana Bago Tomac, fizičarka i meteorologinja; Krunoslav Fučkar, doktor znanosti iz područja kardiologije; Matija Semov, pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva; Adam Končić, glumac Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija; Mateo Videk i Mirela Videk Hranjec, glumci; Tomislav Goluban, glazbenik; Hrvoje Ivančić, povjesničar, reporter, dokumentarist i putopisac; Marina Zajec, doktorica znanosti iz područja kliničke kemije; Sanja Sviben, doktorica znanosti iz područja stanične biologije

Broj mentora: 3 

Broj savjetnika: 6 

Broj izvrsnih savjetnika: 4 

Školska kuhinja: ne

Sportska dvorana: korisnici gradske sportske dvorane

Broj smjena: jutarnja smjena

Ponos škole: izvrsni učenici i nastavnici s kojima se izvrsno surađuje, činjenica da svake godine visok postotak maturanata upisuje prvi izbor fakulteta te povratne informacije s fakulteta koje govore u prilog našoj iznimnoj pripremi za studij

Moto, ideja vodilja škole: Senecina „Ne učimo za školu nego za život”