Dragi učitelji i još draže učiteljice. Prva listopadna subota bila je vaš dan. Koliko ste važni u životu svakog čovjeka, vaši bi trebali biti svi dani u godini. I trebali bi vam se klanjati baš svi. Ali daleko smo mi od toga. U nas se svatko u vaš posao razumije bolje od vas, svatko vam zavidi zbog 30 dana godišnjeg. A nositelji vlasti, valjda jalni na vaše silne beneficije, godinama i desetljećima zakidaju vas na plaćama. Vlast vas ponižava i obezvrjeđuje vaš rad, roditelji vas šamaraju, figurativno i doslovce, ne štedi vas ni prosvjetna inspekcija, a bogme ni vaši viši savjetnici.
U slučaju potrebe zamjene, a prije zaduživanja prekovremenim radom potrebno je najprije radniku dopuniti satnicu do punog radnog vremena, a ostatak odnosno višak sati preko 40 sati tjedno zadužiti ga prekovremenim radom
Naslov ove kolumne nipošto nije vezan za naziv stranke jednog našeg političara koji je birače nazvao idiotima (a onda i nadalje, baš kao i svi željni vlasti i moći, očekivao njihovu podršku) već za dvojbu djelatnika škola prilikom donošenja pedagoških mjera ‒ ponajprije razrednika, stručnih suradnika i ravnatelja. Štoviše, mnogi od njih bi se složili da ovo tanko slovo između imenica pravo i pravda treba zamijeniti onim jedinim rastavnim veznikom u hrvatskom jeziku, a na kraju svega staviti veliki upitnik i pretvoriti dilemu u retoričko pitanje.
Neka institucije rade svoj posao! Rečenica je to možda najponavljanija i najeksploatiranija otkako je nama Lijepe Naše, rečenica od koje se svakom pripadniku radničke klase i poštene inteligencije u najmanju ruku diže kosa na glavi. Omiljena je to rečenica bitangi svih vrsta ‒ lopova, zlostavljača, seksualnih predatora, ubojica u prometu i utajivača poreza, moralno upitnih korisnika domaćih i europskih poticaja za bilo što, dilera, pronevjeritelja ‒ moglo bi se reći, od ministara do običnih građana, besprizornih likova koji uvijek imaju tamo negdje nekog svoj barbu, kuma, prijatelja s koncerata lake glazbe, bratićevog pašanca ili prijateljicu sestrine vjenčane kume. Dakle, likova koji mogu mirno spavati, jer naše brojne institucije unatoč onom borbenom pokliču s početka teksta ustvari malo rade, prije bi se reklo dokoličare, ljenčare u svojoj zasluženoj nirvani.
Pokušavala sam potražiti te riječi u rječnicima stranih riječi, kad tamo toga nema, onda sam pokušavala dozvati u pomoć umjetnu inteligenciju, nažalost ni tome nisam dorasla. Na kraju sam prenijela u naš jezik i zaključila da bi se to moglo prevesti kao ‒ lugar
Potrebno je tražiti suglasnost za sva nova radna mjesta stručnog suradnika na nepuno ili puno radno vrijeme te za postojeće radno mjesto tajnika, voditelja računovodstva, administrativnog referenta, računovodstvenog referenta, domara, ložača, školskog majstora, vozača, spremačicu, kuharicu
Suvremena škola zahtijeva i suvremeni pristup učenju i poučavanju. Na tom tragu trebala bi biti i mjesto poticanja i razvoja učeničke kreativnosti
Mnogo se godina rak pluća smatrao „muškom” bolešću, međutim sada je vodeći uzrok smrti među ženama. Čak je premašio i rak dojke. Žene koje puše izlažu se istim rizicima obolijevanja od bolesti povezanih s pušenjem kao i muškarci, a tome valja dodati i one bolesti koje se odnose na reproduktivni sustav i trudnoću.
Škola treba postati poligon za istraživanje i razvoj kreativnosti umjesto reprodukcije naučenih sadržaja i učenja nepotrebnih informacija. U suvremenoj školi učitelji i učenici trebali bi se osjećati kao samostalne, slobodne i kreativne osobe
Učiteljica je podnijela zahtjev za premještaj iz naše škole u drugu bliže njezinu mjestu stanovanja. Kakav je postupak i koje akte trebamo donijeti te sklapamo li s njom i sporazumni prestanak ugovora o radu?
Početak školske godine uvijek se odlikuje radostima, ali i brigama. Raduju se ona djeca i roditelji koji su se pripremili materijalno i mentalno. Čini se ipak da ove školske godine osobito razloga za brigu imaju roditelji onih nesuđenih đaka koji su trebali biti u prvom razredu osnovne škole, ali nisu pokazali da su zasad sposobni polaziti redovnu nastavu. Doduše, uvijek je bilo djece koja su imala probleme zbog određenih fizičkih ili psihičkih smetnji. Takvu djecu obično se uputilo da pričekaju još godinu dana. Postojala je mogućnost, ako bi roditelji inzistirali da ipak krenu u školu uz određene uvjete.
Ne ću ništa o državnoj maturi i tome da 40 posto gimnazijalaca na eseju nije znalo objasniti pojam „požrtvovnost”, a djeca su nam tako prepametna i načitana. Ne ću ni o pomicanju odnosno odgađanju početka nastavne godine za sedam dana koju je donio sam premijer pod pritiskom primorsko-dalmatinskih župana, a ne suočen s argumentima prosvjetne struke i znanosti. Ne ću ni o deficitu učitelja i nastavnika jer o tome smo se raspisali u temi ovoga broja, ali kako su stvari krenule uskoro bismo ‒ kraj Boltovih i Woltovih dostavljača, šofera autobusa, turističkih i građevinskih djelatnika iz dalekoistočnih država južno od Himalaja ‒ mogli uvoziti i prosvjetare. Radit će za manje plaće i ne će se buniti zbog povišice od jedva dvadesetak posto koju su dobili uoči Vladina povećanja plaća dužnosnicima na svim državnim razinama od kilavih 83 posto.
Započela je još jedna nastavna godina, doduše tjedan dana kasnije od prvotno najavljenog. No, nekako smo već i navikli (svi mi koji smo malo duže vezani za školske teme) da se pojedine odluke, čak i one službeno objavljene, mogu promijeniti jednim „potezom pera”. Poput one općepoznate izreke s nogometnih travnjaka – nije gotovo kad je gotovo, nego kad...
Mnoga sredstva za smirenje, preparati protiv prehlade i alergije, protiv depresije, protiv mučnina od putovanja mogu vas učiniti pospanim i nepažljivim, poremetiti sposobnost prosuđivanja i usporiti vrijeme reakcije pa tako i sposobnost za vožnju
Sve silne rasprave o tome kakvo obrazovanje želimo za našu djecu uglavnom kreću od posve pogrješne premise u kojoj se zaboravlja jedna notorna činjenica, a to je da se danas poslovi mijenjaju svakih pet godina i odgoj za budućnost razlikuje se od onoga za što smo mi pripremljeni, a to je odgoj za tehnološku civilizaciju koje nema već barem tridesetak godina. I dalje robujemo klasičnom školskom sustavu u kojemu je strogo definiran set znanja i predmetnih kurikuluma te ocjena koje govore na kojoj je razini učenik svladao predviđene sadržaje.
Pravo na puni godišnji odmor stječe se nakon šest mjeseci neprekidnog rada kod istog poslodavca u kalendarskoj godini. Radnik kojem prestaje radni odnos za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora
Učenje može i treba biti aktivnost kojoj se rado vraćamo. Važno je učiti redovno, aktivno, kreativno i s razumijevanjem. Osim razumijevanja, ponavljanje naučenoga od ključne je važnosti
Postoje dvije krajnosti odnosno oni koji za sitnice zovu liječnika u kućni posjet ili odlaze u ambulantu, kao i oni koji liječnika zatraže za pomoć kada za neke bolesti to može biti i prekasno. Kada je potrebno zvati liječnika u kućni posjet? Ponajprije kad se radi o starijim i nemoćnim osobama, bilo da je riječ o nekim akutnim stanjima praćenima temperaturom, bolovima, kao i slučajevima kada se radi samo o kontroli, osobito kod onih koji boluju od visokog krvnog tlaka. Tada je potrebno zvati jedan do dva puta mjesečno da se tlak kontrolira i propiše redovita terapija.
I škola, i dom, i sve institucije koje bi se trebale mnogo više baviti djecom moraju biti svjesne da djeci treba mnogo više nego što im dajemo. Djeci treba davati mnogo više knjige, pjesme, dobre predstave, glazbe, slike, druženja, plesa, prirode i svega onoga što je čisto i plemenito
Sredinom svibnja u splitsku su Osnovnu školu Dobri upali mama i tata jednog učenika, najvjerojatnije nezadovoljni ocjenama svoga djeteta, pa su prema starom dobrom hrvatskom običaju temeljenom u tisućljetnoj uljudbenoj tradiciji prijetili djelatnicima škole, uznemirili dobrano djecu u čiji su razred upali pa bili prilično verbalno agresivni i autoritativni u svojoj roditeljskoj supermoći da je, kako to potvrđuju i službena policijska izvješća, otac na licu mjesta ravnateljici, pedagoginji i razrednici izrekao zabranu rada s djecom. Samo nije spomenuo s kojim datumom njegova zabrana stupa na snagu.
Prateći ovih dana nesmiljenu „paljbu” prema jednom saborskom zastupniku, ne mogu se oteti dojmu da je i trenutno medijski najpoznatija hrvatska majka (ako je vjerovati njezinu sinu) činila baš sve ono što se u posljednje vrijeme neprestano sugerira djelatnicima škola, ponajprije ravnateljima – u najboljem interesu svog djeteta.
Preživjesmo još jednu norijadu, koja se godinama pa i desetljećima svodi na divljački stampedo cvijeta našega društva, tih mlađih punoljetnika koji oboružani zviždaljkama, nulerom i cvajerom, pištoljima na vodu i alkoholom u ogromnim količinama najprije maltretiraju nedužne građane koji im se nađu na putu, a zatim se potrgaju do neprepoznatljivosti u radosti i veselju zbog činjenice da konačno završavaju svoje srednjoškolsko obrazovanje.
Posljednja su četiri tjedna nastave pred nama, a svi djelatnici u osnovnim školama itekako dobro znaju što to znači – intenzivno se povećava broj pregleda i klikova u e-Dnevnicima, važe se i preslaguje u domovima učenika, zbraja i oduzima, gledaju prosjeci iz pojedinih predmeta...
Škola mora prihvatiti da je svaki učenik jedinstven, da se stilovi učenja razlikuju i da učitelji moraju prilagoditi svoj način poučavanja tako da svaki učenik može ispuniti zahtjeve školovanja
Mozak je vrlo prilagodljiv organ. Da bi ostao u punoj formi, i mozak mora vježbati. Budite tjelesno aktivni, ali i učite cijelog života, igrajte šah, rješavajte križaljke ili sudoku, učite strane jezike
Učitelj koji je vodio djecu na jednodnevni izlet nema pravo na naknadu zbog povećane odgojno-obrazovne odgovornosti. Ravnatelj koji je pratnja učenicima na višednevnoj aktivnosti izvan škole ne ostvaruje pravo na naknadu za povećanu odgojno-obrazovnu aktivnost, jer u godišnjem zaduženju nema neposredni rad s učenicima
Sretni su oni koji mogu bezbrižno dočekati kraj nastavne godine i odmarati se, ali ako je kraj nastave, nije kraj obrazovanju i odgoju i nikada ne završava škola života
Motivacija je onaj posebni sastojak koji pomaže djeci u razvoju njihovih najvećih potencijala pa je bitno da učitelji nauče kako im mogu pomoći
Dva su osnovna tipa šećerne bolesti: tip 1, kada gušterača ne proizvodi inzulin i tip 2, kada je učinak proizvedenog inzulina smanjen. Dijabetes tip 1 obično se dijagnosticira u djece i mlađih odraslih osoba. U toj vrsti dijabetesa tijelo ne proizvodi inzulin
Nastavnica matematike koja 1. srpnja 2024. godine navršava 65 godina života obratila se školi s upitom o mogućnosti nastavka rada u idućoj školskoj godini s obzirom na činjenicu da se radi o STEM području, a vezano za izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i mogućnost rada do 67. godine života. Možemo li i kako udovoljiti njezinoj zamolbi?
Dočekali smo i to – vrsni „matematičari” pobrojali su ono što se pobrojati dalo pa se nekako stiglo do magičnog broja većeg od sedamdeset i pet kojeg su svi toliko željeli dosegnuti te će se konačno, kako se to već uobičava reći, omogućiti djelotvornije funkcioniranje svih struktura društva.
Zahtjevi za poticanje samoreguliranog učenja novi su izazov za učitelje koji zahtijeva više uključenosti i uloženoga napora u kvalitetno poučavanje da bi se postigli optimalni ishodi učenja