Postoji li prosječna osoba?

Tražiti prosječnog čovjeka među ljudima može biti nastojanje s puno neispravnosti i manjkavosti, jer svatko je od nas jedinstven primjerak, sazdan na izrazito različiti način u svakoj pojedinosti i to je temelj individualnosti. Dobro je poznato, primjerice, da osoba ima specifičan otisak prstiju i prirodan miris, dovoljno razlikovan da pas izvrsnog njuha može tragati za njim. Razni sustavi u našem organizmu u velikoj se mjeri razlikuju od čovjeka do čovjeka. Uzmimo, primjerice, probavni sustav. Razni ljudi imaju različitu sklonost što se tiče učestalosti uzimanja hrane, izbora i količine konzumirane hrane. To ne treba čuditi kad se zna da razlike u količini enzima pepsina u želučanom soku mogu biti i do tisuću puta od osobe do osobe. Slično je i sa sadržajem solne kiseline u tom soku. Razlike postoje i u građi srca, arterija i cijeloga cirkulatornog sustava. Niti žlijezde s unutarnjim lučenjem hormona nisu iste kod svih ljudi. To znači da te razlike različito utječu na naše metaboličko zdravlje, apetit, pijenje, uživanje, seks, na naše emocije, instinkte i osjećaj psihičkog blagostanja. Naš živčani sustav također pokazuje razlike. Ista područja kože kod različitih ljudi pokazala su različitu osjetljivost na hladnoću, toplinu i bol. Ista je situacija u očima, ušima, nosu i ustima. A što je s mozgom? Mozak je ekstremno različit. Vaš se mozak razlikuje od mozga vašeg susjeda vjerojatno više nego što se izgled vašeg lica razlikuje od njegova lica. Rezultat je toga taj da svatko od nas ima jako različit um i psihu. Bebe se već u dobi od mjesec dana do osam mjeseci ponašaju različito. Neke su bebe poduzetne, druge su plahe; neke brzo reagiraju na vanjske podražaje, neke su spore. Neke imaju uredan ritam hranjenja, spavanja, igranja, plakanja, kod drugih je taj ritam neuredan. Neke lako podnose napetost i frustracije, druge ne. Izražene razlike u osobnosti pokazuju se već u samom početku života. Edukacija mora uzeti u obzir i te činjenice. Osjećaj vremena često je individualan. Netko ima izoštren osjećaj vremena, dok drugome deset minuta može glatko isto izgledati kao i šezdeset minuta. Netko može biti pospan u pogrješno vrijeme, a netko je zabavan i stalno gubi stvari, dok drugi može dobro pamtiti stvari koje se inače smiju ili trebaju zaboraviti. Crna kava (kofein) neke ljude drži budnima, a neke ne. Količina kofeina potrebna da proizvede isti učinak u različitih osoba može varirati i do deset puta. Alkohol je stvarna opasnost za neke ljude, dok drugi gotovo i da nemaju izgleda postati ovisni o njemu. Neke se osobe ne će nikad sjetiti da pridrijemaju tijekom dana. Druge se pak tome ne mogu oduprijeti. Napoleon je, ukupno gledajući, malo spavao, ali nije mogao bez nekoliko kratkih drijemanja danju (kako Dalmatinci kažu „ubit' oko”). Sve ove informacije daju nam temelj za razumijevanje naše vlastite, individualne vrijednosti. One nam otvaraju vrata stvarnom i cijenjenom razumijevanju nas samih i drugih i upućuju kako ljudi individualno mogu izvući