Već godinama stručnjaci svjedoče o tome da redovita tjelovježba može pomoći u održavanju tjelesne težine, u sprječavanju srčanih oboljenja, u razvijanju jasnog, pozitivnog pogleda na život. Sudjelovanje u sportskim aktivnostima ujedno može biti jedan od najzabavnijih načina za postizanje kondicije i zdravlja. Nadalje, sportovi pružaju priliku za razvoj osobnosti, ne samo u fizičkom, nego i u društvenom pogledu. Međutim, dok sportovi oduševljavaju i osvajaju mnoge, oni istodobno mnoge odbijaju. Zašto? Zato što se često stavlja prevelik naglasak na natjecanje. Razmotrimo malo pobliže neke slogane i misli koji nas prate u životu i možda ćemo uvidjeti, priznati koliko smo postali opsjednuti uspjehom u natjecanju i kako možemo, izbjegavajući ovu opsjednutost, uživati u sportu. „Pobjednici nikad ne odustaju, a oni koji odustaju nikad ne pobjeđuju” – ovakav stav prevladava u društvu, a može se odnositi ne samo na sport, nego na bilo koju ljudsku djelatnost. Nitko ne želi biti onaj koji odustaje. Tenisač može uganuti gležanj u prvom gemu meča, ali on smatra da mora završiti meč. A što je s opasnosti od ozbiljnije ozljede ako nastavi meč? Nekada zaustavljanje može biti pozitivna odluka. Stoga, spomenuti slogan možemo izraziti na bolji način: „Pobjednici znaju kad treba odustati – gubitnici nikad ni ne pokušaju.” „Bez bola nema napretka” – u većini su slučajeva bol i neugodnost tjelesni signali koji javljaju da nešto nije u redu. U kontekstu sporta, često smo poticani ignorirati takve signale. Mnogi od nas prihvatili su tezu da ako nas ne boli to znači da se ne trudimo dovoljno, da ne provjeravamo svoje krajnje mogućnosti. Smatra se da se ne može napredovati ako niste spremni doživjeti i pretrpjeti bol. Bol i neugodnost jesu sastavni dio sporta, ali oni nisu ništa važniji od zanosa, veselja, radosti. Usredotočiti se na bol kao na osnovni izazov koji treba svladati potpuno je pogrešno. I zato učite na svojoj boli i dopustite sebi da se osjećate dobro. „Samo pobjeda dolazi u obzir” – to je temeljni izraz natjecateljske etike i u isto vrijeme krajnje opasan moto. Istina, profesionalni sportaši se ne igraju u sportu, oni u sportu rade i plaćeni su da pobjeđuju. Zato je loše i opasno ako se, na primjer, dijete nalazi pod pritiskom takve logike. Drugim riječima, prisiljavati sportaša rekreativca da se ravna po profesionalnim načelima krajnje je nepravedno. Za većinu nas neprihvatljivo je da samo pobjeda dolazi u obzir; ona je tek jedna od mogućnosti. Ipak, natjecateljski duh nam može pomoći da uživamo u sportu. No, svakako valja izbjegavati potrebu da se mora pobijediti, makar i pod cijenu zdravlja. Puno je važnije na umu imati dugoročni cilj, a to je dobro zdravlje i zadovoljstvo. Nemojte nikada gubiti iz vida svoje dugoročne ciljeve, čak i kad ste uključeni u natjecateljsku situaciju. Natjecanje je samo jedan od načina da se doda malo začina procesu održavanja zdravlja. Vjerujte svojim osjetilima. Ono što vidite, čujete, osjećate – vaši su vodiči u
