Oni mogu napasti bilo gdje i bilo kada. Cijela menažerija mikroskopskih napasti stalno juriša na svaki dio našeg tijela, tražeći put da uđu u njega. Mnoge od tih napasti su bezopasne ili ih se lako riješimo. Druge su nemilosrdne ubojice. I kraj sve moći modeme medicine, smrtonosne infekcije predstavljaju rastuću prijetnju. Prije nekoliko desetljeća medicinski istraživači počeli su se hvaliti da je pobjeda nad zaraznim bolestima samo pitanje vremena. Dječja paraliza (polio) obuzdana je cjepivom, a velike boginje, difterija, hripavac i tetanus praktički su nestali. Osim toga, proširena upotreba antibiotika pretvorila je zastrašujuće bolesti poznate ljudskom rodu – tuberkulozu, sifilis, upalu pluća, bakterijski meningitis i bubonsku kugu – u bolesti koje se mogu liječiti ako su „uhvaćene” na vrijeme. Takvo razmišljanje bilo je zaustavljeno pojavom niza bolesti, posebno AIDS-a. Pogled na desetke tisuća mladih ljudi koji su nestajali zbog virusa o kojemu nitko ništa nije znao bilo je otrežnjavajuće iskustvo. Suočena s AIDS-om i sa stalno rastućim brojem bakterija otpornih na antibiotike, medicinska profesija još je jednom morala pregrupirati svoje snage u borbi protiv uzročnika bolesti. Više nije bilo pitanje kada će zarazne bolesti biti pobijeđene. Bolje je pitati – gdje će se sljedeća smrtonosna pošast pojaviti? Nažalost, bakterije su pametnije od ljudi i prilagođavaju se svijetu punom antibiotika. Samo nekoliko godina nakon što je penicilin ušao u široku upotrebu, prve otporne vrste bakterije stafilokok su se pojavile. Kako drugi novi antibiotici dolaze na tržište, tako mikrobi, putem promjena u svojoj genetskoj strukturi, također pronalaze načina da se odupru tim novim lijekovima. Danas je gotovo svaka patogena bakterija poznata medicini postala otporna barem na jedan antibiotik, a neke su imune i na više njih. Svojim ponašanjem ljudi čine situaciju još gorom. Pacijenti često prestaju uzimati antibiotik čim se simptomi bolesti smire, međutim infekcija još nije u potpunosti svladana. To omogućava djelomično otpornim bakterijama da ponovo napadnu organizam. Najbolje je medicinsko oružje protiv bakterijskih i virusnih oboljenja preventivno cijepljenje. Počevši s velikim boginjama (početkom 18. stoljeća), na takav način svladane su i bolesti kao što su bjesnoća, dječja paraliza, ospice, difterija, tetanus. Nema načina da bi se spriječilo izlaganje čovjeka bakterijama, međutim rizik se može smanjiti. Kako bi se smanjila otpornost bakterija, primjerice, liječnici moraju razborito propisivati antibiotike. Recimo, svaka dječja povišena temperatura ne zahtijeva antibiotike. Najvažnija je povećana budnost službi javnog zdravstva. Što se brže identificira nova bakterija ili virus i njihovo prenošenje bude usporeno, to je manja vjerojatnost da će se pojava bolesti pretvoriti u epidemiju. Maksimalan napor s ciljem praćenja i nadziranja bolesti, cijepljenja osjetljivih dijelova populacije, poboljšanja zdravstvenih uvjeta širom svijeta i razvijanje novih
