Nakon sve većeg broja dokaza da je pušenje jedna od najopasnijih loših navika, učinjen je određen napredak u smanjenju te opasnosti, ali nažalost trećina odraslih osoba još uvijek puši. Iako se proizvođači cigareta iz petnih žila upinju minorizirati čitav problem, glavna je poanta čvrsta kao stijena: pušači umiru ranije nego nepušači. Većini ljudi i dalje je teško shvatiti važnost tog problema. Primjerice, svake je godine samo u Americi 300.000 smrtnih slučajeva uzrokovano cigaretama. Pušenje je posredno odgovorno za oko trećinu smrtnih slučajeva uzrokovanih oboljenjima srčanih krvnih žila, a oko tri četvrtine svih smrtnih slučajeva od kroničnih plućnih bolesti (bronhitis, emfizem) pripisuje se pušenju. Pušenje cigareta nije samo rizična navika, hobi, ono je istodobno i ovisnost, ista kao i ona o drogi ili alkoholu. Po nekim procjenama, nikotin u cigaretnom dimu izaziva ovisnost nekoliko puta lakše nego alkohol. Važno je da tu ovisnost gotovo uvijek stječemo u djetinjstvu ili mladenačkoj dobi. Skoro svi ozbiljni pušači stekli su tu naviku u dobi između 12 i 18 godina odnosno u dobi kad obično smatramo da osobe nisu potpuno sposobne donositi važne životne odluke. Može li se čovjek riješiti cigareta? Naravno da može. Mnogima je to uspjelo. Cigarete su proizvod koji se ne smije reklamirati, ali ipak se to čini najviše. Osim toga, to je proizvod koji se može najlakše kupiti, jer se cigarete prodaju na više mjesta nego hrana. Proizvođači su se zaštitili od eventualnih pravnih komplikacija tako što su zadovoljili zakon koji kaže da se na svakoj kutiji cigareta mora otisnuti upozorenje da pušenje može biti opasno po zdravlje. No, čak ni promicanje cigareta s niskim sadržajem katrana i nikotina nije poboljšalo zdravlje ljudi, jer oni koji prijeđu na takve vrste cigareta uglavnom puše veći broja cigareta pa jednako narušavaju vlastito zdravlje. Ako želimo smanjiti broj pušača, onda moramo usmjeriti akcije i mjere na osobe mladenačke dobi. Svaki trud koji smanjuje njihovu izloženost navici pušenja donijet će plodove na duge staze. Takve mjere mogu uključiti, na primjer, zabranu prodaje cigareta mladima, kao i stroge kazne za one koji im cigarete prodaju. Ograničavanje prostora u kojima se puši također može imati učinka. Trend da se odrede nepušačke zone na javnim mjestima ne samo da povećava udobnost većine populacije nego može i pomoći pušačima da smanje broj popušenih cigareta ili da ih potpuno odbace. Podizanje cijene cigareta također je jedna od mjera, međutim, porez od cigareta u mnogim zemljama značajan je izvor proračunskih prihoda pa to može obeshrabriti vlade da poduzimaju snažne antipušačke mjere. Ne smije se podcijeniti vrijednost edukativnih programa koji, čini se, ipak postupno smanjuju raširenost te nezdrave i loše navike. Međutim, javnost ne voli i nije sklona razmišljati o problemu cigareta. S obzirom na to da žrtve umiru jedna po jedna u bolničkim krevetima, a ne u velikom broju odjednom kao što je to u masovnim ljudskim katastrofama