Samozatajni bijeg u bokeljske tišine

U organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore ,,Montenegro” u petak, 14. ožujka 2025. u Galeriji Kristofora Stankovića u Zagrebu, u Ćirilometodskoj ulici na Gornjem gradu, svečano je otvorena izložba Željka Brguljana pod nazivom „Odjeci bokeljskih tišina”. Uz autora Željka Brguljana te kustosicu izložbe Ivu Körbler, u programu otvorenja izložbe sudjelovali su i Alija Šukurica, predsjednik Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro” Zagreb te Zoran Janković, privremeni otpravnik poslova Republike Crne Gore u RH, koji je i otvorio izložbu. 

„Kad se govori o Brguljanovim radovima, posebno bih istaknula umjetnikovo povlačenje u osamu, tišinuˮ, istaknula je Iva Körbler. „U današnjem tako potrošenom vremenu u kojemu živimo, kada samo opet na početku nekih mogućih globalnih ratova, dogodi se da umjetnici u takvim okolnostima kao i u svim ranijim stoljećima, bježe u arkadiju, bježe u tišinu. Na taj bijeg u tišinu referirao se i Adorno kada je napisao da nakon Auschwitza više nitko ne će pisati pjesme, odnosno da nema smisla više pisati pjesme”, kazala je Iva Körbler.

„U ovom sadašnjem kontekstu, kada smo opet preblizu takvim nekim okolnostima, Željko Brguljan bježi u pejzaže koje sam snima i oblikuje u kolažima, bježi u dane svoga djetinjstva, u pitomu, njemu dobro poznatu zaštitničku Boku, u Kotor, u rodni Prčanj, u pejzaž koji je i danas gotovo neoskvrnut i koji ima tu skrivenu ljepotu kojoj Željko postupkom kolaža, odnosno montaže, pridodaje različite likove, od Krista u brojnim sakralnim kompozicijama, do likova s poznatih slika srednjovjekovnih, renesansnih, baroknih i romantičarskih majstora europskoga slikarstva... On u svojim sakralnim kompozicijama često nastoji povezati tu kristološku temu s prizorima iz prirode koji asociraju na Uzašašće, ne samo na Muku, a jednako tako postoji i kritički ton u kolažima u kojima vidimo istaknute plemiće, ratnike i dame kako nas promatraju pomalo zabrinuto, s nekom melankolijom i sjetom u očima, tako da se Brguljanova djela mogu osjetiti i odčitati na različitim razinama. A kad radove nekog umjetnika možete odčitavati na nekoliko razina, ne samo na onoj čisto likovnoj, nego i na onoj simboličkoj, metaforičkoj, možda čak i ontološkoj, metafizičkoj, tada to znači da njegov rad ima smisla – da nije prazan”, zaključila je Iva Körbler.

Zahvalivši svima koji su inicirali i organizirali ovu izložbu, u prvome redu čelnicima Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro” iz Zagreba, autor je istaknuo kako se i tim činom potvrđuje da njegov rad, kako likovni tako i istraživačko-publicistički kojim se čuva bogata baština Boke Kotorske, pripada i hrvatskoj i crnogorskoj kulturi. „Gotovo sva moja inspiracija izvire iz rodne mi Boke. U tom tajanstvenom, a veličanstvenom fjordu južnog Jadrana upijao sam tijekom djetinjstva ne samo neopisivu ljepotu Zaliva, nego i stoljećima taložen duh, duh koji cijelog života pokušavam prenijeti i slikama i riječima... Dani djetinjstva, osobito pustih jeseni i zima u ovom bezvremenom zaljevu neopisivi su duhovni dar. Ističem bezvremenom, jer smo se mi, mala starosjedilačka zajednica, na obalama Boke, u susretu pitomog zaljevskog mora i gordih kamenih vrleti, osjećali kao pripadnici prostora iza granice Svijeta i sudionici vremena koje kao da je stalo. Jutarnju je tišinu, katkada ugodnu, a katkada do boli podnošljivu, prekidao samo zvon zvona s obližnjih kampanela dajući ostajućima znak života, a odlazećima posljednji pozdrav... Boka bi živnula s proljeća, a zahuktala se ljeti, pa usnula s prvim jesenskim kišama... Mnogi doživljaji i osjećaji iz tih već davnih dana postupno se gube u magli prošlosti i na kraju sve što ostaje to je veličanstveni pogled na more okovano stijenama i osjećaj bezvremene tišine. I ova je izložba dio odraza tajanstvenih bokeljskih tišina. Jako me veseli činjenica da je ona povod susretu zagrebačkih Crnogoraca i bokeljskih Hrvata”, istaknuo je autor Željko Brguljan, zahvalivši svima koji su iskazali interes i izdvojili vrijeme da posjete izložbu, posebno svojim učenicima. 

O autoru

Željko Brguljan rođen je u Kotoru. Osnovnu školu završio je u Prčanju, a srednju, matematičkog smjera u rodnom gradu. Diplomirao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Nastavnik je u srednjoj školi, gdje je godinama vodio likovnu grupu te priređivao skupne i samostalne izložbe talentiranim učenicima.

Realizirao je 27 samostalnih izložaba u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Sudjelovao je radovima na više od stotinu skupnih izložbi, od toga na brojnim žiriranim izložbama u inozemstvu. 

Brguljan je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU, Zagreb), Studijske sekcije Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Hrvatske (ULUPUH, Zagreb), američkog National Collage Society (NCS, Hudson). Živi u Zagrebu (Hrvatska) i Prčanju.