Predstava je predviđena za starije od 12 godina, gledaju je i osnovci i srednjoškolci; sve se predstave rasprodaju, a promoviraju je profesorice – usmenom predajom
To je predstava koja prikazuje najcrnje trenutke jednog narkomana, od koje će vam se smučiti i zavrtjeti u glavi, ali koja svjedoči da uvijek, ama baš uvijek, postoji izlaz. Ovom se rečenicom u Scenoteki Zagreb najavljuje predstava „Stara škola kreka”, monodrama u kojoj vlastiti tekst izgovara hrvatski reper Marin Ivanović Stoka, a režiju potpisuje Mario Kovač.
Marin Ivanović Stoka rođen je 24. lipnja 1981. godine u Zagrebu gdje je završio Osnovnu školu „Ivan Filipović”, zatim III. gimnaziju, a onda upisao Kineziološki fakultet u Zagrebu koji je prekinuo studirati zbog ozljede. Upisao je zatim i Ekonomski fakultet u Zagrebu, ali ga je ovisnost odvela drugim putem. Od 2007. do 2015. godine bio je u pet različitih komuna za odvikavanje od droge, a njegova je borba s drogom trajala punih 18 godina. Danas svoje iskustvo na kazališnim daskama prenosi novim generacijama, suočavajući ih s paklom koji donosi ovisnost.
– Ne trebamo se drogirati da bismo bili ovisnici. Ne trebamo kockati da bismo zapali u dugove, laži, obmane i nemir. Ovo je priča o svakome od nas, a ispričana iz ugla jednog 13-godišnjeg dječaka, koji dolazi iz stabilne obitelji i koji litru mlijeka dnevno i san da postane najbolji košarkaš svijeta zamijeni prvim džointom – stoji u sažetku predstave.
Treba je, navodi se također, pogledati svaki tinejdžer kako mu nikada ne bi palo na pamet ići tim putem. Predstava je, osim mladima, namijenjena i roditeljima, pedagozima, profesorima, poslovnim ljudima, liječnicima, psiholozima i psihijatrima, bakama i djedovima…
Kako nam kažu u Scenoteki, ova je predstava pun pogodak. Dosad su diljem Hrvatske i regije imali ukupno 370 izvedbi, a predstavu „Stara škola kreka” pogledalo je gotovo 30.000 učenika uz profesorsku pratnju.
– Na svaku nam izvedbu dolaze škole, u Zagrebu najviše. Znamo imati i do 150 učenika po predstavi. Ovu smo predstavu odigrali i više od 20 puta samo za škole – ističe Ivan Marković iz Scenoteke.
Povratna informacija onih koji pogledaju ovu predstavu, dodaje, uvijek je odlična, a zainteresiranost publike je velika.
– Priča je realna, učenicima bliska, jer Marin to ispriča na jednostavan, ali opet vrlo snažan način. Imamo brojne profesorice koje nam se stalno vraćaju na predstave – kaže Marković.
Predstava je predviđena za starije od 12 godina, a dolaze je gledati i osnovci i srednjoškolci.
– Srednje su nam škole najčešći posjetitelji, ali često dolaze i učenici sedmih i osmih razreda osnovne škole. Posjećuju nas učenici škola svih profila, od gimnazija pa do strukovnih i privatnih škola – navodi predstavnik Scenoteke, dodajući da im promocija u školama uopće ne treba:
– Ne promoviramo se uopće. Profesorice to prenose od usta do usta i smatramo da je takva preporuka najvažnija jer pokazuje kvalitetu predstave i snagu njezine poruke učenicima.
A „Staru školu kreka” rado gledaju praktički svi – od djece pa do umirovljenika. Dolaze cijele obitelji, bake i djedovi, roditelji s djecom.
Popunjenost je odlična pa i u 11. sezoni gotovo svaku predstavu rasprodaju. Prošle su godine osmislili i posebno izdanje ove predstave pod naslovom „Neispričane priče”. Poanta je ista, ali uz nove detalje i uz gosta iznenađenja. Ali predstava ne namjerava stati jer je, zaključuje Marković, ona više od kazališne igre, a pritom je sve aktualnija.
Smib uz dvobroj za rujan i listopad daruje edukativnu slagalicu. Pomicanjem kvadratića djeca slažu sliku Durice, vježbaju grafomotoriku i uče da se do cilja dolazi strpljivošću i upornošću
Durica je najpoznatija i najslađa djevojčica iz stripa. Maštovita je i puna energije, ali ima jednu malu manu: čim nešto nije po njezinu, odmah se naduri. Po tome je i dobila ime. Prepoznatljiva je po smeđoj raščupanoj kosi, ružičasto-bijeloj prugastoj haljini i prevelikim crnim maminim štiklama. Naš legendarni autor Ivica Bednjanec stvorio je Duricu prema uzoru na svoju kćer Andreju koja se kao mala često durila. Bio je pravi majstor crtanja dječjih osjećaja – od velike ljutnje do najšireg osmijeha nakon pomirenja. Svaka epizoda stripa donosi novu pouku o tome da male školske brige, strah od zubara ili podijeljena čokolada zapravo čine najljepše uspomene iz djetinjstva.
Duričini su najbolji prijatelji dječaci Bibi i Dodo. Zajedno se igraju u parku, idu u školu i smišljaju nove smicalice. Ipak, u njihovu društvu često zaiskri prava mala drama! Naime, Durica je potajno zaljubljena u Bibija, pa postane ljubomorna kad se u blizini pojavi djevojčica Lela. Lela je uredna i spretna, što Duricu strašno ljuti, pa odmah smisli plan kako pozornost privući na sebe. Iako se Durica često posvađa s dečkima i viče da se više nikada neće igrati s njima, njezina ljutnja brzo prođe. Njihovo je prijateljstvo važnije od svake svađe.
Smib uz dvobroj za rujan i listopad 2026. čitateljima daruje edukativnu slagalicu s likom Durice. Pomicanjem kvadratića djeca slažu sliku Durice, vježbaju grafomotoriku i uče da se do cilja dolazi strpljivošću i upornošću.
O Durici i još mnogočemu čitajte u tiskanom izdanju Smiba, u dvobroju za rujan i listopad 2026. Pretplatite se na Smib i čitajte Duricu u svakom broju.
• Prva epizoda Durice objavljena je u Smibu u rujnu 1986. godine.
• Zbirka Duričinih zgoda pod nazivom Durica: Male ljubavi omiljena je školska lektira za drugi razred osnovne škole. Prvo izdanje objavljeno je 2003. godine.
• Strip Durica toliko je popularan da je prema njemu Gradsko kazalište Žar ptica napravilo uspješnu kazališnu predstavu koja je u programu već 10 godina.
• Od ove jeseni knjiga Durica: Male ljubavi dostupna je i u prilagođenom zvučnom formatu (audio-strip) za slijepe i slabovidne osobe, i to isključivo za članove Hrvatske knjižnice za slijepe.
Zlato je pripalo Gabrielu Kosu iz OŠ Vjenceslava Novaka, Zagreb, srebro Filipu Udovčiću iz OŠ Josipovac, a bronca Sergeju Starešinčiću iz OŠ Mahično, Karlovac
Nas ne prepoznaju ni prosvjetni sindikati jer smo malobrojni pa se borimo sami. Hendikepirani smo i u odnosu na odluku Vlade o nemogućnosti zapošljavanja računovodstvenog ili administrativnog referenta
Živimo na različitim obalama, govorimo različitim jezicima, ali velik dio naše svakodnevice odvija se pod istim svjetlom
Ključna karika, a plaćom zaostaju – za svima
Suočavaju se s istim problemima – lošim statusom, koeficijentima složenosti poslova, plaćama, benefitima, uvjetima rada. I s VSS-om imaju niže plaće od djelatnika ZET-a, pri čemu im je prihod jednak radili u školi s malim ili velikim brojem zaposlenika. Opseg poslova im je rapidno uvećan, osmosatno vrijeme nije dovoljno, rade prekovremeno (neplaćeno) i vikendima
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije
Kad sljedeći put štrajkaju učitelji, voljela bih da se uz opravdano pitanje „Tko će čuvati djecu?” postavi još jedno: „Što možemo učiniti da ljudi kojima svakodnevno povjeravamo djecu mogu dobro raditi svoj posao?”
Trebamo prihvatiti problem, razumjeti ga, zasukati rukave, raširiti oči i krenuti u njegovo rješavanje kako bismo umjesto problema na vrh društva mogli postaviti – trešnju
U školi nikada nije dosadno, jer nijedan dan nije isti. Teško se može isplanirati i predvidjeti u kojem će smjeru krenuti, no zato smo svi u kolektivu složni u zajedničkom naporu da učenicima damo najviše što možemo i da im gimnazijske dane ispunimo znanjem, znatiželjom, veseljem i ugodom – ravnateljica Anita Perišić
Jubilarno izdanje kampanje prilika je da se podsjeti da učenje nije ograničeno na određenu dob, životno razdoblje ili obrazovnu instituciju
Što sve utječe na PISA rezultate
Na rezultate 15-godišnjaka iz čitalačke, matematičke i prirodoslovne pismenosti utječu među ostalim parametri poput dostupnost školskih resursa, vrijeme za učenje izvan nastave, korištenje instrukcija, znatiželja i ustrajnost, uvjerenja o prirodi znanosti te kognitivna prilagodljivost. Što se sve promijenilo?
Održana međunarodna znanstvena konferencija o visokoškolskom knjižničarstvu i visokom obrazovanju u doba umjetne inteligencije i digitalnog kapitalizma
Mislim da bi javni poziv za radne skupine mogao biti raspisan i prije kraja kalendarske godine, a povjerenstvo bi s radom moglo krenuti početkom sljedeće godine, kaže Filipović u razgovoru za Školske novine