Nas ne prepoznaju ni prosvjetni sindikati jer smo malobrojni pa se borimo sami. Hendikepirani smo i u odnosu na odluku Vlade o nemogućnosti zapošljavanja računovodstvenog ili administrativnog referenta
Tajnici više ne kuhaju kavu ravnatelju i javljaju se na telefon – to je odavno prevladan stereotip. U opisu i sadržaju rada tajnici su važna karika u svakoj školi, ali u benefitima i pogodnostima zaostajemo za svima
Tajnik je jedna od važnih karika uz ravnatelja u funkcioniranju škole, ali godinama kao takvi nismo prepoznati od prosvjetne vlasti. Pri donošenju novog Zakona o plaćama iz 2023. godine čak ni preliminarno nisu razmatrani parametri prema kojima bi se određivao naš koeficijent složenosti poslova, a Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama razlikuje nas od tajnika ustanove (2,35), tajnika visokoškolske ustanove (raspon od 2,85 do 3,25) pa je naš koeficijent identičan koeficijentu učitelja/nastavnika 2,01.
Postavlja se i pitanje paralelne odgovornosti jer zna se da je ravnatelj odgovorna osoba, međutim tajnik može biti nositelj ne samo cjelokupne digitalne preobrazbe kao alata za funkcioniranje ustanove, može biti neposredno uključen u pripremu dokumentacije, provođenje bilo kojeg postupka, uvođenje evidencija te drugih poslova za koje ekvivalent izražen u novcu ili koeficijentu nosi jako mali udio. S novom Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, odnosno Zakonom o plaćama trebali smo ostvariti pravdu i dobiti koeficijent identičan (izjednačen) barem onome tajnika ustanove, ali to se nije ostvarilo. A trebalo nas je kategorizirati i prema veličini školske ustanove, kao što se to čini za ravnatelje jer nije isto voditi administraciju i sve tajničke poslove u školi od 600 i više učenika ili u školi od njih stotinjak. I tajnike bi se moglo smjestiti poput ravnatelja u tri platne kategorije, prema veličini škole.
Defekt je i u tome što smo pro futuro izjednačeni po visini koeficijenta bez obzira na to imali višu ili visoku stručnu spremu u skladu s važećom Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (2024.). Ističem, nije problem u tajnicima koji su zatečeni u sustavu, ali kad se gleda u budućnost, na to koliko je tko uložio u vlastitu edukaciju, usavršavanje i stjecanje akademske razine, onda sve to obeshrabruje ljude i teško ih je privući da se zaposle u odgojno-obrazovnim ustanovama, tim više što i sustav ne pruža tajnicima kvalitetnu potporu u stručnom usavršavanju, u usvajanju brojnih vještina i ovladavanju alatima potrebnima za kvalitetan rad pa smo nerijetko prepušteni sami sebi.
Uvijek se vraćam koeficijentima i vrednovanju rada tajnika u odnosu na druge djelatnike. Primjerice, prije godinu i pol u škole su uvedeni operativni djelatnici za sigurnost i civilnu zaštitu, kojima je dodijeljen koeficijent 1,43. Posljedično, njihova je neto plaća gotovo na istoj razini kao i neto plaća računovođe početnika, odnosno razlika u neto primanjima između ta dva radna mjesta gotovo je neznatna. Pritom je riječ o radnim mjestima koja se razlikuju i prema razini potrebnih kvalifikacija – operativac može biti zaposlen sa srednjom stručnom spremom, dok se za radno mjesto računovođe u pravilu traži najmanje viša, odnosno visoka stručna sprema.
Takav omjer plaća teško je opravdati jer se njime gotovo u potpunosti gubi materijalna gradacija između radnih mjesta različite razine obrazovanja, složenosti i odgovornosti. Drugim riječima, zaposlenik sa srednjom stručnom spremom za operativne poslove sigurnosti ostvaruje gotovo jednaka neto primanja kao računovođa početnik za čije je radno mjesto potrebna najmanje viša, odnosno visoka stručna sprema. Nas ne prepoznaju ni prosvjetni sindikati jer smo malobrojni pa se borimo sami. Hendikepirani smo i u odnosu na odluku Vlade o nemogućnosti zapošljavanja računovodstvenog ili administrativnog referenta koji bi preuzeli dio poslova tajnika, onda su tajnici još opterećeniji u okviru svog radnog vremena.
Temeljno je pitanje je li rad tajnika u bilo kojoj odgojno-obrazovnoj ustanovi prepoznat s obzirom na odgovornost koju nosi, na opis poslova, na učestalo stručno usavršavanje i prilagodbu sve češćim promjenama, na stres koji prati posao tajnika. Tajnici više ne kuhaju kavu ravnatelju i javljaju se na telefon – to je odavno prevladan stereotip. U opisu i sadržaju rada tajnici su važna karika u svakoj školi, ali u benefitima i pogodnostima zaostajemo za svima, a pogotovo po plaćama. Tajnici su malobrojna grupacija u obrazovanju i čak i da nam se podignu plaće to ne bi bilo nikakvo opterećenje za državni proračun. Jer, pitanje je može li se od tajnika koji je akademski obrazovani stručnjak očekivati visoka razina pravne, administrativne, stručne odgovornosti bez kontinuiranog stručnog usavršavanja i bez primjerene materijalne nagrade.
A kad je riječ o stručnom usavršavanju, onda treba reći da najveću pomoć imamo od Hrvatske zajednice osnovnih škola i drugih stručnih ustanova, a tek povremeno nešto organizira osnivač škola, poput edukacija kad se nešto značajno mijenja ususret novom zakonu, pravilnicima. Ali pravo usavršavanje uglavnom ostaje na dušu samim tajnicima i to je doista premalo.
Konačno, tajnici su etiketirani kao stručni suradnici, ali kao takvi mi smo jedini koji nemaju mogućnost napredovanja pa i kroz taj kanal barem simboličnog povećanja plaća.
Dostojanstveno i odgovorno radimo godinama, bez konflikata, incidenata i uzbuna. Istodobno, nemamo ni mogućnost evidentiranja i plaćanja prekovremenog rada, iako mnogi tajnici svojim školama kontinuirano poklanjaju brojne prekovremene sate tijekom uvođenja novih alata, provedbe evaluacija, izrade izvješća i obavljanja drugih dodatnih poslova. Od nas se očekuje da sve svoje obveze izvršimo unutar osam sati dnevno, premda je zbog opsega i dinamike posla to često objektivno nemoguće. Posljedica je da prekovremeni rad postaje nevidljiv i neplaćen, a vrijeme i trud koje tajnici ulažu izvan propisanog radnog vremena ostaju potpuno materijalno nevrednovani.
Ako želimo sustav koji počiva na odgovornosti, znanju i profesionalnosti, tada se taj sustav mora temeljiti i na pravednom vrednovanju rada. Tajnici škola ne traže privilegije, već priznanje stvarne vrijednosti posla koji svakodnevno obavljaju. Plaća bi trebala pratiti odgovornost, složenost i razinu znanja potrebnu za određeno radno mjesto jer – kada se odgovornost povećava, a materijalno vrednovanje zaostaje, nepravda više nije samo pitanje brojki, već poruka o tome koliko društvo cijeni rad ljudi na kojima sustav svakodnevno počiva.
Zato je vrijeme za promjenu. Vrijeme je da se koeficijenti preispitaju, da se rad tajnika školske ustanove pravedno vrednuje i da se ispravi neravnoteža koja je godinama prisutna. Tajnici škola ne traže povlašten položaj – traže pravedan položaj.