U zagrebačkom KNAP-u premijerno je izvedena predstava „Tiče me se” Teatra Tirena, namijenjena učenicima viših razreda osnovne škole i srednjoškolcima, a govori o društvenom angažmanu mladih
Dvoje prijatelja, Mara i Leo, saznaju da se njihov park planira pretvoriti u parkiralište i odluče pokušati sačuvati mjesto na kojemu se okupljaju od djetinjstva, no ubrzo shvate da nije tako lako pokrenuti promjene. Oboje žele isto, no ne slažu se oko toga kako to postići, kaže Nina Horvat, redateljica predstave. Dramaturginja predstave je Vida Zelić, a igraju Klara Modrić i Timon Špalj. U autorskom su timu i glazbenik Dino Jelusić, kostimografkinja Morana Petrović, umjetnik Slaven Kosanović Lunar, oblikovatelj svjetla Mislav Vinković, oblikovatelj zvuka Sandro Petrić, dizajnerica Ana Goja i producentica Nina Kunek.
Tema je proizašla iz rada s tinejdžerima u Tireninu dramskom studiju, iz razgovora o onome što ih zaokuplja, ljuti i zabrinjava. Redateljica Horvat objašnjava kako ih je zanimalo što se dogodi kad o tim stvarima trebaju progovoriti ili pokušati nešto promijeniti.
– Zainteresirao me raskorak između onoga što od mladih očekujemo i prostora koji im dajemo. Želimo da budu samostalni, odgovorni i da razmišljaju svojom glavom, a onda nam zna zasmetati kad tom svojom glavom dođu do zaključka s kojim se ne slažemo. Kazalište mi je važno kao mjesto na kojemu možemo otvoriti taj razgovor – objašnjava.
Tijekom priprema za predstavu proveli su anketu među stotinjak mladih, a pokazalo se da mladi imaju pitanja, primjećuju probleme i puno toga ih se tiče, ali dio njih ne osjeća se dovoljno upućeno da bi nešto rekli. Boje se ismijavanja, sukoba ili toga da ih neće shvatiti ozbiljno.
– Ne možemo na temelju toga donositi zaključke o svim mladima u Hrvatskoj. Mislim i da angažiranost često mjerimo prilično usko. Prije nego što mlade pozovemo da se više uključe, trebali bismo pogledati kakva su im iskustva kad to pokušaju. Dobiju li odgovor na svoj prijedlog? Vide li da njihovo sudjelovanje može utjecati na neku odluku? Teško je očekivati inicijativu ako nemaju iskustvo da se njihov angažman shvaća ozbiljno – upozorava redateljica.
Voljela bi, kaže, da mladi nakon što odgledaju predstavu sa sobom ponesu malo više hrabrosti.
– Voljela bih da ponesu hrabrosti za razgovor, uključujući hrabrost da kažu 'ne znam dovoljno' ili 'predomislio sam se'. Važno mi je i da osjete da neslaganje ne mora značiti kraj razgovora ili prijateljstva. Možemo pokušati razumjeti zašto netko misli drukčije, a da pritom ne odustanemo od vlastitog stava. I ne moramo odmah promijeniti cijeli svijet. Ako nakon predstave počnu međusobno raspravljati, pa i oko toga s kojim se likom ne slažu, imat ćemo dobar početak – poručuje.
Nakon premijere planiraju zagrebačke izvedbe i gostovanja u školama, kazalištima i centrima za kulturu diljem Hrvatske.