Nagradu će na Međunarodni dan tolerancije, 16. studenoga, primiti Zvonko Šiljac, učenik prvog razreda Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac (nominiran je kao učenik osmog razreda), te Tin Boršić, učenik Prirodoslovne škole Vladimira Preloga u Zagrebu
Nagradu doživljavam i kao poruku da mladi ne moraju čekati da odrastu kako bi počeli mijenjati svoju okolinu. Možemo biti aktivni, odgovorni i društveno angažirani već sada – Tin Boršić
Zagrebačka Gradska skupština na sjednici je donijela odluku o ovogodišnjim dobitnicima Nagrade „Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost”. Nagradu će na Međunarodni dan tolerancije, 16. studenoga, primiti Zvonko Šiljac, učenik prvog razreda Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac, smjer hidrometeorološki tehničar (nominiran je kao učenik osmog razreda Osnovne škole Grigora Viteza u Zagrebu), te Tin Boršić, učenik Prirodoslovne škole Vladimira Preloga u Zagrebu.
Sa Zvonkom i Tinom razgovarali smo za Školske novine o tome što im ova nagrada znači i kako pridonose tolerantnijem i kvalitetnijem društvu.
Zvonko Šiljac, navodi se u obrazloženju odluke, poznat je kao „dobra duša škole”, učenik koji vodi brigu o osjećajima drugih i o kojem nitko nema lošu riječ. Tijekom osnovne škole školovao se u posebnom razrednom odjelu prema redovitom programu, uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke, i od početka se ističe izrazito razvijenim socijalnim vještinama. Unatoč izazovnim životnim okolnostima, razvio je dobrotu, empatiju i odgovornost.
– Ova mi nagrada stvarno puno znači. Velika mi je stvar što su drugi primijetili da se trudim biti dobar. To mi daje snagu da i dalje budem takav i da pomažem drugima oko sebe – kaže nam 15-godišnjak koji je odmalena prošao teške životne situacije te uspješno svladava izazove disleksije i disgrafije. Njegova skrbnica i teta, Marija Šiljac, ističe kako je Zvonko izrastao u predivnog i empatičnog mladića.
– Često kažem da on jednostavno nije za ovaj današnji svijet. Ova je nagrada potvrda da se dobrota ipak cijeni, a da je ljubav pobijedila sve teške trenutke iz prošlosti – ističe Marija koja je udomila Zvonka te njegovu stariju sestru i mlađeg brata. Brine se za njih zajedno s njihovom bakom.
Zvonko kaže kako su njegova najveća životna škola izazovi koje je prošao u djetinjstvu te ljubav koju danas ima. Ogromnu ulogu u njegovu razvoju odigrala je i njegova razrednica u osnovnoj školi Jasna Guliš.
– Ona je bila velika podrška Zvonku i cijelom njihovu malom razredu, od pomoći do poticanja u učenju i puno s njima radila na ponašanju, razgovoru, uvažavanju – istaknula je Marija Šiljac.
– Odrastam u udomiteljskoj obitelji kod svoje bake i tete koje su nam pružile sigurnost, stabilnost i topli dom. Uz njih i svog mlađeg brata Lovru, koji ima Downov sindrom i nepokretan je, svakodnevno učim što znači istinska briga, strpljenje i empatija. Iz vlastitog iskustva znam kako je to kada ti je u životu teško i kada trebaš podršku. Upravo mi je zato prirodno i važno biti tu za svog brata, ali i za sve druge ljude kojima je potrebna pomoć – govori nam ovaj hrabri mladić.
Zvonko u slobodno vrijeme uživa u druženju sa svojim prijateljima Tinom, Tiborom, Dominikom i Ivanom te obožava voziti bicikl. U školi su mu najdraži predmeti biologija i povijest.
– Još ne znam točno što ću biti kad odrastem, ali sigurno želim raditi nešto što je vezano uz prirodu i gdje mogu pomagati ljudima – zaključuje Zvonko Šiljac.
Tin Boršić, navodi Odbor za javna priznanja u svome prijedlogu, kontinuiranim, predanim i društveno odgovornim djelovanjem znatno pridonosi promicanju nenasilja, tolerancije i kulture dijaloga među mladima.
Tijekom višegodišnjeg sudjelovanja u radu Zagrebačkog kazališta mladih te u kazališnim i edukativnim projektima razvija vrijednosti međusobnog poštovanja, empatije i prihvaćanja različitosti.
– Nagrada mi zaista puno znači, ponajprije zato što prepoznaje trud, vrijeme i energiju koje ulažem u projekte kojima se bavim. Posebno mi je drago što je prepoznat upravo moj društveni angažman, odnosno nastojanje da putem kulture, umjetnosti i komunikacijom potičem vrijednosti poput tolerancije, nenasilja i međusobnog razumijevanja – ističe Tin za Školske novine.
Ovaj 18-godišnjak maturant je u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga, na smjeru kemijski tehničar. Želi steći kvalitetno obrazovanje u prirodoslovnom području, ali smatra i da čovjek ne bi trebao razvijati samo jednu stranu svoje osobnosti.
– Iako se velik dio mojeg života vrti oko umjetnosti, glume i kulture, važno mi je obrazovati se i u drugim područjima. Moram priznati da zbilja volim STEM. Izvan škole se bavim zaista različitim stvarima – navodi.
Bavi se i modelingom te pisanjem, a od ove jeseni radi i kao dramaturg u Knjižnici Grada Zagreba u Dubravi.
– Posebno me zanima kako umjetnost približiti mladima i kako ih potaknuti da sami postanu aktivni sudionici kulturnog života. Volim navesti radio kao moje glavno zanimanje za promicanje mladih ljudi. Voditelj sam emisije 'U trendingu' na Hrvatskom radiju svake druge srijede od 20:15. Ponekad je izazovno sve uskladiti sa školskim obvezama, ali vjerujem da je organizacija ključna i da za ono što istinski voliš uvijek pronađeš vrijeme. Volio bih kada bi više ljudi moglo prepoznati to davanje – ističe Tin.
Kako kaže, trudi se biti osoba kojoj se prijatelji i vršnjaci mogu obratiti kada imaju problem, kada im je teško ili kada jednostavno trebaju nekoga tko će ih saslušati.
– Živimo u vremenu u kojem smo svakodnevno povezani putem društvenih mreža, a istodobno se često čini da sve manje zaista razgovaramo jedni s drugima. Ponekad zaboravljamo koliko nekome može značiti običan razgovor, iskreno pitanje ili osjećaj da nije sam. Posebno mi smeta normalizacija verbalnog i psihičkog nasilja, vrijeđanja, ismijavanja i isključivanja pojedinaca iz društva. Često se takvo ponašanje opravdava šalom ili tvrdnjom da je to jednostavno dio odrastanja. Ne slažem se s time. Mislim da moramo naučiti reagirati kada svjedočimo nepravdi, a ne okretati glavu jer se ona možda ne događa izravno nama – iskren je.
U nastavku svog obrazovanja želi povezati različita područja kojima se bavi. Velika mu je želja upisati Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu.
– Ne bih rekao da je ovo priznanje samo moje. Iza svih projekata u kojima sam sudjelovao stoje brojni ljudi koji su mi pružili priliku, podršku i povjerenje, od mojih roditelja i mentora do kolega, profesora razrednika svih suradnika u kulturnim institucijama koje sam do sada upoznao. Nagradu doživljavam i kao poruku da mladi ne moraju čekati da odrastu kako bi počeli mijenjati svoju okolinu. Možemo biti aktivni, odgovorni i društveno angažirani već sada – zaključuje Tin Boršić.
Nagrada „Luka Ritz” dodjeljuje se od 2009. godine, u spomen na maturanta preminulog od posljedica brutalnog napada na Mostu slobode u Zagrebu 2008.
U kategoriji osnovnih škola nagradu je dobila Frida Anković, učenica OŠ Hugo Kon, Zagreb, a u kategoriji srednjih škola Lea Barbić iz Ekonomske, trgovačke i ugostiteljske škole, Samobor
Ljubica Marinčić i Nikolina Jelenić nagrađene su prije desetak godina. Tada je to bilo iznenađenje, ali i velik poticaj. Priznanje ih je dodatno motiviralo i usmjerilo prema radu s ljudima: Ljubica završava studij socijalne gerijatrije, a Nikolina je zaposlenica HZZ-a
Na Međunarodni dan tolerancije 16. studenoga dodijeljene su Nagrade Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost, a dobitnice su Nina Dražin, učenica Osnovne škole Jordanovac, i Dora Kurbinger, učenica Škole za modu i dizajn u Zagrebu. Nagrade su im uručili zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević i predsjednik Gradske skupštine Joško Klisović.
Trodnevni susret još je jednom potvrdio koliko su ovakva okupljanja važna. Osim donošenja odluka važnih za rad Udruge, pružaju priliku za razmjenu iskustava, međusobno povezivanje i upoznavanje kulturne, povijesne i gospodarske baštine različitih hrvatskih krajeva
Mladi iz Azije imaju najbolje znanje u matematici, a u Singapuru, Irskoj i Japanu „najjači” su u čitalačkoj pismenosti. Prirodoslovlje najbolje ide mladim Kinezima i Južnokorejcima, a od europskih zemalja u sam se vrh probila Estonija. Finsku – koja joj je bila uzor u kreiranju školskog sustava – već neko vrijeme ostavlja iza sebe, a Njemačka je u stanju još jednog PISA-šoka. Estonski petnaestogodišnjaci ne samo da su u matematičkim kompetencijama debelo nadmašili vršnjake iz Njemačke i Finske, nego su po postignućima sve bliže Singapuru, Makau, Kineskom Tajpehu, Hong Kongu, Južnoj Koreji i Japanu. Zašto ne učimo od Estonije?
Važno je naglasiti ulogu roditelja u svemu jer oni nisu sankcionirani u slučaju nepostupanja ili nesuradnje
Gdje je granica između učeničkih prava i odgovornosti sustava? Što kad nastavnik ne može uspostaviti red u razredu, a škola, roditelji i sustav nemaju pravovremeni odgovor na nasilje i ozbiljnije poremećaje u nastavi? Gdje završava pravo učenika, a počinje odgovornost sustava da zaštiti ostale učenike, ali i učitelja i nastavnika?
Najveće međunarodno robotičko natjecanje dosad održano u Hrvatskoj, WRO 2026 Open Championship Europe, ovog listopada u Zagrebu je okupio čak 1200 sudionika iz 45 zemalja svijeta. U 5. paviljonu Zagrebačkog velesajma četiri dana mladi iz cijelog svijeta pokazali su što se sve može postići znanjem, kreativnošću i zajedničkim radom, poručio je organizator, Hrvatski robotički savez (HROBOS).
Škola mora biti sretno mjesto za naše učenike. To je primarno. Svakog rujna, prvog dana nastave okupimo sve učenike i damo im jedan jedini zadatak: da u školu dolaze s osmijehom i da iz škole kući odlaze s osmijehom. Sve između toga je rješivo. Sve ostalo je nadogradnja, a nebo nam je granica – ravnateljica Mirjana Jermol
Sva bi djeca trebala imati iste uvjete, a teret se ne može prebacivati na roditelje. Lokalna rješenja opet generiraju nejednakost. Država bi morala osigurati sredstva za srednjoškolce – kaže prof. Antonija Petričušić
Predstava je predviđena za starije od 12 godina, gledaju je i osnovci i srednjoškolci; sve se predstave rasprodaju, a promoviraju je profesorice – usmenom predajom
Nas ne prepoznaju ni prosvjetni sindikati jer smo malobrojni pa se borimo sami. Hendikepirani smo i u odnosu na odluku Vlade o nemogućnosti zapošljavanja računovodstvenog ili administrativnog referenta