Konfliktni odnosi u obitelji najveći su izvor nejednakih prilika u obrazovanju učenika

Nastavnici određene životne okolnosti i zdravstvene poteškoće učenika većinom povezuju s njihovim manjim izgledima za obrazovni uspjeh, dok individualna obilježja učenika poput roda, seksualne orijentacije ili etničke pripadnosti znatno manji postotak nastavnika doživljava kao izvor ranjivosti koja može umanjiti njihove obrazovne izglede Podrška stručnih suradnika u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te razrednoj nastavi veća je u razvijenijim regijama Hrvatske (Dalmacija, Grad Zagreb, Istra i Primorje te Sjeverna Hrvatska) Uvid u nove članke i opsežne publikacije Mreže „Cjeloživotno učenje za sve” donose nam rezultate šest znanstvenih istraživanja vezanih za problem obrazovnih nejednakosti. Mreža okuplja više od 60 stručnjaka iz znanosti, obrazovanja i civilnog društva, a riječ je o jednoj od najvećih inicijativa za istraživanje problema nejednakosti u obrazovanju u Hrvatskoj. Istraživanjima je obuhvaćeno više od 2500 anketiranih sudionika i više od 300 sudionika fokusnih grupa i intervjua, što je rezultiralo objavom čak 14 različitih radova. Objavljeni radovi na više stotina stranica pružaju pogled u iskustva odgojitelja, učitelja, učenika i studenata koji su suočeni s obrazovnim nejednakostima. Na temelju rezultata istraživanja izrađene su detaljne preporuke za javne politike za unaprjeđenje pravičnosti i uključivosti hrvatskog obrazovnog sustava. U Školskim novinama prenosimo sažetak analiza vezanih za rani i predškolski odgoj i obrazovanje te za osnovnoškolski i srednjoškolski sustav. Cilj prvog istraživanja bio je analizirati razinu zadovoljstva odgojitelja i učitelja zakonski predviđenim oblicima podrške djeci te njihovu procjenu doprinosa sastavnica obrazovne politike izjednačavanju obrazovnih mogućnosti sve djece. Kada je riječ o podršci, ispitanici su najzadovoljniji doprinosom uprava odgojno-obrazovnih ustanova, a najmanje su zadovoljni doprinosom Vlade RH i nadležnog ministarstva. Intervjuirani odgojitelji i učitelji kao nepovoljan položaj djece prepoznaju odstupanja u razvojnom i zdravstvenom statusu (teškoće u razvoju i učenju, darovitost, problemi mentalnog zdravlja, problemi u ponašanju), nepovoljne obiteljske prilike djeteta (struktura obitelji, kvaliteta brige o djetetu, život s jednim roditeljem) i socijalno uvjetovani nepovoljni položaj (rizik od siromaštva, pripadnost romskoj nacionalnoj manjini, život u obitelji u kojoj se ne govori hrvatski jezik). Intervjuirani odgojitelji i učitelji suglasni su u ocjeni da najviše podrške u odgoju i obrazovanju djeca u nepovoljnom položaju dobivaju od stručnih službi i uprave ustanove. Pritom su navedene (anonimno) izjave pojedinih ispitanika: „Kad se ne mogu nositi s nekakvom situacijom, onda tražim da mi dođe stručna osoba, najčešće to bude psiholog koji nam dolazi u grupu i koji nam pomaže”; „Uvijek kad naiđem na nešto... bilo kakva vrsta isključivanja ili ičega, uvijek se obratim našoj ravnateljici ili stručnoj službi koja mi onda pomogne savjetom kako pristupiti ili djetetu