Pripremamo sadržaj…
Dva sastanka mobilnih timova nisu dovoljna i nastavnici su zbunjeni jer je premalo edukacije i u glavi im je zbrka. Ne samo da ne razumiju terminologiju koja se spominje u novom standardu kvalifikacija i kurikulumima, poput bodova umjesto nastavnih sati, pa škole koje nisu sudjelovale u tome imaju velikih problema, a njihovi ravnatelji ne znaju odakle krenuti, već je kadru u školama „milijarda upitnika nad glavama” nakon pitanja na koje im nitko nije znao dati odgovor
Zašto se tako promptno može pronaći novac za zaštitare koji bi trebali jamčiti sigurnost u našim školama, a desetljećima nema novca za zapošljavanje psihologa, socijalnih pedagoga, defektologa kako bi se kompletirale stručno razvojne službe u školama koje bi u suradnji s učiteljima i roditeljima mogle učiniti puno više u smislu prevencije bilo kakvih nemilih pojava i za sigurnost učenika i djelatnika nego svi zaštitari, sve elektroničke brave, videonadzori i zidovi podignuti oko škola
Zabrinjava nas mali postotak gimnazija, ali nas istodobno ne zabrinjava podjednak ili još manji postotak trogodišnjih strukovnih zanimanja koja su sva visoko deficitarna i za kojima vapi naše gospodarstvo. A vapimo bogme i mi obični građani kada dva, tri tjedna (pa i dulje!) čekamo vodoinstalatera, servisera klima-uređaja ili perilice, električara, automehaničara i bilo kojeg drugog majstora. Ukupno 48,5 posto učenika upisano je u četverogodišnje ili petogodišnje strukovne programe, a samo njih oko 20 posto u trogodišnje
Nakon što su ravnatelji gimnazija iz Zagreba, s Gradom i sindikatom prosvjedovali protiv ideje o 28 učenika po razredu, što je „ozbiljna opasnost za kvalitetno obrazovanje, ali i znatan pedagoški i organizacijski izazov”, u Ministarstvu su dva dana nakon završetka javne rasprave odustali od svog prijedloga
Provedena je serija istraživanja o nejednakostima od rane i predškolske do odrasle dobi, među ostalim koja pokazuju kako je podrška stručnih suradnika u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te razrednoj nastavi veća u razvijenijim regijama Hrvatske, a manja u slabije razvijenim regijama (Središnja Hrvatska i Slavonija). Najviše iskustva u individualiziranim oblicima podrške djeci imaju učitelji razredne nastave u dobi od 40 i više godina s radnim stažem od šest i više godina, a najmanje mlađi učitelji s manje radnog iskustva