Je li strateški cilj pripremati mlade za svijet rada ili za zavod za zapošljavanje

Neki od strukovnih programa danas funkcioniraju kao „strukovna gimnazija”. Ako uz to još povećamo broj gimnazija, jao našem gospodarstvu. I to je ono što trebamo mijenjati. Nisam čuo da smo od onih 110 tisuća stranih radnika uvezli ijednog gimnazijalca ili tehničara ‒ Tihomir Tomčić Nakon posljednja dva manevra po načelu „pokušaj ‒ pogrješka”, prosvjetna vlast, na čijem čelu i dalje kao ministar ostaje Radovan Fuchs, ne odustaje od ideje povećanja broja udjela gimnazijalaca nauštrb učenika u strukovnim školama. Takav je cilj vođen statistikom, ali i toplom preporukom tamo nekih europskih tijela koja vole regulirati sve, od proizvodnje mlijeka, maslinova ulja, rajčice do udjela strukovnih i gimnazijskih programa u nacionalnim obrazovnim sustavima. Pa bi onda Španjolci trebali proizvoditi puno manje maslinova ulja i rajčice, Belgijci i Francuzi mlijeka koje njihovi farmeri svako malo prolijevaju ulicama Pariza ili Bruxellesa. A mi bismo, budući da premalo ičega proizvodimo, trebali smanjiti broj strukovnjaka i povećati broj gimnazijalaca. Naime, Hrvatska ima gotovo najniži udio gimnazijskih programa u EU čiji je prosjek 52,5 posto. Prema službenim podatcima u gimnazije je kod nas upisano 29,6 posto ukupne populacije srednjoškolaca, dok ostatak od više od 70 posto čine upisani u strukovne i umjetničke programe. Pritom je 48,5 posto učenika upisano u četverogodišnje ili petogodišnje strukovne programe, njih oko 20 posto u trogodišnje, a desetak posto čine oni upisani u umjetničke programe. Dodatan argument za povećanje broja gimnazijalaca jest visok postotak napuštanja studija, odnosno nezavršavanja fakultetskog obrazovanja. Razlog tomu dijelom je široka ruka sveučilišta, budući da dio maturanata upisuje studij jer to mogu zahvaljujući količini osiguranih upisnih mjesta, a ne zbog stvarne motivacije za završetak studija. Zacrtani cilj ministarstva stoga je rast broja gimnazijskih programa. Budući da ideja nije nimalo nova, postavlja se pitanje zašto se ne događa ekspanzija gimnazijskih kapaciteta? Statistika pokazuje da ove godine gimnazije imaju 11.288 mjesta, prethodne su imale 11.107, a godinu prije 10.584. Rastući tim tempom ‒ primjećuje znanstvenik s Instituta za društvena istraživanja Teo Matković ‒ kapaciteti gimnazija od 40 posto generacije mogli bi se ostvariti negdje do 2070. godine. Neuspjele intervencije Podsjetimo se dvije neuspjele intervencije Ministarstva prema većem obuhvatu gimnazijalaca. Prva je bila usmjerena na plan da se u strukovne škole umjesto suficitarnog programa uvedu gimnazijski, čime bi se proširio krug takozvanih mješovitih programa. Rezultat je, pokazuje se ovih dana, porazan: škole su za novu školsku godinu ponudile svega pet novih gimnazijskih programa, pri čemu u jednom slučaju (Dugo Selo) dolazi do zamjene jednog razrednog odjela opće gimnazije jednim razrednim odjelom prirodoslovno-matematičke gimnazije, a u drugome se (Nova Gradiška) opća gimnazija mijenja za umjetničku. Zadarska Prirodoslovno-grafička škola