Naš je rad često podcijenjen i nedovoljno prepoznat

Dok god se tajnika škole promatra kao osobu koja „sjedi u uredu i rješava papire”, neće se razumjeti stvarna vrijednog tog radnog mjesta

Kada govorimo o školi, najčešće govorimo o učenicima, učiteljima odnosno nastavnicima i ravnateljima. Međutim, postoji skupina zaposlenika bez koje školski sustav teško može funkcionirati, a to su tajnici školskih ustanova. Naš je položaj godinama nedovoljno vrednovan, i to ne samo u financijskom smislu. Također, naš je rad često podcijenjen i nedovoljno prepoznat. 

Posao tajnika školske ustanove odavno više nije samo administrativan u klasičnom smislu te riječi. Tajnik svakodnevno obavlja niz poslova koji zahtijevaju ozbiljno pravno i administrativno znanje te organizacijske i informatičke vještine. Od naizgled banalnih unosa podataka u različite aplikacije i evidencije, pa sve do vrlo složenih pitanja iz radnog prava, izrade akata, primjene propisa te izrade i pripreme dokumentacije za sudske odnosno radne sporove.

Pitanje koeficijenta 

Jedno od ključnih pitanja svakako je pitanje koeficijenta za obračun plaće. Ne možemo od ljudi očekivati da kontinuirano prate promjene propisa, da se obrazuju, da poznaju radno pravo, upravno pravo, propise iz područja odgoja i obrazovanja, kolektivne ugovore i brojne druge propise, a da istodobno njihov položaj vrednujemo kao da je riječ o jednostavnom administrativnom poslu.

Potrebno je profesionalno vrednovati ljude koji školski sustav svakodnevno održavaju. Smatram da bi koeficijent tajnika školskih ustanova morao biti znatno veći i primjeren odgovornosti, složenosti i opsegu poslova koje obavlja. Njihov položaj treba uspoređivati s odgovarajućim poslovima tajnika u državnoj upravi i ministarstvima, a ne ih promatrati kao administrativno osoblje škole.

Još je važnije pitanje položaja tajnika unutar same škole. Ponekad se posao tajnika nedovoljno vrednuje i unutar same školske ustanove, i to od nastavnog osoblja. Tajnik nije samo osoba koja „vodi papire”, već sudjeluje u donošenju i provedbi brojnih odluka koje imaju pravne i financijske posljedice za školu. Zato smatram da je potrebno ozbiljno razmisliti da se tajnik škole pozicionira kao pomoćnik ravnatelja odnosno kao dio rukovodeće strukture školske ustanove.

Edukacija i napredovanje

Često govorimo o reformama, digitalizaciji, novim procedurama. Sve je to važno. Ali reforma neće biti uspješna ako pritom ne ulažemo u ljude koji taj sustav svakodnevno provode. Tajnicima se mora omogućiti kontinuirano stručno usavršavanje. Propisi se mijenjaju iznimno brzo, a od tajnika se očekuje da ih poznaju i pravilno primjenjuju. Nije dovoljno jednom steći određenu kvalifikaciju i onda godinama raditi na isti način. Potrebno je stvoriti sustav kontinuirane edukacije tajnika i dostupnost stručne podrške od nadležnog ministarstva.

Tajnik školske ustanove nedvojbeno je jedan od ključnih nositelja funkcioniranja školskog sustava. Stoga ne možemo ljude koji ga nose ostaviti bez odgovarajućeg statusa, edukacije, napredovanja i plaće.

Jedan od mogućih koraka prema rasterećenju poslova bio bi zapošljavanje administrativnog referenta u svaku školsku ustanovu odnosno osiguranje osobe koja bi preuzela dio tehničkih i administrativnih poslova.

Ako želimo da tajnik bude ono što bi trebao biti – stručna osoba koja vodi i koordinira pravne i kadrovske poslove, onda ga moramo rasteretiti dijela poslova koji ne zahtijevaju njegovu razinu stručnosti. Dok god se tajnika škole promatra kao osobu koja „sjedi u uredu i rješava papire”, neće se razumjeti stvarna vrijednog tog radnog mjesta.

Pitanje kvalitete sustava

Tajnik je osoba koja mora znati što piše u propisu, kako ga primijeniti, kako zaštititi školu, kako zaštititi prava zaposlenika, kako provesti odluku i kako reagirati kada nastane problem. To je velika odgovornost. Stoga je krajnje vrijeme da se položaj tajnika školskih ustanova sustavno uredi i podigne na razinu koju taj posao stvarno nosi. Jer, tajnici nisu samo administrativna podrška ravnatelju.

Ako za ravnatelja kažemo da je glava škole, onda je tajnik škole njezin vrat, onaj koji povezuje, usmjerava i omogućuje da cijeli sustav funkcionira. Glava može biti izvrsna, može imati viziju i znanje, ali ako nema snažan i funkcionalan vrat koji tu glavu povezuje s ostatkom sustava, teško išta može dobro funkcionirati. I zato je pitanje statusa, koeficijenta i edukacije odnosno napredovanja tajnika školskih ustanova pitanje kvalitete cijelog školskog sustava.

Još bih željela istaknuti da se pri razmatranju statusa i opsega poslova tajnika u školskim ustanovama ne bi trebalo polaziti od pretpostavke da je posao tajnika jednak u svim vrstama škola.

Pravednija procjena

Strukovne škole, zbog svoje organizacije, različitih obrazovnih programa, praktične nastave, suradnje s vanjskim ustanovama i poslodavcima te drugih specifičnosti strukovnog obrazovanja, imaju dodatne administrativne zahtjeve koji se neposredno odražavaju i na opseg i složenost poslova tajnika.

Stoga smatram da se pri uređivanju statusa, vrednovanju rada i određivanju opsega poslova tajnika treba uzeti u obzir stvarna složenost i specifičnost ustanove u kojoj tajnik radi. 

Nije dovoljno promatrati samo naziv radnog mjesta, već je potrebno uvažiti vrstu škole, njezinu veličinu, broj učenika i zaposlenika, organizaciju rada te posebnosti obrazovnih programa. Tako bi se mogla osigurati pravednija procjena odgovornosti i stvarnog opterećenja tajnika u različitim školskim ustanovama.