Diktiranje i prepisivanje bilo je popularno osamdesetih godina, a sada nam se izgleda vraća u praksu. Mislila sam da smo to ostavili iza sebe, no činjenica jest da pojedini mladi nastavnici u modularnoj nastavi učenicima diktiraju, a neki potom – ocjenjuju bilježnicu
Primjećujem da neki nastavnici ne znaju vrednovati naučeno, što se pokazalo u analizi pisanih provjera. Primjerice, za nadopunjavanje pet praznih crti na testu daju pet bodova, a za kompleksan zadatak tri boda
Jedna od zakonom propisanih obaveza ravnatelja škole jest posjećivanje nastave u cilju analize rada nastavnika – hospitacija na nastavne sate. Ravnatelj je jedina osoba koja na sat može ući bez najave, no osobno se u većini slučajeva najavljujem. U posljednjih pet godina svakom sam nastavniku (od njih 55) bila na satu barem jednom. U slučaju da vam se čini previše ili se pitate kako sam to uspjela, odgovor je da sam počela rano, već od drugog tjedna nastave, pri čemu u jednome danu provedem hospitacije na najviše dva nastavna sata.
Ono što smatram dobrom praksom jest najava kolegi da ću doći na sat te razgovor o očekivanjima. Naši posjeti mogu biti ciljani, kada promatramo određene segmente sata; možemo na primjer promatrati kako se provodi usmena provjera. Prošle nastavne godine tražila sam da barem jedan učenik na tome satu na koji dolazim ima usmenu provjeru te da mi se nakon sata pošalje primjer pisane ili praktične provjere. Uočila sam da su kod nastavnika upravo to dijelom slabe točke, što ne smatram njihovom krivnjom s obzirom na to da taj dio nisu imali priliku apsolvirati na studiju niti na osposobljavanju za pedagoške kompetencije.
Za nastavnike početnike, dobro je prije hospitacija održati radionicu ili predavanje u kojem pojašnjavamo što se očekuje od nastavnika i koji su osnovni elementi pisane pripreme i scenarija poučavanja te elementi uspješnog nastavnog sata. Preporučujem da takvu radionicu ili predavanje vodi stručni suradnik pedagog. Kako bismo pažljivije promatrali nastavu, pomažu mi obrasci koji osim fokusiranog promatranja služe i za usporedbu sata nastavnika u odnosu na prošlu školsku godinu.
Što se promatra? Struktura i dinamika nastavnog sata, verbalna i neverbalna komunikacija nastavnik – učenici, učenici – učenici; jer nastavnici nisu često svjesni koliko je učenika zaista aktivno na satu. Za tu potrebu nacrtam klupe u razredu i bilježim križićima koliko je tko govorio. Ono što vidim kao problem jest što u 45 minuta znam čuti četiri riječi od učenika, a ostalo je monolog nastavnika.
Potom promatram socijalne oblike rada, a ako je riječ o frontalnom radu, jasno je kakva će biti situacija – od učenja temeljenog na radu nema ništa. Nepoželjnosti vezane uz uključenost učenika su: nastavnik proziva samo one koji dižu ruke; proziva tri do pet istih učenika; ne obazire se kada učenik diže ruku; neusklađenost (pod)ishoda s nastavnim metodama te – učenici s teškoćama u razvoju vrlo se rijetko ili uopće ne uključuju.
Kako se promatra nastava? Ravnatelj treba biti na satu 45 minuta, bez ulaska i izlaska iz učionice jer je to onda loš primjer učenicima i necjelovito promatranje. Katkad je to teško, no ako „ne gori škola” – promatrani sat se ne napušta. Uglavnom sjedim u zadnjoj klupi, iza zadnjeg učenika zbog preglednosti razreda. U zadnjoj se klupi treba suzdržati. Na primjer, na satu je katastrofa, nema discipline, no ja nisam voditelj nastavnog procesa. Što god bilo, osim u težim situacijama, samo promatram, slušam i bilježim (bitno je ne uplitati se). Na sat najčešće idem s pedagoginjom jer kad smo dvije manje toga propustimo.
Ono što se pokazalo bitnim kod modularne nastave jest da na sat dolazim s tiskanim materijalom za taj skup ishoda učenja, kako bih pratila koliko se podudara ono što se radi na satu sa strukovnim kurikulom. Neugodno ćete se iznenaditi jer po mom iskustvu, to se često ne podudara (mislila sam da je stanje bolje, ali nije).
Nakon svakog opažanog sata bitan je razgovor s nastavnikom. Primijetila sam da novi nastavnici misle kako je više – više te za jedan sat napišu šest do deset podishoda učenja, a ja ih poučavam da je – manje više odnosno da u pripremi napišu ono za što su sigurni da će uistinu realizirati u 45 minuta.
Nažalost, čini se katkad da nam se ponovo u škole vratio sustav 'ploča-kreda'. Diktiranje i prepisivanje bilo je popularno osamdesetih godina, a sada nam se izgleda vraća u praksu.
U uvodnom dijelu sata katkad bude nepoželjnih situacija, poput toga da nastavnik i učenici uđu u razred bez pozdrava. Profesor sjedi, svi čekamo, mrtvačka je tišina, a nastavnik pet minuta tipka u e-Dnevnik. To je „prazan hod”, dakle, ništa se ne događa zbog previše vremena posvećenog administriranju nastavnog sata. U uvodnom dijelu sata uvijek treba motivirati učenike za temu.
U središnjem dijelu sata promatram ima li učenja temeljenog na radu. Dio nastavnika to odlično radi, ali dio nastavnika još nije svjestan da učenje temeljeno na radu treba biti prisutno na svakom satu jer teoriju odmah treba pretvoriti u praktični dio. Promatram koliko je sat usmjeren na učenika, a koliko na nastavnika i, nažalost, kad vidite taj omjer, osobito kod manje iskusnih nastavnika, dolazimo do saznanja da je 95 posto sata pričao nastavnik. Nakon toga, on je umoran, ostaje bez glasa, odlazi na bolovanje, misleći kako je dobro odradio svoj sat. No, upravo je to zoran prikaz kako nastava ne bi trebala izgledati jer se postavlja pitanje – što su za to vrijeme radili učenici. Mislila sam da smo iza sebe ostavili praksu da nastavnik diktira, a učenici pišu, no činjenica je da neki mladi nastavnici u modularnoj nastavi diktiraju, pa ocjenjuju bilježnicu.
Primjećujem i to da naši nastavnici često ne znaju vrednovati naučeno, što se pokazalo u analizi pisanih provjera. Primjerice, za nadopunjavanje pet praznih crti na testu daju pet bodova, a za kompleksan zadatak tri boda.
• Cijeli sat ista metoda i oblik rada
• Nastavnik/ca govori 70 % vremena i više
• Nastavnik/ca diktira ili učenici prepisuju sa slajdova
• Nastavnik/ca čeka nekoliko minuta da učenici nešto zapišu
• Ne koristi se udžbenik koji prati sadržaj
• Prepisuje se sadržaj iz udžbenika
• Prezentacija s 15 i više slajdova i puno teksta
• Prezentacija koja nije dobro vidljiva svim učenicima
• Sat ima „prazan hod”
• Nejasne upute učenicima za rješavanje zadatka
• Sjedenje za katedrom
• Obraćanje učenicima bez oslovljavanja (prstom ili „ti”)
• Ignoriranje pojedinih učenika i njihova ponašanja (ako se javljaju ili ako ometaju)
• Ne odgovaranje na pitanja ili komentare učenika
• Sarkastično i ironično obraćanje učenicima
• Pretiho ili preglasno govorenje
• Nakon pitanja bez čekanja na odgovor učenika
• Postavljanje pitanja i odmah potom odgovaranje na isto pitanje bez uključivanja učenika
• Postavljanje pitanja i davanje početka odgovora koji učenici trebaju dovršiti
• Pitati je li sve bilo jasno i nakon tišine ili potvrdnog odgovora zaključiti da su ishodi ostvareni