Naše sličnosti i razlike

U suvremenom predškolskom odgoju i obrazovanju, sve se više naglašava važnost razvoja dječjih kompetencija koje su puno više od usvajanja znanja, a naglasak se stavlja na emocionalnu pismenost, poštovanje različitosti, samosvijest i socijalnu povezanost. Kao odgojiteljice s dugogodišnjim iskustvom, iznimno nam je važno da aktivnosti koje provodimo s djecom budu smisleno povezane s njihovim interesima, potrebama i razvojnim mogućnostima. Stoga smo u našoj skupini, tijekom nekoliko tematskih cjelina, provodile niz aktivnosti kojima smo kod djece poticale razumijevanje identiteta, osjećaja, empatije i uvažavanja različitosti. Aktivnosti su bile osmišljene da djeci omoguće istraživanje i izražavanje vlastitih misli, osjećaja i stavova, uz istovremeno njegovanje odnosa s drugima.

Aktivnost „Naše sličnosti i razlike” započela je jednostavnom igrom prepoznavanja početnog slova vlastitog imena, a vrlo je brzo prerasla u dublje promišljanje o sličnostima i razlikama među djecom – od boje kose i očiju do omiljenih jela i interesa. U njoj su djeca razvijala sposobnosti promatranja, uspoređivanja i izražavanja zapažanja, ali i prihvaćanja različitosti koje čine našu skupinu jedinstvenom. Posebno nas raduje spontana suradnja i razmjena ideja među djecom koja se dogodila tijekom aktivnosti.

Priča „Grad osjećaja” omogućila nam je da zajedno uronimo u svijet emocija. Djeca su ne samo pažljivo slušala priču, već su i aktivno sudjelovala u njezinoj rekonstrukciji, prepoznajući osjećaje likova i povezujući ih s vlastitim iskustvima. Ova aktivnost pokazala je koliko je važno ostaviti prostor djeci za izražavanje emocija, za refleksiju i empatiju. U razgovoru nakon priče djeca su istaknula da je „lakše biti sretan s prijateljima nego biti sam”, što je veliko postignuće u razvoju njihove socijalne svijesti.

Aktivnost „Ja u ogledalu” nastavila je temu emocija igrom oponašanja izraza lica i govora tijela. Djeca su promatranjem sebe i drugih učila razlikovati i prepoznati izraze tuge, sreće, straha i ljutnje. Pokazala su nevjerojatnu osjetljivost i suosjećanje, posebno kad su u jednom trenutku izrazila želju da tješe prijatelja umjesto da imitiraju njegovu tugu. Ovakva spontanost i empatija dokaz su da emocionalni odgoj ima dubok učinak kada se provodi s iskrenim pristupom.

Jedna od najsnažnijih aktivnosti bila je „Crtamo drugačije”, u kojoj su djeca crtala pomoću stopala, kako bi se uživjela u iskustvo osoba koje se zbog tjelesnog invaliditeta ne koriste rukama. Aktivnost je prethodno popraćena razgovorom o osobama s invaliditetom, osobnim iskustvima djece te pojmovima poput proteze i pomagala. Djeca su se s velikim interesom uključila, a podrška koju su si međusobno pružala svjedoči o razvoju suosjećanja, tolerancije i razumijevanja. Ova aktivnost ne samo da je pridonijela motoričkom razvoju, već je omogućila djeci uvid u svakodnevne izazove drugih ljudi.

Sve provedene aktivnosti imale su snažnu odgojnu i obrazovnu dimenziju gdje su djeca u igri i neposrednom iskustvu razvijala temeljne kompetencije za cjeloživotno učenje – od izražavanja i razumijevanja emocija, do međusobne suradnje, prihvaćanja različitosti i rješavanja problema, a ono što nas osobito raduje jest to što djeca ne uče samo od nas – već i mi svakodnevno učimo od njih.