Trebamo prihvatiti problem, razumjeti ga, zasukati rukave, raširiti oči i krenuti u njegovo rješavanje kako bismo umjesto problema na vrh društva mogli postaviti – trešnju
Zadatak kazališta nije parirati društvenim mrežama niti su nužno kazalište i opća digitalizacija u kojoj živimo na suprotstavljenim stranama, dapače
U Gradskom kazalištu Trešnja upravo počinje nova sezona, i to pod palicom novog ravnatelja, Paška Vukasovića, koji je svoj plodni stvaralački portfelj glumca i redatelja u nizu kazališta zaokružio nedavnim imenovanjem na čelo omiljenog dječjeg kazališta. Pitali smo ga da za Školske novine najavi što donosi jesen u „Trešnji”:
– Kazalište Trešnja najveće je kazalište za djecu i mlade u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe i u tom je pogledu naša odgovornost i dužnost raditi predstave za djecu i mlade od samog rođenja do tinejdžerske publike. Tako je i svaka naša premijera usmjerena različitoj dobnoj skupini. Prva je „Čudesna šuma”, temeljena na romanu Sunčane Škrinjarić i animiranom filmu na kojem su odrastale generacije, a namijenjena je apsolutno svima od pet do 105 godina. Naša iduća premijera „Tko je ukrao poklone?” mlade autorice Ane Perković u režiji Anje Maksić Japundžić fokusirana je na blagdanski period te pozitivno ozračje i toplinu koju donosi razdoblje adventa. Nakon toga pripremamo predstavu „Profesor Baltazar” u režiji Marija Kovača. Zbilja sam siguran kako najpoznatijeg hrvatskog profesora nije potrebno posebno predstavljati. Profesora Baltazara prema tekstu Petre Radin vidjet ćemo u novim situacijama svima poznatog Baltazargrada.
Posljednja premijera u sezoni koprodukcija je s Malim pozorištem „Duško Radović” iz Srbije, a pripremamo predstavu „Ljeto kada sam naučila letjeti”, prema romanu Jasminke Petrović u dramatizaciji Ivane Vuković. Ova premijera namijenjena je našoj malo većoj i tinejdžerskoj publici.
U situacijama koje prolazi naša glavna junakinja Sofija, tijekom ljetovanja na Hvaru, djeca i mladi s njom uče letjeti u svijetu odraslih u kojem je bitno odrasti, ali ne izgubiti dijete u sebi. Uz spomenute premijere, važno je istaknuti kako pokrećemo program
Trešnja + (petkom) kojim u kazalište donosimo različite programe od projekcija filmova, radionica, kvizova, gostovanja predstava drugih kazališta, koncerata i drugih aktivnosti, a sve kako bismo Trešnju učinili prostorom susreta, dijaloga, razmišljanja i druženja djece i mladih, ali i cijele zajednice kojoj smo usmjereni.
Kakav je danas odnos djece i mladih prema kazalištu? Mijenja li se publika, je li teško pratiti tu promjenu?
– Djeca i mladi najiskrenija su publika i to je divno. Njihova spontanost, prirodnost i otvorenost nešto su što trebamo njegovati i poštovati. Zasigurno nije isti pristup u radu predstave za djecu vrtićke dobi ili za srednjoškolce. Baš u tom pogledu, s obzirom na to kako se društvene okolnosti mijenjanju, a time i generacije djece i mladih kojima smo usmjereni, Trešnja od ove sezone u sve svoje produkcije uključuje stručnu osobu koja prati razvojni proces svake produkcije. Doktorica znanosti i sveučilišna profesorica Ana Žnidarec Čučković, koja je diplomirala na Učiteljskom fakultetu i stekla zvanje odgojiteljice predškolske djece te nakon toga i na Filozofskom fakultetu i stekla zvanje profesorice pedagogije i opće informatologije te nakon toga doktorirala pedagogiju na Filozofskom fakultetu, prati razvoj svake produkcije u ovoj kazališnoj sezoni. Mišljenja sam kako je kazalište za djecu i mlade iznimno odgovoran posao jer direktno i indirektno uvjetujemo društvo u kojem ćemo živjeti sutra i baš sam zato vrlo sretan što je profesorica Žnidarec dio našeg tima.
Može li kazalište privući i onu djecu i mlade kojima je ono dosadno? Može li parirati društvenim mrežama?
– Trebamo mijenjati tu paradigmu jer kazalište je sve samo ne dosadno. Kazalište objedinjuje i glazbu, i likovnost, i pisanu riječ, i multimediju – kazalište je kuća za sve ljude i za svu našu djecu, da parafraziram stih jedne pjesme. Kazalište vam jamči da gledate živog čovjeka, glumca koji je čovjek od krvi i mesa kao i vi dok sjedite u udobnom stolcu u publici.
Kazalište vam dopušta, štoviše, potiče vas da budete i sretni i tužni, i prestrašeni i hrabri, i slabi i jaki jer je upravo ljepota u različitostima koje se kriju u svakome od nas.
Naravno da repertoarno, umjetnički, a nakon toga i komunikacijski i marketinški trebamo raditi iskorake i što je više moguće korespondirati sa zajednicom i društvom prema kojemu smo usmjereni i zbog kojeg postojimo. To apsolutno nije lagan posao, jer odgovornost kazališta je prevelika i ne smijemo izgubiti edukativni element i neprestano poticati djecu i mlade, ali i odrasle na kreativnost, na slobodnu mišljenja i toliko nužno kritičko promišljanje. U svakom slučaju, zadatak kazališta nije parirati društvenim mrežama niti su nužno kazalište i opća digitalizacija u kojoj živimo na suprotstavljenim stranama, dapače.
Hoćete li u repertoar možda uvesti neke za tinejdžere važne teme, poput vršnjačkog nasilja, mentalnog zdravlja ili utjecaja društvenih mreža?
– U ovoj kazališnoj sezoni predstava „Ljeto kada sam naučila letjeti” usmjerena je prema tinejdžerskoj publici i generaciji Z. Projektom Trešnja + bit će različitih programa od filmova i koncerata, radionica i drugih sadržaja koji su usmjereni prema tinejdžerima. Iduće sezone 2027./2028. pripremamo jednu „hardcore” predstavu za generaciju Z i poseban projekt za njih, ali sada je prerano o tome govoriti.
U kojoj mjeri kazalište danas može pokrenuti određene društvene promjene, u smislu razvoja empatije, tolerancije, nenasilja?
– Apsolutno može! Ne bih se bavio ovim da u to iskreno i stvarno ne vjerujem. Iz osobnog iskustva kao glumac, redatelj i autor nekoliko dramskih tekstova mogu tome posvjedočiti. Rekao bih da je krucijalna stvar u tom pogledu ne zatvarati oči pred problemima. Neke od predstava koje sam radio kao redatelj „Huligan”, „Aut” i „Dražen” namijenjene su baš višim razredima osnovne škole i srednjoškolcima, tinejdžerskoj publici, mladima koji se susreću s nasiljem, agresijom, neprihvaćanjem drugačijih, omalovažavanjem, alkoholom ili nekom drugom ovisnošću. Stava sam da baš takvim predstavama, koje o tim temama progovaraju bez filtra, razvoj empatije, nenasilja i uvažavanja najviše dolazi do izražaja. Ako je problem ispred nas i mi zatvorimo oči, ne vidimo ga, ali to ne znači da je problem nestao. Trebamo prihvatiti problem, razumjeti ga, zasukati rukave, raširiti oči i krenuti u njegovo rješavanje kako bismo umjesto problema na vrh društva mogli postaviti trešnju.
Važno je naglasiti ulogu roditelja u svemu jer oni nisu sankcionirani u slučaju nepostupanja ili nesuradnje
Svaki modul traje 12 sati i temelji se prvenstveno na praktičnom radu. Cjeloviti program tako obuhvaća 48 sati stručnog usavršavanja uživo, a moguće je prijaviti se i samo na pojedinačne module
Provedene aktivnosti imale su snažnu odgojnu i obrazovnu dimenziju gdje su djeca u igri i neposrednom iskustvu razvijala temeljne kompetencije za cjeloživotno učenje – od izražavanja i razumijevanja emocija, do međusobne suradnje, prihvaćanja različitosti i rješavanja problema
Priča o dva zmaja Maje Punoš Rebić u izdanju Školske knjige prva je u seriji edukativnih slikovnica Rasti sretno o aktualnim problemima s kojima se susreću djeca vrtićke i mlađe školske dobi u današnjem svijetu. Nova slikovnica o vršnjačkom nasilju dragocjena je pomoć roditeljima i odgojiteljima u razgovoru s djecom o toj teškoj temi
Za djecu i mlade na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu programi su podijeljeni u dvije kategorije: KinoKino za osnovce i PLUS za srednjoškolce
Nagradu će na Međunarodni dan tolerancije, 16. studenoga, primiti Zvonko Šiljac, učenik prvog razreda Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac (nominiran je kao učenik osmog razreda), te Tin Boršić, učenik Prirodoslovne škole Vladimira Preloga u Zagrebu
Gdje je granica između učeničkih prava i odgovornosti sustava? Što kad nastavnik ne može uspostaviti red u razredu, a škola, roditelji i sustav nemaju pravovremeni odgovor na nasilje i ozbiljnije poremećaje u nastavi? Gdje završava pravo učenika, a počinje odgovornost sustava da zaštiti ostale učenike, ali i učitelja i nastavnika?
Najveće međunarodno robotičko natjecanje dosad održano u Hrvatskoj, WRO 2026 Open Championship Europe, ovog listopada u Zagrebu je okupio čak 1200 sudionika iz 45 zemalja svijeta. U 5. paviljonu Zagrebačkog velesajma četiri dana mladi iz cijelog svijeta pokazali su što se sve može postići znanjem, kreativnošću i zajedničkim radom, poručio je organizator, Hrvatski robotički savez (HROBOS).
Škola mora biti sretno mjesto za naše učenike. To je primarno. Svakog rujna, prvog dana nastave okupimo sve učenike i damo im jedan jedini zadatak: da u školu dolaze s osmijehom i da iz škole kući odlaze s osmijehom. Sve između toga je rješivo. Sve ostalo je nadogradnja, a nebo nam je granica – ravnateljica Mirjana Jermol
Sva bi djeca trebala imati iste uvjete, a teret se ne može prebacivati na roditelje. Lokalna rješenja opet generiraju nejednakost. Država bi morala osigurati sredstva za srednjoškolce – kaže prof. Antonija Petričušić
Predstava je predviđena za starije od 12 godina, gledaju je i osnovci i srednjoškolci; sve se predstave rasprodaju, a promoviraju je profesorice – usmenom predajom
Nas ne prepoznaju ni prosvjetni sindikati jer smo malobrojni pa se borimo sami. Hendikepirani smo i u odnosu na odluku Vlade o nemogućnosti zapošljavanja računovodstvenog ili administrativnog referenta