Prije dva tjedna žrtvovao sam cijelo drugo poluvrijeme sjajne utakmice Lige prvaka ne bih li pogledao što na državnoj dalekovidnici u udarnom terminu o štrajku imaju reći državni tajnik u MZOM-u, čelnik jednog sindikata, sveučilišni profesor i ravnateljica jedne osnovne škole. I požalio sam. Državni tajnik, majstor za financije u resornom ministarstvu, vidno iznerviran, bahat, na granici nepristojnog ponašanja, uvjeravao je i one u studiju i svekoliki puk pred TV ekranima kako su zahtjevi za povećanjem plaća prosvjetara te za korekciju njihovih koeficijenata neopravdani i megalomanski, jer im je u posljednjih šest ili osam godina milošću najdugovječnijeg premijera i aktualne vlasti plaća u kumulativu narasla za oko 60 posto. I požalio se kako njemu kao državnom tajniku deset godina plaća nije išla ni za lipu, a bogme ni za cent gore. I kako je on kao državni tajnik zakinut. Rastužilo me to. Strašno. Suze mi potekoše. Rekao bi moj prijatelj „suza suzu sustiže!”.
Priče iz škola doprle su prethodnih dana u centar medijske pažnje, a najavljeni štrajk u srijedu iznova je naišao na podjele javnosti – neki su pružali neograničenu podršku prosvjetarima, a drugi su ponavljali isprazne fraze o dugotrajnim praznicima i (ne)radu. Ne manje važno – i sami predstavnici sindikata bili su podijeljeni, jedni su bezrezervno ustrajali na nužnosti akcija, a drugi spominjali upitnost i legitimnost. Tražile su se ispisnice, brzopotezno osnivale nove podružnice, priključivali i oni koji nisu članovi sindikata, žestili ministri i državni tajnici...
Nisam nikako mogla čuti i osjetiti nikakvu ljepotu, smisao, poruku ili kakvu pouku koju bi mogli nekomu prenijeti, doživjeti, kakav osjećaj koji bi potaknuo nešto mudro, ljudsko, simpatično, lijepo. „Ful kul, Nipl pipl, Maj laj, My Soul, Baj, baj, baj, Daj, daj, daj, Vau, vau, Jam, Jam”... Ima toga još
Uzročnik krpeljnog meningoencefalitisa je virus, koji se smjesti na moždane opne i u mozgu izazove upalne promjene. Iako kod nekih ljudi infekcija može proći s blagim simptomima ili bez njih, kod drugih može doći do vrlo teških kliničkih slika, pa i smrti
Simptomi anksioznosti mogu izazvati intenzivnu nelagodu i bitno utjecati na kvalitetu života djeteta. Simptomi mogu smanjiti dječje akademske uspjehe, socijalne i obiteljske aktivnosti. Djeca se osjećaju poniženo, često su u strahu, što dovodi do niskog samopouzdanja
Ima li ravnatelj pravo glasa na sjednici učiteljskog/nastavničkog vijeća u postupku izbora dva člana školskog odbora iz reda učiteljskog/nastavničkog vijeća? Imaju li pravo glasati osobe koje su na rodiljnom, roditeljskom dopustu, neplaćenom dopustu ili na bolovanju budući da su u školi zaposlene njihove zamjene koje će glasati? Ako imaju pravo glasati, na koji ih način obavještavamo?
Svašta se dogodilo u protekla dva tjedna. Revolverašu Dabri pao je imunitet pa ga zatvorilo na nekoliko dana, tek toliko da povrati snagu i na izlasku iz istražnog zatvora ispali onako veselo da se osjeća „k'o metak”! Nekome tko je zaljubljen u lik i djelo tog kineziologa, koji još nije stopostotno siguran je li u Travniku studirao tri ili pet godina odnosno je li uopće studirao u tom poznatom bosanskom sveučilišnom epicentru, ta njegova rečenica i bude jako vickasta i onako šeretska, ali svakom pojedincu koji iole misli svojom glavom takva se vrsta humora nimalo ne dopada. Premijer se o njegovim eskapadama ne izjašnjava, iako mu je Dabrova ručica baš 76., dakle ona koja donosi natpolovičnu većinu u Saboru, a Dabro još nije eksplicite rekao hoće li je uopće dizati i za koga. Sabor i država tako su nam u pat-poziciji, odgađa se glasanje o bilo kojem prevažnom zakonu dok se ne skuca stabilna većina od 75,5 ruku. Plus robotska šaka.
Svi ravnatelji osnovnih škola (ali i svi oni koji su na bilo koji način povezani s osnovnoškolskim obrazovanjem) nesumnjivo bi trebali biti upoznati s rezultatima istraživanja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu koji je ove godine finalizirao još jedan sjajan projekt pod nazivom „Uloga ličnosti, motivacije i socio-emocionalnih kompetencija u profesionalnoj dobrobiti učitelja u ranoj fazi karijere – TeachWell”. Voditeljica dr. sc. Iris Marušić okupila je sjajan tim stručnjaka koji su proveli istraživanje u 370 osnovnih škola u Hrvatskoj, u njemu je sudjelovalo 911 učitelj(ic)a, a hvalevrijedan projekt (kakve već poslovično odrađuje IDIZ) financirala je Hrvatska zaklada za znanost.
Postoji psihička i fizička čvrstoća koja ide uz osobu koja redovno tjelesno vježba, a koju jednostavno ne vidite kod one koja se većim dijelom dana izležava na kauču ispred televizora
Posljednji tjedan u veljači trebao je donijeti mir, kako učenicima koji odlaze na drugi dio zimskih praznika, tako i zaposlenicima škola koji bi trebali malo predahnuti nakon svih stresnih događanja koji su pristigli i u hrvatske škole. O postojećem školskom kalendaru svatko ima neko svoje mišljenje, no mnogi se slažu da je tjedan praznika u sadašnjem trenutku itekako dobrodošao. Ipak, izgleda da pravog predaha i mira ne će biti, tek mirenja!
Sindikati su sukladno svojim procedurama uputili zahtjev za pokretanjem krasne glagolske imenice s kraja prethodnog odlomka i najavili novu. Nije, doduše glagolska, ali itekako uključuje radnju, stanje i zbivanje – riječ je, naravno, o štrajku. Kako ističu, ne će odustati jer su dovoljno čekali, a dodatni je „okidač” i najava povećanja plaća pravosudnim djelatnicima kao još jedan dokaz da novca ima, samo je upitno kako će se rasporediti.
Dobru knjigu kao i svakog dobrog prijatelja, ne ćeš nikada zaboraviti, već ćeš se moći njemu uvijek vraćati i on će ti moći uvijek nešto novo ispričati
Anksioznost, depresija, poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje, opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj nisu „privilegij” odraslih. Od svih tih poremećaja pate i djeca
Posljednji tjedan u veljači trebao je donijeti mir, kako učenicima koji odlaze na drugi dio zimskih praznika, tako i zaposlenicima škola koji bi trebali malo predahnuti nakon svih stresnih događanja koji su pristigli i u hrvatske škole. O postojećem školskom kalendaru svatko ima neko svoje mišljenje, no mnogi se slažu da je tjedan praznika u sadašnjem trenutku itekako dobrodošao. Ipak, izgleda da pravog predaha i mira ne će biti, tek mirenja!
Sindikati su sukladno svojim procedurama uputili zahtjev za pokretanjem krasne glagolske imenice s kraja prethodnog odlomka i najavili novu. Nije, doduše glagolska, ali itekako uključuje radnju, stanje i zbivanje – riječ je, naravno, o štrajku. Kako ističu, ne će odustati jer su dovoljno čekali, a dodatni je „okidač” i najava povećanja plaća pravosudnim djelatnicima kao još jedan dokaz da novca ima, samo je upitno kako će se rasporediti.
Škola je primila zahtjev za dopust trudne radnice. Radnica je u ranoj trudnoći te njezin ginekolog smatra da trudnicu treba zaštititi od štetnih utjecaja koje imaju infektivne bolesti, pogotovo u zimskom periodu (gripa, upale pluća, korona), a navodi i neizbježna trčanja i naguravanja učenika nižih razreda u kojima slučajno može doći do ozljede trudnice. Kakva je procedura? Postoji li neki dodatan pregled radnice?
Zgrada u kojoj stanujem ima 162 stana i u njoj živi četiristotinjak građana hrvatske metropole. Po svojoj veličini nije ni među stotinu najvećih u Zagrebu. Imamo predstavnika stanara koji volontira za stotinjak eura da bi u naše ime zivkao toplanu, gradski vodovod, servis za liftove. Mi svi uredno plaćamo svoje račune, kako to već i priliči, i funkcioniramo prilično dobro. Reklo bi se, zgrada nam je samoodrživa, financijski samostalna i u zelenoj tranziciji, rečeno modernim rječnikom. Zašto to spominjem?
Hrkanje može biti preteča opstruktivnog zastoja disanja (apneja) za vrijeme spavanja, povremenih kratkotrajnih prestanaka disanja, koji mogu biti uzrok kroničnog umora, hipertenzije, moždanog udara, srčanog oboljenja i čak smrti
U skladu s odredbama ZOOOSŠ-a te odredbama statuta, postupak izbora članova školskog odbora treba provesti najmanje 30 dana prije isteka mandata aktualnog školskog odbora. U odluci o imenovanju treba navesti da se članove školskog odbora imenuje s prvim sljedećim danom nakon isteka mandata članova aktualnog školskog odbora jer nije moguće ni valjano skraćivati mandat koji je u tijeku
Bojkot je izgleda postao način i stil života hrvatskih državljana. Ovih dana sve u šesnaest bojkotiramo trgovine i trgovačke lance nezadovoljni divljanjem cijena ama baš svega neophodnog za normalan život. Prije četiri godine roditelji su se bunili zbog obveznih maski koje njihova djeca moraju nositi u školi, pa su zatim bojkotirali školu zbog želje da se uključi u eksperiment zvan „Cjelodnevna škola”. Lani su bojkotirali i blokirali zagrebačke škole zbog devetogodišnjeg „nestašnog” dječačića. A kako su roditelji uzori svojoj djeci, što je posve prirodno i normalno, krenuli su u drugom polugodištu i lagani bojkoti nastave koje provode njihova malodobna djeca, njihovi srednjoškolci. I sve zbog tog ne sretnog „Protokola o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama”.
Ignoriranje problema i očekivanje da će se s vremenom riješiti sami od sebe može stvoriti brojne komplikacije, ali i pogoršati psihičko stanje djeteta, kasnije odrasle osobe, zbog neliječenog poremećaja iz djetinjstva
Kako sada stvari stoje, izgleda da s početkom nove školske godine ravnatelji škola ne će više biti samo u bjesomučnoj potrazi za, primjerice, učitelji(ca)ma matematike ili razredne nastave, već i za pomoćnicima u nastavi. Taman kad je svima u potpunosti „zaživjela” činjenica da učenici s teškoćama imaju neposrednu pomoć asistenata (kako ih svi od milja vole zvati), osvijestila se i činjenica da od rujna svi pomoćnici u nastavi moraju imati završenu višemjesečnu edukaciju bez koje ne će moći u razred. Dosad su, kao što se zna, stvari funkcionirale na način da moraju odraditi tek „vikend-tečaj”, a onda su neke nedoumice rješavali uz pomoć stručnih suradnika u školi. Mnogi su se složili da je takav oblik pripreme prije ulaska u učionicu nedostatan, posebno u svjetlu podatka da se iz godine u godinu pojavljuje sve više učenika kojima je pomoć neophodna, a njihove teškoće postaju sve raznovrsnije.
S ljubavlju na sve strane ima problema i svakojakih briga. Prva je briga što se ta riječ ljubav toliko zlorabi i koristi u razne svrhe, a malo je onih koji je razumiju i koriste tamo gdje bi joj moglo i trebalo biti mjesto
Aktivan i optimističan pristup vrlo je uspješan pri ublažavanju prijetećih posljedica stresa. Nada, hrabrost i snalažljivost te želja za izgradnjom novog pristupa životu mogu pretvoriti stres u priliku za samorazvoj uporabom neke nove životne snage
Škole kao voditelji obrade obvezni su postupati u skladu s propisima o zaštiti osobnih podataka i osigurati da se osobni podatci prikupljaju i obrađuju na siguran način te da su dostupni samo ovlaštenim osobama, što se posebno odnosi na djecu koja su najranjivija društvena skupina
Još 1948. godine Svjetska zdravstvena organizacija ovako je definirala zdravlje: „Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i iznemoglosti”
Duhovna i emocionalna neimaština vlada, nema dovoljno ljubavi, samilosti, pažnje, bratske ruke, koja bi se pružila onome tko je u nevolji, nevoljen. Previše se zanosimo nekim lažnim sjajem i život nam teče prebrzo da bi se posvetili jedni drugima. Tako brzo zaboravljamo jedni druge, čak i one koji nam čine dobro. Zaboravljamo čak i one koji su spremni život svoj dati
Tragedija u Prečkom koja se dogodila zadnjeg dana nastave u prvom polugodištu, u kojoj je smrtno stradao sedmogodišnji učenik, a teško ranjena učiteljica i još nekoliko učenika, pokrenuo je lavinu negodovanja, nezadovoljstva ne samo među prosvjetarima nego i u najširoj javnosti. I naravno, inzistiranja na tome da se škole učine sigurnim mjestima, ustanovama u kojima se nikada više ne će dogoditi ništa slično prosinačkoj tragediji. Organizirani su tihi mimohodi diljem Hrvatske, pokrenulo se i resorno ministarstvo, oformljena je i radna skupina koja je iznjedrila „Protokol o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama”, na brzinu su promijenjene brave na svim školama, organizirana zaštitarska služba, određeno je da se škole zaključavaju, da se postroži kontrola i evidencija osoba koje ulaze u školsku zgradu.
Taman kad smo uspostavili protokole u ulasku u školske ustanove kako bismo potencijalno spriječili tragediju sličnu onoj zagrebačkoj i kad smo se počeli usuglašavati oko toga hoće li pred zgradama u koje ulaze djeca biti operativni djelatnici zaduženi za sigurnost i civilnu zaštitu, u javnost je „procurila” snimka ministra koji za vrijeme vožnje u automobilu puca iz pištolja kroz otvoren prozor.
Stručnjaci kažu da konzumiranje alkoholnih pića ne bi trebalo smatrati zdravstvenim hazardom za većinu ljudi. Problem leži u definiranju količine za svakog pojedinca i u prihvaćanju činjenice da je za neke ljude sigurnosna količina alkohola vrlo, vrlo mala.
Natječaj je potrebno objaviti na način kako je propisano pravilnikom koji propisuje način i postupak zapošljavanja u školi. Ako je u pravilniku škole koji propisuje način i postupak zapošljavanja propisano da je uvjet probnog rada obvezno navesti u tekstu natječaja, škola ga ne može valjano ugovoriti ako to nije navedeno u tekstu natječaja
Najveći je problem što na vrijeme ne prepoznamo zlo, koje se u ljudske živote uvuče podmuklo poput zmije otrovnice. Mnogo ljudi ustvari ne razlikuje dobro od zla, pa se lako zanesu lažnim i varljivim ljepotama i sjajem, za koje misle da su vrijedne žrtvovati ljudske živote, osobito tuđe
Neki se ljudi brže i jednostavnije prilagođavaju promjenama u okolini, a nekima treba više vremena da prihvate i prorade što se dogodilo. Iako su krizni događaji traumatski za većinu ljudi, važno je reći da će svatko imati i osobni pristup krizi, na temelju onih psiholoških resursa koje je dotad izgradio
Shodno najavama (i tužnoj istini da se uvijek nešto strašno mora dogoditi da bismo reagirali) donesen je dokument koji bi trebao pridonijeti većoj sigurnosti u školskim ustanovama. Na prvi pogled ništa novo od onoga što je već zapisano i čega su se škole dosad trebale pridržavati. Svi znamo da slični protokoli u nekim školama odavno postoje, no nikad nisu u potpunosti zaživjeli.
Četrnaestog dana siječnja davne 1950. godine bila je subota, tada radni dan kada je izašao prvi broj Školskih novina, polumjesečnika za učitelje, nastavnike i profesore. Prošlo je od tada točno 75 godina i ovaj broj koji držite u rukama, poštovani čitatelji, također je polumjesečnik odnosno dvotjednik koji je igrom slučaja tiskan s identičnim datumom: 14. siječnja. Tričetvrt stoljeća pristojan je ljudski vijek, ali isto tako i respektabilan broj godina u kojima kontinuirano, bez prekida izlaze jedne specijalizirane novine, ne novine opće prakse, već štivo namijenjeno najškolovanijoj populaciji u svakome društvu ‒ učiteljima, nastavnicima, profesorima, stručnim suradnicima i svima onima koji se objektivno, ozbiljno i smireno žele informirati o obrazovanju, ali i kritički i argumentirano raspravljati o bilo kojoj temi ili problemu koji dotiču obrazovni sustav.