Strah me straha!

Strah se smatra najjačom emocijom koju čovjek doživljava jer obuhvaća fizičku, fiziološku i psihološku komponentu. Veliku ulogu u emociji straha ima područje mozga koje se naziva amigdala. Amigdala upravlja reakcijama unutar tijela (lučenjem hormona) i priprema nas za valjanu reakciju. Strah je neugodan osjećaj koji se u nama javlja kad se suočimo s nekim vanjskim ili unutarnjim objektom. Vanjski objekt može biti živa osoba, životinja, situacija, zvuk, miris, dok unutarnji objekt predstavlja neki intrapsihički sadržaj koji u sebi stvorimo, sjetimo se neke osobe, duha, čudovišta, strašne situacije u kojoj smo bili ili bismo u nju mogli doći. Svaki čovjek, pa tako i dijete, ima svoj repertoar zastrašujućih objekata. Netko više, a netko manje. Neki su objekti gotovo univerzalni, primjerice zmija, bolest, smrt, potres, mrak. Međutim, nekad se strah javi i kad nemamo jasan objekt koji ga je izazvao i tada takvo stanje neugode nazivamo anksioznost. Psiholozi dijele dječje strahove u četiri kategorije s obzirom na njihov sadržaj: socijalni, specifični, agorafobični i višestruki strahovi. U socijalne strahove ubrajamo strah od odgovaranja pred razredom, od nepoznatih ljudi, od upoznavanja s novim prijateljima... U specifične strahove spadaju strah od vode, životinja, visina, mraka, grmljavine i oluje. U agorafobične strahove ubrajamo strah od izlaganja situacijama kao što su mostovi, tuneli, avioni, liftovi, autobusi, gužva, samoća, a višestruki strahovi su oni koji obuhvaćaju veći broj naprijed navedenih strahova. Važno je reći da je strah zdrav! Drugim riječima, on nije nešto nenormalno ili nešto što nužno pokazuje slabost već normalno funkcioniranje mozga u situacijama opasnosti. Gledajući s pozitivne strane na te fenomene, možemo reći da nas strah često štiti od situacija koje bi mogle biti pogubne za nas. Na pitanje kako se osloboditi straha mnogi još traže brze i efikasne odgovore iako se samo postupnim i strukturiranim metodama izlaganja izvoru straha čovjek može osloboditi tog neugodnog osjećaja. No, psiholozi ističu važnost posljedica straha. Naime, kada se ljudi suoče s ekstremno opasnom situacijom može se pojaviti puno gora psihička posljedica u obliku traume. Takve traume mogu još godinama nakon intenzivno doživljenog straha proganjati osobu, izazivati joj nelagodu, tjeskobu i anksioznost iako je opasnost prošla i rizika da će se dogoditi nešto loše uopće više nema. Strah nije uvijek intenzivan. Ponekad se možemo prestrašiti tek toliko da to jedva osjetimo, a ponekad strah može djelovati paralizirajuće. U situacijama visokog straha od pomoći mogu biti tehnike relaksacije ‒ trbušno disanje koje usporava otkucaje srca i smanjuje krvni tlak te meditacija.