Ugodan zagrljaj, ruka oko ramena koja otapa napetost, stisak prijateljske ruke – ljudske su geste koje su vrlo važne i korisne, a što mnogi od nas ne uočavaju. Jedna obitelj zabrinuta zbog neposlušnosti njihova sina tinejdžera konzultirala je psihijatra, koji je proveo tjedne pokušavajući ponovo uspostaviti komunikaciju između emocionalno otuđenog momka i njegova oca. Jednog dana otac je odjednom ustao s kauča i zagrlio svog sina. Dečko je također uzvratio zagrljajem i obojica su zaplakali. „Ovo je prvi put da si me držao u rukama od vremena kad sam bio dijete” – tada je sin rekao ocu. Bez obzira na to možemo li to priznati ili ne, mnogi od nas bolno su inhibirani kad je riječ o dodiru drugoga ili biti dodirivan, čak i od onih koje volimo. U prosjeku, ljudi su često skloni misliti o tjelesnom kontaktu jedino u smislu seksa ili fizičkog obračuna. Mnogi ne odobravaju bilo kakav dodir, jer ga smatraju „senzualnim”. Dodir igra važu ulogu u pružanju ohrabrenja, izražavanju nježnosti i pokazivanju emocionalne podrške. Dodir je ključni aspekt svih ljudskih odnosa. Ipak, osim u trenutcima ekstremne krize, često zaboravljamo kako zatražiti ili ponuditi tu blagodat. Zaboravljamo, primjerice, kako ona može zacijeliti „rane” nastale od neke svađe. Također, skloni smo zaboraviti koliko ugodan i utješan može biti fizički kontakt kad smo pod stresom. Pa ipak, u svakodnevnom životu, izgleda da čak i oni parovi koji se najviše vole, rijetko spoje ruke – bilo u vremenu tuge, žalosti ili tjeskobe, bilo u trenutcima mira i zadovoljstva. Ispitivanja dojenčadi i male djece opetovano su pokazala da za njihov rani fizički i mentalno razvoj ništa nije važnije od dodirivanja. Oni koji su imali najviše fizičkog kontakta s roditeljima ili drugim odgajateljima, najbrže su naučili hodati i govoriti i imali su veći kvocijent inteligencije. Kod male djece dodirom se često koristimo da ih čuvamo ili kontroliramo, a rjeđe da se s njima igramo ili da im iskažemo ljubav i privrženost. Mnogi roditelji koji brkaju seksualni dodir s dodirom nježnosti, pažnje, ohrabrenja ili simpatije, boje se ili ih je sram ući u fizički kontakt sa svojim već odraslim sinovima ili kćerima. Onda se ne treba čuditi da mnogi od nas provode živote bez da dodiruju druge ili da druge osobe dodiruju njih. Kako započeti s novim načinom ponašanja? Psiholozi preporučuju da se prvo popriča sa svojom obitelji o toj promjeni ponašanja, a ne odjednom i pojedinačno postati „dodirivač”. Zatim, zašto ne započeti s jednostavnim činima fizičkog kontakta, koji su uobičajeni samo u nekim obiteljima? Zašto se ne poljubiti prije spavanja ili ujutro, nakon ustajanja? Zašto se ne zagrliti kod pozdrava ili odlazaka? Iznimno je važno da kod dodira čovjek bude emocionalno pošten i iskren, a ne da to radi iz puke formalnosti. Valja shvatiti da dodirivanje nema uvijek seksualnu konotaciju. Mnogi od nas ne uspiju naučiti da su moguće različite vrste dodira, koje imaju različito značenje. Dodirom se događa više od onoga što većina
