Možda djetetu taj predmet „ne leži”, možda nije učio za taj ispit, a možda ga i učitelj ne simpatizira iz nekog razloga... Sve su to opravdanja zašto dijete nije dobilo ocjenu odličan. Nije li dovoljno biti vrlo dobar, čak i dobar? Ne mogu svi biti odlikaši. Pri tom roditelji očekuju da je glazbeno talentiran. Da ide na satove klavira, violine, pjevanja. Da je likovno nadaren. Da je ekspert za prirodne predmete, a i u društvenim ne smije ni po koju cijenu zaostati. Pa tako mora briljirati u hrvatskom jeziku, mora znati geografiju, a pogotovo povijest. Roditelji opterećuju vlastitu djecu dodatnim obvezama u sportu. Ni tu dijete ne može biti zbog zdravog života i odrastanja, već mora biti u prvoj postavi u nogometu, dobivati sve gemove i setove u tenisu, zabiti najviše koševa u košarci i golova u rukometu. Jer jednog će dana igrati za hrvatsku „repku”. Moraju ići na dodatne tečajeve stranih jezika, jer nije dovoljno što u školi imaju engleski i njemački jezik, njihovo dijete mora biti poliglot. I kako onda, dragi roditelji, očekujete odlikaše od svoje djece uz sve nametnute obveze? Učiteljima je najteže, više se ne usude ocijeniti učenika lošijom ocjenom. Ako to učine, e-mailovi i pozivi stižu sa svih strana. O disciplini i kulturi u školi bolje je ne govoriti. Učitelje se ne poštuje. Naziva ih se imenima. Odgovara se s „neću!”, „ne da mi se!” i „zašto baš ja?”... Prijeti im se roditeljima, a roditelji prijete inspekcijama. Pedagoške mjere pod hitno bi trebale promijeniti naziv. Jer to odavno više nisu. S obzirom na to da nemaju nikakav utjecaj. Na običnu opomenu roditelji reagiraju prijetnjom odvjetnikom i slično. Znam da ni roditeljima nije lako. Brinuti se o zdravlju, odgoju, učenju, ponašanju. Imati odgovornost graditi čovjeka i vidjeti kakav će postati. Teško je povući granicu između ljubavi i autoriteta. A vama, dragi učitelji, teško je u današnje vrijeme raditi s 20-ak različitih karaktera. Moraš biti pedagog, psiholog, administrator i mirotvorac, odgovoran za znanje djece i njihovu sigurnost. Što je teže, pitam se? Emocionalno je teže biti roditelj. A organizacijski i psihički u radnom okružju – svakako učitelj, zbog pritiska i multitaskinga. Dvije potpuno različite težine. Olakšajmo jedni drugima, koliko najviše možemo, da bi nam ista djeca postala učeni, kvalitetni mladi ljudi.
