Svatko od nas katkad osjeti nagon da nešto pojede, iako nije gladan. U većini slučajeva takav je poriv usmjeren na čokoladu i grickalice svih vrsta. I takav poriv jedan je od najvećih neprijatelja planova za redukciju prekomjerne tjelesne težine. I sama pomisao na hranu čini da srce počne brže kucati, žlijezde slinovnice jače luče slinu, želučana sluznica kiselinu, a gušterača otpušta inzulin uzrokujući pad razine šećera u krvi. Jedan od važnijih uzroka potrebe za hranom može biti stres. Kad smo pod stresom, samo probavljanje hrane isključuje onaj dio živčanog sustava koji uzrokuje napetost i to rezultira djelotvornom relaksacijom. Ugljikohidrati povećavaju količine serotonina – „umirujuće” kemijske tvari u mozgu. Dok znanstvenici nastavljaju proučavati psihološke i biokemijske aspekte pojave nagona za hranom, oni istodobno nude nekoliko preporuka kako pod kontrolom držati vlastiti poriv za hranom. Evo nekoliko savjeta. Upoznajte svoje povode. Ako morate prisustvovati važnom i napetom sastanku, koji može izazvati stres, imajte pri ruci nešto niskokalorično za prezalogajiti nakon sastanka, da ne morate posegnuti za čokoladom ili grickalicama. Osobe koje su osamljene i slobodne praktički cijeli dan često ublažavaju to svoje stanje stalnim uzimanjem hrane. Zato se treba uključiti u neke aktivnosti izvan kuće pa će i nagon za hranom jenjati. Odvojite hranjenje od drugih aktivnosti. Prestanite jesti dok čitate, dok gledate televiziju, dok vozite automobil. Ako se prestanu povezivati određene aktivnosti s hranom, prestat će i potreba za uzimanjem hrane. Redovito tjelesno vježbajte. Aerobičke tjelesne aktivnosti ‒ vožnja biciklom, trčanje, brzi hod ‒ otpuštaju iste kemijske tvari u mozgu nakon kojih se čovjek dobro osjeća kao što čini hrana. Konzumirajte kompleksne ugljikohidrate. Namirnice kao što su riža, krumpir, kruh od cjelovitih žitarica i tjestenina mogu zadovoljiti apetit, i to s upola manje kalorija nego što bi pružila ista količina hrane bogata masnoćama. Kompleksni ugljikohidrati ustvari smanjuju poriv za slatkišima, jer se sporo pretvaraju u krvni šećer i stoga duže ostaju u organizmu, nadomještajući nagon za brzim, slatkim obrokom. Probajte neke tvrde slatkiše umjesto čokolade, jogurt s malo masnoća umjesto sladoleda. Konzumiranje paprene, ljute hrane ne izaziva tako velik nagon, a povećava brzinu metabolizma. Pokušajte svladati poriv za hranom. Pričekajte dvadesetak minuta. Odvratite svoje misli o hrani odlaskom na hodanje, čitanjem knjige ili telefonirajte prijatelju. Ako uz to i dalje želite hranu, odlučite koja je količina odgovarajuća i razumna, jedite sporo i uživajte u tome. Nemojte ići u krajnosti. Drastične dijete mogu biti opasne. One stvaraju osjećaj gubitka, lišenja nečega, što konačno rezultira prekomjernim uzimanjem hrane i većom tjelesnom težinom nego prije dijete. Neki ljudi ustvari bolje prođu konzumirajući četiri, pet ili čak šest malih obroka tijekom dana nego tri velika. Katkad se predajte užitku. Stručnjaci se slažu s
