Gdje se izgubilo ograničenje ispričnica?

Zbog toga je već sada, nakon prvih pedesetak komentara u javnoj raspravi, jasno da ministar Radovan Fuchs iza sebe ima popriličan broj učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja škole koji će podržati upravo ono što je Fuchs najavio, a neće podržati što to nije ispunio. Sukus dosadašnjih komentara u ljubaznoj maniri je sljedeći: „Hvala na izmjenama Pravilnika, ali molim – gdje je najavljeno ograničavanje roditeljskih ispričnica?” Je li autogol? Razmišljanja prosvjetne struke su ispravna ‒ prava je šteta i uistinu propuštena prilika to što izmjenama Pravilnika nije definirano ograničenje roditeljskih ispričnica, ako znamo da su učenici prošle školske godine uspjeli prikupiti 40 milijuna sati izostanaka s nastave, dobrim dijelom potpomognuti roditeljskim blagoslovom. Ono na što škole upozoravaju godinama, broj opravdanih izostanaka posebno je izražen u dane pisanih provjera znanja, što u školama poprima zabrinjavajuće razmjere. „Očekivali smo da će novi Pravilnik prepoznati i adresirati ovaj problem, osobito zato što se radi o pitanju koje izravno utječe na kvalitetu nastave, radne navike učenika i pravednost sustava vrednovanja. Međutim, predložene izmjene ne donose nikakvu promjenu u ovom segmentu, čime se propušta prilika za stvarno unapređenje odgojno-obrazovnog procesa”, pišu u javnoj raspravi prosvjetari, smatrajući nužnim razmotriti uvođenje razumnog ograničenja broja roditeljskih isprika tijekom školske godine ili uvođenje nekog od dodatnih mehanizama provjere, kako bi se spriječile zloupotrebe i osiguralo da izostanci uistinu budu opravdani, a ne instrument za izbjegavanje školskih obveza. Smatraju, naime, da je najava Ministarstva po kojoj roditelji mogu koristiti ispriku od po tri dana, ali dva puta po svakom polugodištu ne samo dobra ideja, nego i krucijalan pomak u rješavanju gorućeg problema. Zašto do takvog pomaka u izmjenama Pravilnika nije došlo, ne treba previše mozgati: jasno je da je liječnička struka i ovoga puta uspjela zabiti gol školama. Jer, teško bi bilo povjerovati da si je ministar Fuchs najavom da hoće privezati ruke roditeljima, a potom se predomislio, zabio običan autogol. Nije, njemu su gol očito zabili jači igrači. Prednost vozačke škole Zbog toga je moguće razumjeti ogorčenje učiteljske struke liječničkom. Predočena je u još jednom od učiteljskih komentara s javne rasprave: „Liječnici trebaju odraditi svoj posao. Nas zaista ne zanima što je njima to 'dodatno opterećenje' ‒ meni je posve neprihvatljivo što oni 'radije ne bi' imali nadzor nad zdravljem svojih pacijenata, jer ako je dijete bolesno i zato ne ide u školu, to se treba zabilježiti u njegovu povijest bolesti ‒ ne može jednostavnije. Nama je nastavnicima ogromno dodatno opterećenje baviti se posljedicama njihova izbora da odbijaju raditi svoj posao.” Ono što je moguće pozitivno u ovoj situaciji upravo je sinergija škola koje gotovo bez iznimke traže ograničenje roditeljskih ispričnica. Kristalizira li se do kraja rasprave njihov unisoni stav da