Kajiwarin poučak

Posljedično je dijelom bio u pravu kolega koji je na vijest o njihovu uhićenju uzvratio kratkom poruku: „I opet će škole biti krive.” A na mreži se, u povodu katastrofe u Hong Kongu, širi crnohumorni upit: zar su naši bili tamo na maturalcu? Čuvari ćudoređa Postavlja se (ponovo) pitanje u kojoj mjeri (ne)može biti kriv obrazovni sustav za neprihvatljiva ponašanja djece i mladih. Znamo da školama pripada dio odgovornosti za odgoj, socijalizaciju mladih; da bi škole trebale promicati svijest o odgovornom ponašanju, moralu, zakonima i posljedicama. No, ma koliko preventivnih programa uvele, ma koliko puta učitelji i nastavnici ponovili predavanja o izazovima na društvenim mrežama, iluzorno je očekivati da škole budu jedini 'čuvari' ćudoređa mladih. One su tek dio slagalice, a odgovornost za devijacije je zajednička i počiva na lančanoj diobi uloge roditelja, lokalnih zajednica, socijalne službe, policije, medija i škola. Tim više što se čin u Vjesniku – upad u zgradu i izazivanje požara – dogodio izvan školskog konteksta (navečer), u slobodno vrijeme i izvan ikakve kontrole škole. Svima je već odavno jasno da incidenti imaju korijen u širem kontekstu, posebno u već gotovo nezdravoj 'zaljubljenosti' učenika u društvene mreže i teško je očekivati da škola može spriječiti uključenje maloljetnika u „Urbex” (izazov upada u napuštene objekte) ili „Ljudeke” (uz ovo namjerno ne navodimo objašnjenje zbog sve sklonijeg stava da medijski prostor uopće ne bi trebao posvećivati pažnju pojedinačnim ekscesima). Problem jest što su nam škole – ponajprije zbog društvene klime – i same postale požarišta: u svakoj od njih 'požar' se gasi barem jednom u polugodištu. Prije više od pet godina školskiportal.hr objavio je izvještaj o mentalnom zdravlju djece i mladih, pod naslovom „Škola ne može sama odgajati”. Istraživačice, znanstvenice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, izdvojile su poruku: „Mora nas zabrinuti da više od 25 posto mladića i djevojaka ne izražava zadovoljstvo ni komunikacijom u obitelji ni obiteljskim životom.” Iz istog se teksta može među redcima čitati poruka: ‒ Da, škola može ponuditi smjer, ali ne i kontrolirati život učenika. Iscrpljene snage Tema ovogodišnjeg znanstveno-stručnog skupa „Jesenska škola učitelja i odgojitelja” upravo je mentalno i tjelesno zdravlje (Opatija, od 1. do 3. prosinca), o kojoj će Školske novine idućih dana izvještavati. Dotad je preporučljivo pročitati tekst u ovome broju ŠN o mentalnom zdravlju japanskih učitelja/ica, s naslovom „Zanimanje na rubu izdržljivosti”. I još se malko zamisliti nad do bola iskrenom porukom Takashija Kajiware, potpredsjednika Education Internationala za azijsko-pacifičku regiju. Kaže: „Budući da bolovanja zbog mentalnih bolesti dosežu rekordne razine i dodatno opterećuju već iscrpljenu radnu snagu, nemoguće je naše škole nazvati održivima.” Kajiwara, dakako, govori o mentalnoj i fizičkoj iscrpljenosti učitelja. Ni tu nije potrebno objašnjavati od koga/čega. Ni to da zapravo nije riječ samo