Europa, drugi i mi

Jer, jedan pravilnik neće riješiti problem (dijela) generacije osviještenih roditelja u jurišu na spas djece od škole. Prije će ga riješiti osvježena i osnažena generacija učitelja, educirana da dječjim zastupnicima (osim roditelja, tu su i odvjetnici) za početak predstavi – i od njih ne odstupa – jasna pravila suradnje. A za to je, Bognar je u pravu, potrebno poboljšanje obrazovanja učitelja na fakultetima, kao i kvalitetnije, dostupnije i svrsishodnije stručno usavršavanje koje prolaze kroz karijeru. U jednu je ruku neobično što je na početku drugoga polugodišta nespretna situacija s (ne)izmjenom Pravilnika o pedagoškim mjerama doista jedina aktualna medijska vijest iz obrazovanja od 8. siječnja do danas. K tomu, kada ju usporedimo s temom koju u ovome broju prenosimo iz susjednog obrazovnog sustava, dolazimo do zaključka kako je naša „revolucija” s jednim od pravilnika u obrazovanju mala beba u usporedbi s onime što neka druga vlast pokušava progurati kao reformu školstva. Srpski ministar prosvjete, naime, mirne duše objašnjava kako će spasiti djecu zaslijepljenu ekranima time što će smanjiti trajanje školskog sata s 45 na 30 minuta. Drugim riječima, učenicima na(v)učenima na Tik-tok pomoći će se na način da će im se školski sustav - prilagoditi. Sreća što u svakome broju ŠN prakticiramo prenositi europske trendove u obrazovanju. Jer, tu već poneka priča, za razliku od navedene, zvuči razumno. Primjerice, austrijski parlament donio je odluku prema kojoj će svi učenici za koje se ocijeni da ne vladaju dovoljno dobro njemačkim jezikom imati obvezu pohađati intenzivnu nastavu. Kada? Prije početka nove nastavne godine, odnosno dva posljednja tjedna ljetnog raspusta. Prosvjetna je vlast u Austriji pritom očito svjesna kako učiteljima u ovom zapletu treba potpora, pa u priču uključuju stručnjake za poučavanje jezika, studente, umirovljene profesore, pa i volontere, čime donekle rješavaju opterećenje zaposlenog školskog kadra. Potom dolazimo do bitnog, kazni za prekršitelje (roditelje malodobnih učenika): tko ne bude poštovao novu regulativu o obvezi učenja jezika, snosi trošak do tisuću eura. Jer, neposluh se smatra kršenjem zakona o obaveznom obrazovanju. Eh, to bi se već moglo nazvati konkretnim potezom, za razliku od skraćenja školskog sata ili nespretnog preuređenja pravilnika. Kako nam tijekom ovih tmurnih zimskih mjeseci uporno nedostaje pozitivnih priča i vijesti, sjetili smo se zagrebačke učiteljice Maje Mačinko (posvetili smo joj prostor i u ovome broju, iz vrlo jednostavnog razloga ˗ jer je u najmanju ruku inspirativna). Lani je uzela četiri mjeseca neplaćeni dopust u školi, stavila ruksak od osam kilograma na leđa i otišla na put oko svijeta. Tada je posjetila i upoznala niz država od Kine do Australije za koje je štedjela više od dvije godine. Njezine riječi kako neki ljudi kupe novi automobil, no ona radije novac utroši na putovanja, podsjećaju na riječi pokojne profesorice Jasenke Breitenfeld. Ima tomu sigurno dvadesetak godina kada