Kako u Hrvatskoj još nije bilo značajnijih istraživanja o uzor-ličnostima u nazivima obrazovnih ustanova ni vrijednostima koje predstavljaju, napravili smo o tome akcijsko istraživanje U predškolskom odgoju tek 0,8 posto svih vrtića u nazivu ima uzor-ličnost, u osnovnim i srednjim školama takvih je nešto manje od 60 posto, a u visokom obrazovanju uzor-ličnosti nalaze se u oko 18 posto naziva U prošloj polovini godine u ovoj smo rubrici pisali o eponimskim i pravopisnim modelima po kojim su nazvane odgojno-obrazovne ustanove u Hrvatskoj. Dva su najčešća modela po kojima ustanove dobivaju naziv. Prvi model sadrži samo naziv vrste ustanove i mjesto rada (npr. Dječji vrtić Korčula, Osnovna škola Supetar, Gimnazija Bjelovar, Sveučilište u Zagrebu), a drugi isto to, prošireno nekim pojmom ili imenom značajne ličnosti koja se tada naziva naslovnik, krematonim ili eponim (npr. Dječji vrtić „Cvrčak”, Knin; Osnovna škola Vladimira Vidrića, Kutina; Srednja škola Kneza Branimira, Benkovac; Sveučilište Jurja Dobrile u Puli). Prvi model predstavlja osnovnu informaciju o identitetu i nije zanimljiv za dublju analizu. Model s imenom ličnosti pak zanimljiv je jer su te ličnosti zapravo simboli nekih vrijednosti za koje se opredijelio osnivač ustanove pa je vrijedno vidjeti koje se to vrijednosti na ovaj način ističu u odgojno-obrazovnom sustavu. U toj analizi povezuje se i sadašnjost i prošlost školstva, ali i cijelog društva. Simbolika i metoda učenja po uzoru Uvid u literaturu te u imena istaknutih osoba koja nose obrazovne ustanove u Hrvatskoj, a koji smo učinili pripremajući ovaj tekst, upućuje na glavne razloge za isticanje tih imena: odavanje priznanja zaslužnim osobama za izniman doprinos znanosti, obrazovanju, kulturi, umjetnosti, sportu, politici, humanitarnom radu ili drugim područjima od općeg interesa; očuvanje povijesnog i kulturnog pamćenja i uspomene na važne osobe i njihovu ostavštinu; odgojna i obrazovna uloga – upoznavanjem života i djela osobe čije ime škola nosi prepoznaju se vrijednosti poput znanja, stvaralaštva i služenja zajednici; stvaranje identiteta ustanove jer imenom škola postaje prepoznatljivija po tradiciji i vrijednostima koje njeguje; povezanost s lokalnom zajednicom često je razlog da se biraju osobe koje su rođene ili djelovale u mjestu ili regiji, čime se jača lokalni identitet i ponos. Smisao imenovanja nije, dakle, samo razlikovanje jedne škole od druge, nego i simbolično povezivanje ustanove s idealima i vrijednostima koje predstavlja osoba po kojoj je nazvana. Tako ime škole postaje dio njezina identiteta te podsjeća učenike, roditelje i javnost na trajnu vrijednost znanja, stvaralaštva, humanosti, domoljublja i drugih vrlina koje je ta osoba utjelovila. Stoga se ličnost u nazivu škole može nazvati uzor-ličnost jer se ovakvim isticanjem diže na pijedestal uzora za svoju sredinu ili cijelu naciju. Njezino ime i djelo, uz iskazivanje časti, poruka su da se u nju treba ugledati u vlastitom životu. To je pak izravno povezano