TONE PERUŠKO Predanost Istri, školstvu i hrvatskom jeziku

Ostavština Tone Peruška po kojoj je trajno zabilježen u hrvatskoj povijesti može se promatrati u tri glavna područja: političko-kulturnom, stručno-znanstvenom i zavičajno-istarskom, iako se ona nerazdvojno isprepliću. Peruško je bio hrvatski rodoljub iz Istre, pokrajine s većinskim hrvatskim stanovništvom pod višestoljetnom talijanskom ili austrijskom vlašću te je između dva svjetska rata i u Drugom svjetskom ratu aktivno djelovao kao antifašist i borac za prava istarskih Hrvata te slobodu i sjedinjenje Istre s Hrvatskom, što se i ostvarilo u drugoj Jugoslaviji, prvi put u povijesti. U ovu skupinu njegova djelovanja ide rad u organizacijama Istrana, publicistička djelatnost kao što je uređivanje tjednika Istra, suradnja u Istarskom glasu i Glasu Istre, osnivanje Istarske naklade i pokretanje omladinskog časopisa Polet. Velika je i njegova stručno-znanstvena prosvjetna baština. U nju u prvom redu ulazi osnivanje Školskih novina, glasila prosvjetnih radnika Hrvatske, kojima je bio prvi glavni urednik, a koje, kao jedine hrvatske učiteljske novine, izlaze i danas. Tu ulazi i autorstvo knjige Materinski jezik u obaveznoj školi, prve sustavne metodike hrvatskog jezika koja je dugo vremena bila udžbenik za tu disciplinu kojim su se koristili brojni naraštaji učenika učiteljskih škola, studenti i učitelji u svakodnevnoj praksi. Ipak, za njegov stvaralački i duhovni profil možda je najtipičniji njegov svestrani rad na osvještavanju Istre kao zavičaja svih njenih žitelja koji trebaju voljeti i brinuti se za njegov napredak te njezino integriranje u hrvatski nacionalni korpus. Na tom je putu, osim njegove novinarske i publicističke djelatnosti te nekoliko stručnih radova (Pravopisni priručnik, Razgovori o jeziku) osobito bilo važno osnivanje Pedagoške akademije u Puli kao jezgre današnjeg Sveučilišta Jurja Dobrile, koju je vodio, kao svoje posljednje veliko djelo, do kraja života. Plod toga smjera bila je i izrada koncepta zavičajne nastave (Nastava o zavičaju – Istra) na samoj Pedagoškoj akademiji, a potom i u predškolskim i osnovnim školama u Istri, kojima se djeca odmalena poučavaju o osobitostima zavičaja, što je prirodni put u razvoju ljubavi prema domovini. To je golemo intelektualno-emotivno nasljeđe Tone Peruška, koje danas podupiru i istarske političke i kulturne institucije na način koji gotovo ne postoji drugdje u Hrvatskoj. Tonu Peruška krasile su dakle najplemenitije osobine: ljubav prema slobodi vlastitog naroda i jezika, prema učiteljskom pozivu zbog njegove važnosti za svaki napredak te prema svom zavičaju kao najbližem dijelu domovine. Po tim osobinama zaslužio je biti trajnim uzorom mladima, ali i svima koji utječu na naš život i budućnost.

Ostavština Tone Peruška zaslužuje da se o njemu i njegovu ukupnom djelu izradi cjelovita monografija s iscrpnom bibliografijom njegovih radova u publicistici i stručnim glasilima

Marko Ljubešić - Značenje Tone Peruška za metodiku hrvatskoga jezika i zavičajnu nastavu

Peruškova knjiga Materinski jezik u obaveznoj školi prva je naša monografija o metodici hrvatskoga jezika u osnovnoj školi. Bio je i veliki pobornik zavičajne nastave zbog posebnosti povijesti Istre, u kojoj se ta nastava kao poseban projekt slobodnih aktivnosti intenzivno njeguje i danas

 

Započevši kao osnovnoškolski učitelj, Peruško je nastavio raditi politički, kulturno, publicistički kao profesor srednje škole, inspektor, direktor učeničkog doma i gimnazije, što mu je pomoglo da upozna školski sustav i učenike u svim fazama školovanja. Kasnije je svoje djelovanje nastavio na višim obrazovnim institucijama, a svojim stručnim i znanstvenim radovima formirao se kao ugledan metodičar hrvatskoga jezika. Izrazitije se metodikom počeo baviti u vježbaonici Učiteljske škole u Zagrebu kad objavljuje radove u Napretku i piše metodičke prikaze. Nakon metodskih uputa za obradu domaćeg štiva objavljuje svoju najvažniju metodičku knjigu „Materinski jezik u obaveznoj školi ‒ (Specijalna didaktika)”. Knjiga je izašla 1961. godine u izdanju Pedagoško-književnog zbora iz Zagreba. Nakon toga doživjela je još pet izdanja, što je vrlo rijetko za bilo koju knjigu. 

Iako se u objašnjenju izraza materinski autor ograđuje u smislu da on označava hrvatski, u zagradi srpski jezik, ovu su knjigu dugi niz godina upotrebljavali i učitelji iz ostalih republika tadašnje Jugoslavije. Prije petnaestak godina Peruškova Specijalna didaktika bila je na popisu literature u osnovnim i srednjim školama današnje Republike Sjeverne Makedonije. Vrijednost koju su mnogi prepoznali proizlazi iz činjenice da je to prva metodička monografija koja obuhvaća sva tada relevantna područja nastave materinskog jezika. Knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Materinski jezik kao nastavni predmet, Početna jezična nastava, Psihološke osnove čitanja i pisanja, Specifični problemi elementarne faze, Kultura usmenog izražavanja, Rad na tekstu, Uvođenje u književnost, Film u nastavi, Uvođenje u filmsku kulturu, Kultura pismenog izražavanja te pouke o jeziku i nauka o jeziku.

Ova stručno znanstvena monografija može biti zanimljiva i današnjem studentu hrvatskog jezika i književnosti te učitelju razredne nastave jer proizlazi iz Peruškovih vrlo aktualnih misli o specifičnostima hrvatskog jezika i njegovu poučavanju. Materinski jezik je i nastavni jezik što mu daje posebno obilježje među svim predmetima. Zbog sadržaja i načina njegova iznošenja, sistematičnosti, metodičke inventivnosti i znanstvene zasnovanosti Peruškovoj Specijalnoj didaktici pripada u povijesti metodike hrvatskog jezika važno mjesto, usudio bih se reći da je na tronu, jer je cjelokupna kasnija metodika razrađena upravo na Peruškovim temeljima. 

Treba nešto reći i o Peruškovom konstruktu zavičajne nastave. Istra je njemu bila nepresušno vrelo inspiracije iz kojega su nastali brojni književni i povijesni članci. Osim velikog zadatka osnivanja Pedagoške akademije, Peruško je učinio još jedan vrlo bitan pionirski korak jer je utro put uvođenju posebnog predmeta ‒ Nastava o zavičaju. Tu se suočio s negativnim stajalištima u tadašnjim znanstvenim i političkim krugovima. Vjerovao je u opravdanost svoje inicijative koja je jednako vrijedna bila tada kao što je i danas. Peruško u Pedagoškom radu 1964. godine obrazlaže pedagoške i političke razloge uvođenja tog predmeta te piše o svijesti i znanju o nacionalnoj pripadnosti, organizaciji nastave te o nastavnom planu i programu. Uzroke nesuglasica koje je izazvalo uvođenje predmeta Nastava o zavičaju Peruško nalazi u nepoznavanju specifičnog razvoja i položaja Istre kao novooslobođenog i pograničnog područja i isto tako u nerazumijevanju principa zavičajnosti koji se sastoji u tome da upoznavanje učenika s vanjskim svijetom treba početi upoznavanjem sa svojom najbližom okolinom. Politički razlozi koje Peruško navodi za uvođenje zavičajne nastave proizlaze iz specifičnog položaja Istre za koju kaže da je tek 1945. godine došla u cijelosti u okvir matice zemlje. Osim toga, da je Istra po etničkom sastavu višenacionalna te je taj prostor definiran kao susretište kulture i jezika, slavenstva i romanstva. I nema ništa prirodnije nego da se obrazovni i znanstveni navodi objedine i usmjere tokovima koji su povijesne, narodnosne i zemljopisne okolnosti odavno jasno ucrtane. Politički zadatak nastave o zavičaju sastoji se u tome da razbije osjećaj izoliranosti i ukloni osjećaj nacionalne manje vrijednosti. Da je bio upravo zagovarajući uvođenje principa zavičajnosti, govore i stajališta kasnijih metodičara kao što je Stjepko Težak.

Peruško upozorava kako provođenje principa zavičajnosti ne smije dovesti do uskog lokalizma, već omogućiti gledanje domovine kroz manifestaciju užega zavičaja, isto kao što je poznavanje svijeta najlakše kroz prizmu poznavanja vlastite domovine. Princip zavičajnosti može se primjenjivati jedino ako nastavnik poznaje učenikov zavičaj pa se zalaže i za poseban predmet na pedagoškim akademijama nazvan Nastava o zavičaju.

Upozorava da jedan nastavnik ne može sam predavati nastavu o zavičaju, jer je problem kompleksan, pa predviđa da predavanja iz pojedinih područja održavaju i drugi nastavnici ili stručnjaci iz privrede, javnih službi prema unaprijed utvrđenom rasporedu. Peruško uvodi i novi vrlo moderan oblik nastave ‒ nastavnu ekskurziju. Predviđeno je da nastavu o zavičaju slušaju svi studenti po jedan sat tjedno u prva tri semestra. Promatrajući iz današnje perspektive program je značajan pomak u nastavi. Peruško je bio u pravu kad je donio sud o svrhovitosti uvođenja nastave o zavičaju. Rezultati prve generacije studenata pokazuju da je i nastava o zavičaju imala vrlo pozitivnog utjecaja na formiranje budućeg nastavnika ma gdje radio nakon završenog studija.

S ponosom možemo reći da je na temeljima koje je iskopao i zacementirao veliki Tone Peručko nastala zavičajna nastava koja se provodi u svim školama Istarske županije, kako zahvaljujući njegovim idejama imamo sveučilište koje polako zauzima važno mjesto u mreži hrvatskih i europskih sveučilišta. Ipak, od svega je najvažnije to da se danas u Istri nitko više ne srami svog zavičajnog govora i svoje zavičajne kulture. A za to je najzaslužniji Tone Peruško. 

(Iz izlaganja izv. prof. dr. sc. Marka Ljubešića na skupu u povodu 120. obljetnice rođenja Tone Peruška 27. veljače 2025. u Premanturi)

Zavičajna nastava u Istarskoj županiji

Cilj projekta je formiranje institucionalnog oblika očuvanja istarskog zavičajnog identiteta te čuvanje svog regionalnog bogatstva i naše regionalne posebnosti.

Promidžbeni letak zavičajne nastave u Istarskoj županiji, koncipirane po idejama Tone Peruška. Zavičajna nastava ima potporu Istarske županije, gradova i općina. Jedinstvena je u hrvatskom obrazovnom sustavu, a za nju se pripremaju učitelji na Filozofskom fakultetu u Puli posebnim kolegijima u okviru studija na Odsjeku za kroatistiku te na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti.

Važniji radovi o Toni Perušku

• Zvane Črnja. In memoriam Tonu Perušku: Simbolika jedne smrti. Telegram, 393, 10. XI. 1967. 

• Miroslav Bertoša. O sastavnicama takozvane lokalne povijesti. Istra, 1977, 2 – 3.

• Anka Došen-Dobud. Prvi direktor puljske Pedagoške akademije. ibid.

• Franjo Lajoš. Pedagoški i metodički rad Tone Peruška. ibid.

• Ive Mihovilović. Tone Peruško novinar. ibid.

• Stjepan Vukušić. Radovi na polju jezika. ibid. 

• Mate Demarin. Život i rad T. Peruška, ibid., 1977, 8 – 9. 

• Stjepan Vukušić (priređivač). Tone Peruško: U svome vremenu. Pula – Rijeka 1984.

• Mirjana Benjak – Marko Ljubešić. Od Peruška do otvorenog sustava. Zagreb, 2013.

• A. Spada – J. Zekić. Tone Peruško – ime koje odgaja budućnost. Pula, 2025.

Peruškova metodika u suvremenom kontekstu

Knjiga Mirjane Benjak i Marka Ljubešića, profesora metodike hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Puli, s naslovom Od Peruška do otvorenog sustava (Školska knjiga 2013.) stavlja metodičke ideje Tone Peruška u suvremeni metodički kontekst. Knjiga je objavljena u povodu 50. obljetnice osnivanja Pedagoške akademije u Puli, 50. obljetnice Peruškove najvažnije knjige Materinski jezik u obaveznoj školi i 45. obljetnice objavljivanja Peruškovih skripata Nastava o zavičaju kojom je utemeljio koncept zavičajne nastave koji se i danas providi u sveučilišnom obrazovanju učitelja hrvatskoga jezika i u slobodnim aktivnostima u istarskim školama. 

U prvom dijelu knjige s naslovom Na tragu zavičajnosti Tone Peruška zavičajnost se objašnjava kao metodičko načelo te objašnjava kao književnoteorijski, književnopovijesni i metodički problem. Dvojezičnost Istre s većinskim hrvatskim i manjinskim talijanskim jezikom odražava se u jezičnim kompetencijama učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika za rad u višejezičnoj sredini. Prikazuje se istraživanje o funkcioniranju i recepciji talijanskog jezika među gimnazijalcima u Bujštini. Za primjere obrade književnih djela daju se metodički modeli interpretacije romana Fulvia Tomizze Meterada na talijanskom jeziku, Marjana Tomšiča Šavrinka na slovenskom jeziku te Istarskog razvoda kao primjera obrade povijesnog spomenika u nastavi. U drugom dijelu knjige donose se primjeri obrade tema iz hrvatskog jezika u suvremenim metodičkim sustavima – problemsko-stvaralačkom, multimedijskom i otvorenom.

Nova knjiga o Toni Perušku

Tone Peruško – ime koje odgaja budućnost U čast 120. obljetnice rođenja pedagoga i humanista Tone Peruška, Osnova škole Tone Peruška, Pula, 2025.

U zajednici Talijana Circolo u Puli u povodu 120. obljetnice rođenja istarskog intelektualca Tone Peruška, održana je 20. veljače svečanost u organizaciji Osnovne škole Tone Peruška iz Pule. Uz bogat kulturno-umjetnički program priređena je panel-rasprava te predstavljanje knjige Tone Peruško – ime koje odgaja budućnost. O knjizi su govorili ravnatelj škole Kristijan Cinkopan, autor uvodnog teksta, te inicijator i autor teksta publikacije dr. sc. Jasenko Zekić, učitelj povijesti. O tome kako je knjiga nastajala i koliko je njezino značenje za samu školu, ali i širu zajednicu, Jasenko Zekić je istaknuo:

‒ Ideja o pisanju publikacije postojala je već dugo, a 120. obljetnica rođenja Tone Peruška pokazala se kao idealna prilika za realizaciju. Premda smo prije nekoliko godina tiskali našu prvu publikaciju Osnovna škola Tone Peruška jučer i danas, smatrali smo da život i djelo Tone Peruška ne treba biti jedno od poglavlja, već zasebna publikacija.

Budući da naša škola dugi niz godina obilježava obljetnice njegova rođenja, uvodni tekst posvećen je upravo tome. Ipak, glavni dio publikacije govori o životu i djelu Tone Peruška. U dosadašnjim istraživanjima, uglavnom znanstvenim radovima, autori su se bavili uglavnom njegovim djelom, a o životu postoje tek suhoparne činjenice. Iza teksta ove publikacije stoji temeljito istraživanje, a tekst je pisan jednostavnim jezikom te je publikacija pristupačna širokom krugu čitatelja. Osim brojnih dosad nepoznatih zanimljivosti, prikupljenih iz novinskih članaka i usmenih iskaza, publikacija je obogaćena brojnim slikovnim prilozima. Kako bi Tonu Peruška približili čitatelju, osim novinskih članaka i naslovnica knjiga, stranice publikacije ispunjavaju i brojne dosad neobjavljene obiteljske fotografije. Veliku pomoć pri pisanju dobio sam od potomaka obitelji Peruško, posebice Bojane Kirac.

Ovom publikacijom željeli smo ovjekovječiti ime i djelo osobe čije ime naša škola nosi skoro šest desetljeća. Osim toga, za razliku od izgovorene, napisana riječ ostaje za sadašnje i neke buduće generacije. (jz)