Bogatstvo je u različitosti

Veliki Grđevac, rodno mjesto velikoga hrvatskoga dječjega pisca Mate Lovraka (Veliki Grđevac, 1899. – Zagreb, 1974.), ove je godine 38. put bio domaćinom Lovrakovih dana kulture (24. svibnja – 3. lipnja 2025.), manifestacije koja je utemeljena prije 38 godina na poticaj nekadašnjih učitelja i ravnatelja velikogrđevačke škole, kao počast i sjećanje na klasika hrvatske dječje književnosti čije su se priče i junaci trajno urezali u srca i pamćenje brojnih naraštaja hrvatskih osnovaca, ispunivši im dane djetinjstva neponovljivom čarolijom umjetnosti riječi. 

Sedmodnevna manifestacija koja se održavala na više lokacija sadržavala je nekoliko događanja – sajam kreativnosti, govornu radionicu, kazališne predstave, Igre družbe Pere Kvržice te, kao glavna događanja, dodjelu književne Nagrade „Mato Lovrak” za najbolji dječji roman prvi put tiskan u 2024. godini na hrvatskom jeziku u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu te dodjelu nagrada učenicima osnovnih škola i njihovim mentorima za najbolje literarne, novinarske i likovne radove pristigle na ovogodišnji natječaj.

Odlukom Povjerenstva u sastavu prof. emeritus Stjepan Hranjec, prof. dr. sc. Diana Zalar i učiteljica Lovorka Pralas, najboljim romanom proglašeno je djelo autorice Željke Vlainić Koraci. Roman govori kako djeca proživljavaju gubitak bliske osobe te o potrebi veće podrške roditelja, ali i stručne pomoći koju treba potražiti. Prema riječima prof. emeritusa Hranjeca autorica je pogodila temu te ističe da roman ima osnovnu premisu koju Mato Lovrak promovira u svojim romanima, a to je plemenitost. Autorica se u pisanju odlučila za uzornu obitelj, toplu i srdačnu. Samo je tako moguće prevladati svaku krizu! Po tome je ovaj roman i te kako i za odrasle, svrsishodniji od svih priručnika o obiteljskoj zajednici. Ovaj roman zrači dobrotom, pozitivom i ljubavlju, u tom je smislu vrlo afirmativan, roman koji bi trebao ući u popise školske lektire – istaknuo je u svom obraćanju prof. emeritus Stjepan Hranjec.

Dobitnica književne nagrade „Mato Lovrak” Željka Vlainić svoje je veselje podijelila sa svim prisutnima u dvorani jer je za nju, kako je rekla, ova nagrada radost i ponos. Odrasla je uz romane Mate Lovraka i kako je Lovrak pisao o svom selu, tako je i ona je u romanu Koraci opisala selo Kovačevac kraj Nove Gradiške u kojem je rođena, svoje odrastanje na selu i sretne trenutke s obitelji i bakom... Na pisanje romana Koraci potaknule su je okolnosti u kojima današnja djeca žive i izazovi s kojima se bore, izloženost medijima i sve veća potreba za stručnom podrškom. 

Nagrade su uručene i učenicima za najbolje literarne, novinarske i likovne radove s temom „Različitost nas obogaćuje”. Najbolji radovi objavljeni su u zborniku Darovi djetinjstva koji je na svečanom programu predstavila prof. Ivana Ontl Horvat. Za najbolju selekciju literarnih ostvaraja nagrađena je OŠ Banova Jaruga (učenici od 1. do 4. razreda) i OŠ Ivanska (učenici od 5. do 8. razreda). Za najbolju selekciju novinarskih ostvaraja nagrađena je OŠ Ljudevita Modeca iz Križevaca. Za selekciju likovnih ostvaraja nagrađena je OŠ Rovišće, PŠ Prgomelje (učenici od 1. do 4. razreda) i OŠ Jelenje – Dražice (učenici od 5. do 8. razreda). Nagrađeni učenici posjetili su Spomen sobu Mate Lovraka i Lovrakov centar te su sudjelovali na govornoj radionici pod vodstvom Tomislava Barana.

Nagrađenima su čestitali predstavnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Tajna Čorak, zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije Marija Jungić, načelnik Općine Veliki Grđevac Tomislav Pavlečić, predsjednik Organizacijskog odbora Lovrakovih dana kulture Drago Trošćan i ravnateljica OŠ Mate Lovraka Marina Balen.

U kulturnom programu nastupili su učenici OŠ Mate Lovraka, Veliki Grđevac – školski zbor pod vodstvom učitelja Tomislava Halauša, učenik Ivano Mesarić na harmonici, učenica Gabriela Ditrih na violini, Lutkarska skupina pod vodstvom učiteljice Lovorke Pralas s predstavom Ježeva kućica, a okupljene su pjesmom diljem Lijepe Naše provele učiteljice okupljene u Vokalnoj skupini „Iskre”.

Nagrađeni učenički literarni radovi (izbor)

Različitost

Svi smo drugačiji,

u tomu je čar,

svatko je nekome

poseban dar.

Boje, riječi, snovi i lica,

u srcima ljubav klica.

Razlika nije zid što dijeli,

već most što spaja – da budemo cijeli.

Kad ruke spojimo,

ljubav te vodi,

u svakom srcu

nada se rodi.

Ana Korpar, 4. razred

OŠ Rovišće, PŠ Kraljevac

Voditeljica Mirjana Janković

Ljepši svijet

Svi smo mi jednaki.

Svi smo mi važni.

I samo ako se držimo zajedno

bit ćemo snažni!

Na štakama ili u kolicima,

crni žuti ili bijeli,

kada se slažemo,

možemo osvojiti svijet cijeli!

Važno je da se svi volimo

i da se svi družimo,

jer samo onda

jedni druge „kužimoˮ.

Svijet bi bio ljepši

kada bismo i veliki i mali

i stari i mladi

jedni drugima ljubav i ruku dali!

Ivo Bajsar, 3. razred

Katolička osnovna škola u Virovitici

Voditeljica Mirela Marušić

Niki ni isti

Na svitu isti ni niki

ni mačka, ni pas, a ni mi.

Na svitu su različiti si,

mama, tata, ja i ti.

Kad neki poveda:

„Ma, si su isti!ˮ

Ma ni, ni…

To si on misli!

Bili to črni, beli ili žuti

se su to naši judi.

Ča bi bilo da san ista ka i si?

Na sriću, neću znat

aš je saki čovik

na svoj način lip.

I si bi morali znat

da je stoga

svit bogat.

Stella Matić, 6. razred

OŠ Vladimira Nazora, Crikvenica

Voditeljica Jasmina Manestar

Janja

Janja je moja prijateljica. Ima sedam godina i jedan mjesec. Skoro kao i moja braća Fran i Roko. 

Volim se igrati s Janjom i njezinim bratom Filipom koji je star kao i ja. Filip i ja idemo u treći razred, a Janja u prvi. Ne idemo u ištu školu, ali volimo iste stvari. Janja i ja volimo crtati, uređivati se, šminkati i puno smijati. Filip više voli stvari za dečke. Janja i ja smo posebne. Ona ima bolest s kojom se rodila. Zove se cistična fibroza. Dalje baš ne znam što je to, ali mama kaže da Janja često ide na kontrole u Zagreb i da često kašlje jer joj se nešto stvara u plućima i to mora iskašljati. Ima i malu rupu na trbuhu kroz koju ju mama hrani. Ona stvarno ne voli jesti, čak ni slatkiše. Meni je jednom pokazala tu rupicu i kako ju mama hrani. Malo mi je to bilo strašno, ali sam se priviknula. Ni po čemu drugome se ne vidi njezina bolest. Jako je vesela i razigrana. Trenira karate i već ima skoro trideset medalja. I pleše u folkloru. Na sto strana je. Kao i ja. Zato se baš ne stignemo družiti, ali to ne znači da ju ne volim. 

Za obilježavanje Dana rijetkih bolesti Janja je svojim prijateljima objasnila svoju bolest. Rekla im je da je ona kao zebra. Nisam shvatila. Onda je rekla da svaka ima svoje jedinstvene pruge. Kao i svatko od nas, poseban i različit. Svatko mora naučiti poštivati različitost. Svi smo mi zebrice! 

Maša Mihalec, 3. razred

OŠ „Antun Nemčić Gostovinski”, Koprivnica

Voditeljica Sanja Brkić

Čarolija nije u slovima 

Mali čarobnjak Alex oduvijek je sanjao o tome da postane moćan poput svoje učiteljice Marijane. No, za razliku od svojih vršnjaka, imao je jednu poteškoću - slova u čarobnim knjigama stalno su mu se miješala, riječi su mu bježale, a svitci puni drevnih čarolija izgledali su kao zagonetke koje nije mogao riješiti. Disleksiju je smatrao velikom preprekom u ostvarenju svojih snova. 

„Kako ću ikada naučiti bacati čarolije ako ne mogu pravilno pročitati ni jednu jedinu riječ?” često se žalio. Učiteljica Marijana ga je promatrala smiješeći se i jednog dana mu rekla: „Čarolija nije u slovima! Ona je u osjećaju, u slici koju stvaraš u glavi i energiji koju nosiš u srcu.” Tako je započeo njegov poseban trening. Umjesto da se oslanja samo na tekst, počeo je učiti kroz slušanje i promatranje. Učiteljica Marijana mu je čitala čarobne priče, a Alex ih je zapisivao na način koji je njemu bio jasan crtežima, bojama i simbolima. Kada bi učio novu čaroliju, umjesto da ju samo čita, zamišljao ju je kao sliku u glavi. Bilo je dana kada mu čarolije nisu išle pa se osjećao obeshrabreno, ali svaki put kad bi pogriješio, sjetio bi se učiteljičinih riječi: „Prava snaga ne dolazi iz savršenog čitanja, već iz upornosti i volje da ne odustaneš.” 

S vremenom je razvio vlastiti stil učenja i otkrio da može izvoditi čarolije na način koji nitko prije nije koristio. To se dogodilo jer je prihvatio svoju različitost. Prihvatio je disleksiju. Njegove čarolije bile su pune boja, emocija i jedinstvene energije koju je samo on mogao stvoriti. Na kraju nije samo naučio baciti uroke; naučio je vjerovati u sebe i shvatio je da njegova disleksija nije slabost već dar koji ga čini posebnim. 

Emanuela Novak, 6. razred

OŠ „Petar Zrinski”, Šenkovec

Voditeljica Martina Košćak

POTPISI POD SLIKE: 

Sl. 1: Nagrađeni učenici i voditelji

Sl. 2: S dodjele nagrade Mato Lovrak za najbolji dječji roman ‒ autorica Željka Vlainić druga slijeva

Sl. 3: Igre družbe Pere Kvržice

Sl. 4: Naslovna stranica Zbornika Darovi djetinjstva – rad Lucije Ždralović, 8. razred, OŠ Davorina Trstenjaka, Hrvatska Kostajnica; voditeljica Barbara Bogić

Sl. 5: Ivona Pažin, 1. razred, OŠ „Ivo Lola Ribar”, Labin; voditeljica Ilona Burić Batagelj

Sl. 6: Leona Kreizl, 3. razred, OŠ Ivana Nepomuka Jemeršića, Grubišno Polje; voditeljica Sanela Glamočić

Sl. 7: Lucia Radovan, 8. razred, OŠ Jelenja – Dražice; voditeljica Barbara Brnelić

Sl. 8: Ivan Horvat, Ivan Štefulj, David Bogar, David Bogar, Ivan Posavec, Martina Oršoš, Luka Šardi, Elvis Topčagić, Magdalena Hatlak, Eva Lajtman – grupni rad, Centar za odgoj i obrazovanje Čakovec; voditeljice Rahela Posavec i Zvjezdana Miri Barila

Sl. 9: Evelin Feher, 8. razred, OŠ Grigora Viteza, Poljana; voditeljica Gordana Rusan

Sl. 10: Marko Dejković, 4. razred, OŠ Rovišće – PŠ Prgomelje; voditeljica Jasmina Imbrišić (Najbolja selekcija likovnih ostvaraja – učenici od 1. do 4. razreda)

Sl. 11: Lena Ajšić, 6. razred, OŠ Jelenje – Dražice; voditeljica Barbara Brnelić (Najbolja selekcija likovnih ostvaraja – učenici od 5. do 8. razreda)