Međunarodni studenti pune državni proračun

Međunarodni studenti donose milijarde eura u njemački državni proračun i pomažu u poticanju gospodarskog rasta, kaže se u studiji koju je nedavno objavio Institut njemačkog gospodarstva (IW). Istraživači iz Kölna izračunali su da će 79.000 međunarodnih studenata, koji su samo 2022. godine počeli studirati u Njemačkoj, platiti gotovo 15,5 milijardi eura više za poreze i doprinose za socijalno osiguranje nego što će primiti u socijalnim davanjima. Predsjednik Njemačke službe za akademsku razmjenu (DAAD) Joybrato Mukherjee, koja je naručila studiju, rekao je da rezultati pokazuju da su „međunarodni studenti na puno načina prednost za Njemačku, ne samo akademski, već i gospodarski”. Njemačka bilježi i visok stupanj ostanka stranih studenata: prema studiji OECD-a iz 2022. godine, oko 45% ljudi koji su došli u Njemačku sa studentskom vizom 2010. godine i deset godina kasnije bili su u zemlji. Do tada su već u potpunosti nadoknadili troškove svog obrazovanja: Institut njemačkog gospodarstva izračunao je da su ti troškovi potpuno pokriveni porezima i doprinosima za socijalno osiguranje ako 40 posto stranih studenata ostane u Njemačkoj tri godine nakon završetka studija. Studiranje uz rad Puno je razloga zbog kojih međunarodni studenti dolaze u Njemačku – ali jedan je bio posebno privlačan za Younisa Ebaida, egipatskog softverskog inženjera koji se 2021. godine preselio u Ingolstadt kako bi završio master studije iz automobilske tehnike na engleskom jeziku na Tehničkom sveučilištu (THI) u ovom bavarskom gradu. ‒ Moj prvi izbor bile su zemlje engleskoga govornog područja, ali one su bile vrlo skupe. Njemačka je bila najpovoljnija opcija ‒ rekao je 28-godišnji Ebaid. To je zato što gotovo sve akademske institucije u Njemačkoj ne naplaćuju školarinu, čak ni stranim studentima. Iako je Njemačka uvela besplatno visoko obrazovanje iz socijalnih razloga prije mnogo desetljeća, ono sada funkcionira i kao poticaj za privlačenje kvalificirane radne snage u zemlju. ‒ Plaćamo samo naknadu koja na mom sveučilištu iznosi 60 eura po semestru – ovdje je čak jeftinije nego na mom sveučilištu u Egiptu ‒ dodaje Ebaid. Ingolstadt je imao i druge prednosti – grad sa samo 140.000 stanovnika dom je Audija koji financira veliki dio istraživanja na Tehničkom sveučilištu Ingolstadt. Ebaid kaže da su mnogi njegovi profesori imali radno iskustvo u ovom automobilskom gigantu. Međutim, troškovi života u Bavarskoj višestruko su veći nego u Egiptu, a Ebaid se morao sam financirati, zbog čega je našao honorarni posao softverskog inženjera u Münchenu, posao koji mu je posredovao sveučilišni servis. Wido Geis-Thöne, viši ekonomist u Institutu njemačkog gospodarstva (IW) i koautor nove studije, rekao je da je najveće iznenađenje istraživanja bilo saznanje da međunarodni studenti pridonose njemačkom gospodarstvu i tijekom studija, jer se veliki broj njih zapošljava. Najveći izazov, međutim, bila je tranzicija nakon stjecanja diplome. Ti poslovi, kojima su posrednici sveučilišta, samo su za