Na festivalu filma djece i mladih zemalja Mediterana dokumentarni film „Dom koji se pamti”, u produkciji domske Filmske družine BuraMotion, osvojio je Grand Prix za najbolji film festivala
Učenički dom Kvarner iz Rijeke ostvario je izniman uspjeh na međunarodnoj filmskoj sceni. Na jubilarnom, 15. Dubrovnik Film Festivalu (DUFF), festivalu filma djece i mladih zemalja Mediterana, dokumentarni film „Dom koji se pamti” („The Dorm We Remember”) u produkciji domske Filmske družine BuraMotion osvojio je Grand Prix za najbolji film festivala.
U konkurenciji od više od 500 prijavljenih radova s cijeloga Mediterana i šire, stručni ocjenjivački sud, koji su činili talijanski redatelj Alessandro Aronadio, autorica animiranih filmova Petra Zlonoga i glumac Filip Juričić, jednoglasno je dodijelio glavnu nagradu riječkim srednjoškolcima. Svoju odluku popratili su riječima koje najbolje opisuju vrijednost njihova rada: „Ostavština koja stvara prekrasnu sadašnjost i koja bi mogla donijeti budućnost kojoj stremimo.”
Filmska družina BuraMotion osnovana je školske godine 2024./2025. i od samih početaka pokazuje snagu prave orkanske „bure” koja je Učeničkom domu Kvarner donijela nove oblike kreativnosti i potpuno novu energiju. Kao i svaki drugi početak, ni ovaj nije bio lagan. Pred tek osnovanom ekipom, oboružanom velikim entuzijazmom i voljom, bilo je puno izazova. Ipak, nezaustavljiva je bila ljubav prema kreativnom izražavanju i vjera u sebe. Potpuno točnom pokazala se izreka da, ako postoji volja, uvijek postoji i način kako ostvariti nešto naizgled nemoguće.
Ekipa zaljubljenika u filmsko stvaralaštvo, na čelu sa svojom mentoricom, svakog četvrtka navečer smišlja gdje pronaći priču, snimiti prvi kadar i stvoriti nešto što će trajati generacijama, u početku s posuđenim kamerama i mikrofonom, mnogo pokušaja i pogrešaka te učenjem u hodu. Družina je, uz skromne uvjete, igrala na sigurnu kartu – ljubav prema filmu, posvećenost cilju i ustrajan rad. Time su otvorili put novim filmskim izazovima i dokumentarcu „Dom koji se pamti”, koji im je donio dosad najveće priznanje.
Ovogodišnji DUFF održan je pod sloganom „Ovdje pripadaš”, a mladi su autori tu temu utjelovili na dirljiv način. Povratkom u 1948. godinu, film istražuje sjećanje, prolaznost vremena i nevidljive, ali neraskidive veze koje ostaju u prostorima doma dugo nakon što ih ljudi napuste. Otkriva ono što se desetljećima nije promijenilo – potrebu za pripadanjem, zajedništvom i stvaranjem uspomena za cijeli život. Iza ovog iznimnog ostvarenja stoji sedmero učenika doma: Patrick Šćulac Hinić, Korina Šverko, Jana Vančina, Lucija Lucis, Mia Perkić, Mija Cerovski i Božana Gvero, pod stručnim vodstvom mentorice Lidije Miljanović Škugor, prof.
– Glavna nagrada koju smo osvojili za mene je priznanje etabliranih osoba iz filmskog svijeta, priznatih i utjecajnih profesionalaca koji su ostavili značajan trag u domaćoj i svjetskoj kinematografiji. To je potvrda da naš film nosi ono što ga čini vrijednim gledanja – poruku zajedništva i pripadnosti te djelić nas samih u domskoj zajednici. To mi je poticaj za ulazak u svijet filma i stvaranje priča koje tek želim ispričati – istaknuo je Patrick Šćulac Hinić, montažer i redatelj filma.
Priča o povijesti doma posebno je dirnula Luciju Lucis, snimateljicu filma, koja je i sama dio obiteljske domske tradicije.
– Priča o povijesti doma povezala me s generacijama učenika prije nas. Moj tata bio je u ovom domu prije mene i puno mi je značilo što sam nastavila tu tradiciju. Nadam se da će ovaj dom postojati i kad moja djeca krenu u srednju školu. Nagrada nam je pokazala da uvijek možemo biti još bolji, a bit će primjer generacijama što je sve moguće ako se dovoljno trudiš i vjeruješ u sebe – istaknula je Lucija.
Cilj družine je izgradnja prepoznatljivog identiteta u svijetu filma za mlade, a u domu doprinos stvaranju poticajnog i inovativnog domskog okruženja. U suživotu učenika koji dolaze iz različitih krajeva Hrvatske te predanim mentorskim radom rađaju se kulturni projekti koji odgajaju mlade ljude i daju im snažan vjetar u leđa za cijeli život. Staklena plaketa Grand Prixa koja je stigla u Rijeku bit će trajna uspomena na ovaj uspjeh, ali i velik poticaj za stvaranje novih filmskih priča u novoj školskoj godini.
Posebnu umjetničku i estetsku vrijednost filmu dale su igrane rekonstrukcije povijesnih scena. Bez mnogo riječi, atmosferom, izrazima lica i pokretom, učenici glumci oživjeli su svakodnevicu i emocije učenika koji su na istim tim hodnicima boravili prije gotovo osam desetljeća.
– Posebno mi je značilo što sam u film mogla uključiti i svog djeda, koji je posudio glas sjećanjima nekadašnjih učenika doma. Priči je dao posebnu emociju – istaknula je Mia Perkić.
Za Luku Malčića, bilo je lijepo glumiti ono što su radili učenici koji su ovdje bili prije 78 godina:
– Iako znaš da si u današnjem vremenu, glumiš te prošle, stare scene. Jedino sklekove radim kao što su ih radili tadašnji učenici, ali ponašanje učenika u domu danas je potpuno drugačije – rekao je Malčić.