Kodiranje bez tehnologije

Aktivnost „Kodiraj me” obuhvaća razne radne listove poput bojenja istih oblika, zaokruživanja slova i povezivanja strelicama od početka do cilja U suvremenom odgojno-obrazovnom kontekstu sve se više naglašava važnost razvoja računalnog razmišljanja već u ranoj dobi. Iako se kodiranje često povezuje s uporabom digitalnih uređaja, temeljni koncepti poput sekvenciranja, logičkog zaključivanja i rješavanja problema mogu se uspješno razvijati i bez tehnologije. Upravo takav pristup, poznat kao „unplugged” kodiranje, posebno je primjeren za djecu predškolske dobi. „Unplugged” u prijevodu znači „isključen iz struje”, odnosno bez tehnologije. Iako su se koncepti logičkog programiranja igrom pojavljivali i ranije, Bell, Witten i Fellows smatraju se pionirima „unplugged” pristupa. Pristup „computer science unplugged” (Bell, Witten i Fellows, 2015) temelji se na ideji da se djeca mogu uvesti u svijet informatike bez sjedenja pred ekranom, odnosno uz igru. Usmjerenost na igru Igra, kao osnovni oblik dječjeg učenja, pruža prirodan i motivirajući okvir za usvajanje apstraktnih koncepata. Kako ističe Duran (2011), igrom dijete aktivno angažira sve svoje sposobnosti koje pridonose njegovu psihičkom i tjelesnom razvoju. Budući da igru karakterizira izostanak unaprijed zadanog cilja, ona je osobito pogodna za divergentno razmišljanje, istraživanje i isprobavanje različitih rješenja (Duran, 2011). Stoga se postavlja pitanje na koji način igra može poslužiti kao sredstvo za učenje osnovnih načela kodiranja u vrtićkom okružju. U ranom odgoju ovakav se pristup najčešće ostvaruje igrom i iskustvenim učenjem, pri čemu djeca aktivno sudjeluju u procesu istraživanja, rješavanja problema i stvaranja vlastitih rješenja. Kako ističe Bers, učenje kodiranja u predškolskoj dobi treba biti usmjereno na igru, kreativnost i interakciju, a ne na formalno usvajanje tehničkih vještina (Bers, 2017). Aktivnost „Kodiraj me” obuhvaća razne radne listove poput bojenja istih oblika, zaokruživanja slova i povezivanja strelicama od početka do cilja. Riječ je o predmatematičkim i predčitalačkim aktivnostima koje istodobno pridonose razvoju osnovnih elemenata računalnog razmišljanja poput prepoznavanja uzoraka, sekvenciranja i rješavanja problema. Uloga robota Jedna je od aktivnosti igra „Robot i programer”. Ovakve aktivnosti potiču i razvoj logičkog mišljenja, što je temelj računalnog razmišljanja (Bers, 2018). U toj igri jedno dijete preuzima ulogu robota, dok drugo daje precizne upute poput „naprijed”, „okreni se lijevo” ili „stani”. Kako bi robot uspješno izvršio zadatak, upute moraju biti jasne i pravilno poredane, čime djeca usvajaju koncept sekvenciranja i važnost točnih naredbi. Osim toga, ova aktivnost potiče razvoj komunikacijskih vještina i suradnje među djecom. Slično se načelo može primijeniti u aktivnosti „Labirint na podu”, u kojoj djeca slijede unaprijed zadane upute kako bi stigla do cilja. Korištenjem prostornih pojmova poput „lijevo”, „desno”, „naprijed” i „natrag”, djeca