Zadatak kazališta nije parirati društvenim mrežama niti su nužno kazalište i opća digitalizacija u kojoj živimo na suprotstavljenim stranama, dapače

U Gradskom kazalištu Trešnja upravo počinje nova sezona, i to pod palicom novog ravnatelja, Paška Vukasovića, koji je svoj plodni stvaralački portfelj glumca i redatelja u nizu kazališta zaokružio nedavnim imenovanjem na čelo omiljenog dječjeg kazališta. Pitali smo ga da za Školske novine najavi što donosi jesen u „Trešnji”:

– Kazalište Trešnja najveće je kazalište za djecu i mlade u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe i u tom je pogledu naša odgovornost i dužnost raditi predstave za djecu i mlade od samog rođenja do tinejdžerske publike. Tako je i svaka naša premijera usmjerena različitoj dobnoj skupini. Prva je „Čudesna šuma”, temeljena na romanu Sunčane Škrinjarić i animiranom filmu na kojem su odrastale generacije, a namijenjena je apsolutno svima od pet do 105 godina. Naša iduća premijera „Tko je ukrao poklone?” mlade autorice Ane Perković u režiji Anje Maksić Japundžić fokusirana je na blagdanski period te pozitivno ozračje i toplinu koju donosi razdoblje adventa. Nakon toga pripremamo predstavu „Profesor Baltazar” u režiji Marija Kovača. Zbilja sam siguran kako najpoznatijeg hrvatskog profesora nije potrebno posebno predstavljati. Profesora Baltazara prema tekstu Petre Radin vidjet ćemo u novim situacijama svima poznatog Baltazargrada.

Posljednja premijera u sezoni koprodukcija je s Malim pozorištem „Duško Radović” iz Srbije, a pripremamo predstavu „Ljeto kada sam naučila letjeti”, prema romanu Jasminke Petrović u dramatizaciji Ivane Vuković. Ova premijera namijenjena je našoj malo većoj i tinejdžerskoj publici.

U situacijama koje prolazi naša glavna junakinja Sofija, tijekom ljetovanja na Hvaru, djeca i mladi s njom uče letjeti u svijetu odraslih u kojem je bitno odrasti, ali ne izgubiti dijete u sebi. Uz spomenute premijere, važno je istaknuti kako pokrećemo program

Trešnja + (petkom) kojim u kazalište donosimo različite programe od projekcija filmova, radionica, kvizova, gostovanja predstava drugih kazališta, koncerata i drugih aktivnosti, a sve kako bismo Trešnju učinili prostorom susreta, dijaloga, razmišljanja i druženja djece i mladih, ali i cijele zajednice kojoj smo usmjereni.

UKLJUČUJEMO PEDAGOGA

Kakav je danas odnos djece i mladih prema kazalištu? Mijenja li se publika, je li teško pratiti tu promjenu?

– Djeca i mladi najiskrenija su publika i to je divno. Njihova spontanost, prirodnost i otvorenost nešto su što trebamo njegovati i poštovati. Zasigurno nije isti pristup u radu predstave za djecu vrtićke dobi ili za srednjoškolce. Baš u tom pogledu, s obzirom na to kako se društvene okolnosti mijenjanju, a time i generacije djece i mladih kojima smo usmjereni, Trešnja od ove sezone u sve svoje produkcije uključuje stručnu osobu koja prati razvojni proces svake produkcije. Doktorica znanosti i sveučilišna profesorica Ana Žnidarec Čučković, koja je diplomirala na Učiteljskom fakultetu i stekla zvanje odgojiteljice predškolske djece te nakon toga i na Filozofskom fakultetu i stekla zvanje profesorice pedagogije i opće informatologije te nakon toga doktorirala pedagogiju na Filozofskom fakultetu, prati razvoj svake produkcije u ovoj kazališnoj sezoni. Mišljenja sam kako je kazalište za djecu i mlade iznimno odgovoran posao jer direktno i indirektno uvjetujemo društvo u kojem ćemo živjeti sutra i baš sam zato vrlo sretan što je profesorica Žnidarec dio našeg tima.

KAZALIŠTE I DIGITALIZACIJA

Može li kazalište privući i onu djecu i mlade kojima je ono dosadno? Može li parirati društvenim mrežama?

– Trebamo mijenjati tu paradigmu jer kazalište je sve samo ne dosadno. Kazalište objedinjuje i glazbu, i likovnost, i pisanu riječ, i multimediju – kazalište je kuća za sve ljude i za svu našu djecu, da parafraziram stih jedne pjesme. Kazalište vam jamči da gledate živog čovjeka, glumca koji je čovjek od krvi i mesa kao i vi dok sjedite u udobnom stolcu u publici.

Kazalište vam dopušta, štoviše, potiče vas da budete i sretni i tužni, i prestrašeni i hrabri, i slabi i jaki jer je upravo ljepota u različitostima koje se kriju u svakome od nas.

Naravno da repertoarno, umjetnički, a nakon toga i komunikacijski i marketinški trebamo raditi iskorake i što je više moguće korespondirati sa zajednicom i društvom prema kojemu smo usmjereni i zbog kojeg postojimo. To apsolutno nije lagan posao, jer odgovornost kazališta je prevelika i ne smijemo izgubiti edukativni element i neprestano poticati djecu i mlade, ali i odrasle na kreativnost, na slobodnu mišljenja i toliko nužno kritičko promišljanje. U svakom slučaju, zadatak kazališta nije parirati društvenim mrežama niti su nužno kazalište i opća digitalizacija u kojoj živimo na suprotstavljenim stranama, dapače.

Hoćete li u repertoar možda uvesti neke za tinejdžere važne teme, poput vršnjačkog nasilja, mentalnog zdravlja ili utjecaja društvenih mreža?

– U ovoj kazališnoj sezoni predstava „Ljeto kada sam naučila letjeti” usmjerena je prema tinejdžerskoj publici i generaciji Z. Projektom Trešnja + bit će različitih programa od filmova i koncerata, radionica i drugih sadržaja koji su usmjereni prema tinejdžerima. Iduće sezone 2027./2028. pripremamo jednu „hardcore” predstavu za generaciju Z i poseban projekt za njih, ali sada je prerano o tome govoriti.

Gradsko kazalište Trešnja