U potrazi za kvalitetnijim obrazovanjem

Na Staroj Peščenici u Zagrebu smjestila se Prva katolička osnovna škola. Već pri samom ulazu osjeća se vjersko ozračje. Zidovi su prožeti dječjim crtežima svetaca, plakatima s kršćanskim simbolima, ali i ponekom krilaticom na latinskom jeziku. Međutim, vjera je tek dio identiteta ove škole. Kao što stoji na njezinoj službenoj mrežnoj stranici, identitet obuhvaća „potragu za kvalitetnijim obrazovanjem; brigu za ljudsku, duhovnu, intelektualnu, socijalnu formaciju; osobnu brigu za svakog učenika te otvaranje učenika svijetu, a da pritom ne gubi nacionalni identitet”. Godine 2012. utrt je put prema osnivanju Katoličke škole, koja je s radom otpočela iduće jeseni. Ravnateljske je dužnosti preuzeo hrvatski svećenik, teolog i karmelićanin, Vinko Mamić. Prethodno je radio kao profesor u središtu rimokatoličke vjere, Rimu. Ondje je od 2002. do 2006. godine predavao mariologiju, i to na prestižnom Papinskom teološkom fakultetu i Papinskom institutu za duhovnost Teresianum. Kao i druge zagrebačke vjerske škole poput islamske ili židovske, ni rimokatolička ne broji velik broj učenika. Trenutačno ih je 150, razvrstanih u osam razrednih odjela i u prostoru od samo devet učionica. Međutim, interes za upis veći je no što prostor škole omogućava. ‒ Mnogi roditelji htjeli bi upisati svoju djecu ovdje, ali možemo prihvatiti samo određen broj novih učenika. S roditeljima i djecom odrađuju se intervjui, a na temelju određenih kriterija odlučujemo tko će se upisati s tim da braća i sestre postojećih učenika imaju prednost ‒ objašnjava ravnatelj Mamić. Valja istaknuti da je škola već u trenutku osnivanja 2013. popunila svih osam razreda obrazovne vertikale. Budući da je do dvadeset učenika u razrednim odjelima, nastavu je lakše organizirati nego u tradicionalnim javnim školama, a učitelji imaju dovoljno vremena i za obradu novih nastavnih sadržaja, za ponavljanje i provjeru znanja te se svakom učeniku temeljitije posvetiti. Okosnicu školske pedagogije čine takozvano suradničko (kooperativno) i sudjelatno (kolaborativno) učenje. Zajamčeni kao dominantni načini izvođenja nastave školskim statutom, pripadaju didaktičkim i pedagoškim metodama sveobuhvatnog učenja usmjerenog na učenika. Definirani su kao pristupi učenju prema kojima učenici zajedno provode nastavne aktivnosti i zadatke, i to u malim grupama kako bi svatko mogao sudjelovati. Učenici u grupama mogu ili rješavati individualizirane zadatke kojima pridonose konačnom cilju, ili se cijela grupa pa i razred mogu posvetiti specifičnom problemu. U školi se tradicionalni pristup – ravnatelj ga opisuje kao „frontalni” – nastoji što manje prakticirati, a težište je na metodama istraživačkog rada, projekata i raznovrsnih suradnji kako bi se što kvalitetnije ostvarili odgojno-obrazovni ishodi. Premda su u početku školski djelatnici promišljali o raznoraznim pedagoškim metodama koje bi valjalo primijeniti kako bi učenici stekli disciplinu i usvojili nastavne sadržaje, suradničko i sudjelatno učenje pokazali su se kao